 |
|||
Hvala Jurana
Pročitala Oktobarsko dijete Linde Bostrom.
Teško je, na trenutke mi se stvarno stislo srce prilikom opisa odnosa s djecom i bivšim mužem.
No sve u svemu, malo sam underwhelmed, stil pisanja mi je tak-tak, pogotovo što sama za sebe govori kako zna super pisati, pa to odmah kreneš još kritičkije gledati
Očekivala sam više.
Sad čitam Bjegune od Olge Tokarczuk, na samom sam početku. Zasad palac gore, lijepe rečenice, lijep stil.
isti dojam kod mene, ali nisam je imala srca kritizirati, baš me je knjiga rastužilajennifer_gentle prvotno napisa
Pročitala Oktobarsko dijete Linde Bostrom.
Teško je, na trenutke mi se stvarno stislo srce prilikom opisa odnosa s djecom i bivšim mužem.
No sve u svemu, malo sam underwhelmed, stil pisanja mi je tak-tak, pogotovo što sama za sebe govori kako zna super pisati, pa to odmah kreneš još kritičkije gledati
Očekivala sam više.
Da, baš sam i ja nekako nerado to napisala, osjećam se nekako bzvz kritizirati je.
A nije da skroz ne valja, ima stvarno potresnih dijelova, baš te pogodi.
Voljela bih pročitati nešto drugo od nje, roman ili priču (ne znam je li išta drugo prevedno kod nas), može biti da ne pliva u ovom žanru kao njen bivši.
To još nisam čitala, ali hvala, tanja_b na preporuci, uzet ću je prvom prigodom
Maja Lunde, Povijest pčela
Climate-fiction, pratimo tri lika u tri različita prostora i vremena (Williama iz sredine 19. st. u Engleskoj, Georga u Ohiu u 20. st. i Tao u Kini tamo negdje 2098. godine), a povezuju ih pčele. Uz njihove priče cijelo se vrijeme proteže svijest o tome koliko su pčele bitne za život čovjeka na Zemlji, jer kad se dogodi tzv. Kolaps pčelinjih zajednica, čovječanstvo ostaje bez hrane. Dobila sam knijgu na dar, nisam sigurna da bih je izabrala među ostalima u knjižnici, ali nije mi žao, baš mi se svidjela, a tema je prevažna.
Otkrih i jednog novog lika, nasljednika Harry Pottera, Septimusa Heapa, koji je sedmi sin sedmog sina.
7 je knjiga, a do sad je prevedeno:
Angie Sage:
1. Magika
2. Moć letenja
3. Fizik
Preporučam za mlađu djecu (i malo stariju poput mene).
Ima, preveden je i njen roman Dobrodošli u Ameriku, ali ga nisam još pročitala, iako zvuči dosta interesantno. Govorila je o toj knjizi u jednom intervjuu koji sam čitala, i baš me bila zainteresirala.
https://www.ljevak.hr/knjizevnost/25...u-ameriku.html
Stvarno zvuči interesantno. Hvala na preporuci, baš se spremam u knjižnicu. Potražit ću.
Nije to moja ideja, pročitala sam je kod više autora, zadnje se sjećam kod Amosa Oza, gdje načinje tu temu na početku "Priče o ljubavi i tmini".
Odslusala na Audibleu Zikoru, novu pripovijetku od Chimamande Ngozie Adichie. Meni je to bio vrhunski uzitak, pogotovo je gust slusat taj eng s kojim se ne susrecemo, mjesavina eng s nigerijskim naglaskom i americkog eng, ma bas gust. S tim Audibleom se za neka djela stvarno dobije nova dimenzija, dojam je male radio monodrame, jer su oni koji citaju bas kvalitetni. Bas jedan bisercic, po mom gustu!
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.11.2020. at 00:09
Ja nastavljam s publicistikom.
Barbara Pleić Tomić - Mama kuha ručak, tata čita novine
Zanimljiva zbirka feminističkih eseja mlade autorice, no pomalo neujednačena.
Neki eseji kao da su izvađeni iz doktorske disertacije, s neprohodnim citatima i teoretskim diskursom kojem nisam nikako sklona, a neki ful zanimljivi
jer jasno piše i secira mizoginiju i dvostruke kriterije za žene i muškarce u popkulturnim djelima iz književnosti i filma.
Kako je autorica mlada majka, jako puno piše o društveno uvjetovanom majčinstvu, pa i o povezujućem roditeljstvu kao velikom utegu onim majkama koje su sklone overthinkingu svega (spominje se i ovaj forum).
Najviše me pogodio osvrt na Pet prijatelja iz autoričine feminističke perspektive, te kultne knjige mog djetinjstva je baš (s pravom) sasjekla. Joj, tuga.
Piše i o serijama Big little lies, This is us, filmu Tully, Jeleni Veljači, debati Lile Bačić vs. Šimleša, itd.
Pleić Tomić je ove osvrte uglavnom prvotno objavila na sada ugaslom portalu Muf koji je, priznajem, bio odlučujući u osvješćivanju i osnaživanju moje vlastite feminističke pozicije.
Inače, knjiga je dio Frakturinog pothvata izdavanja niza djela mladih feminističkih autorica, što je u mojim očima ogroman plus.
Baš sam voljela čitati Barbaru Pleić Tomić na Mufu, nisam znala da je izdala nešto.
I ostale autorice su dobro pisale, ali najradije sam čitala Asju Bakić i nju.
meni baš nedostaje Muf
ne znam zašto, al sa Krilom se nekako nisam uspjela toliko saživiti
Chesil, hvala na preporuci publicistike. Potražit ću nešto od spomenutih knjiga.
Trenutno ponavljam gradivo, Igor Rudan: Zao zrak. Prvi put sam knjigu pročitala s pol zadnjice, pa sam je uzela ponovno.
Merce Rodoreda: Trg dijamanata
Najznačajnija katalonska književnica 20. st. Piše o tridesetim godinama 20. st. u Barceloni. Natalia priča u prvom licu o svom životu i svom doživljaju tih god. Skromna je porijekla. Upoznaje mladića na Trgu dijamanata. U početku prema njemu osjeća odbojnost, no ipak ju šarmira. On je opčinjen golubovima. Zbog njegove opsesije cijela obitelj trpi. Susjeda ju tješi: Draga moja, sve ti je to život!
Bill Bryson - Kratka povijest gotovo svega
Uzela sam ovo kako bih popunila rupe u svom prirodoslovnom znanju jer me zanimaju ista pitanja koja su motivirala Brysona da uopće počne pisati ovu knjigu, poput 'kako, pobogu, znanstvenici znaju kolika je temperatura sunca, kako izračunaju starost fosila, kako znaju što se događa u zemljinoj unutrašnjosti', itd.
Dio o svemiru nisam ništa shvatila, haha, moj mozak tu razinu apstrakcije ne dohvaća.
Ali, zato su mi bili superzanimljivi dijelovi o tektonskim pločama, potresima, vulkanima, bakterijama, virusima...
Bronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
Iznimno potresna autobiografska priča, ono, imate grč u želucu i plače vam se dok se vozite u tramvaju i čitate...
A opet, toliko dobro napisana, da je ne možete ispustiti iz ruku.
Divne su reminiscencije na odrastanje u vrijeme sedamdesetih i osamdesetih, ima i duhovitih trenutaka, ali knjigom dominiraju teške note, odmah upozoravam...
uh, bilježimBronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
Iznimno potresna autobiografska priča, ono, imate grč u želucu i plače vam se dok se vozite u tramvaju i čitate...
A opet, toliko dobro napisana, da je ne možete ispustiti iz ruku.
Divne su reminiscencije na odrastanje u vrijeme sedamdesetih i osamdesetih, ima i duhovitih trenutaka, ali knjigom dominiraju teške note, odmah upozoravam...
a još mi je grč od Rastapanja
pročitala sam prvih 20-ak stranica, i stala, nikako se natjerati, ne znam, nije me povukla za daljeBronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
Iznimno potresna autobiografska priča, ono, imate grč u želucu i plače vam se dok se vozite u tramvaju i čitate...
A opet, toliko dobro napisana, da je ne možete ispustiti iz ruku.
Divne su reminiscencije na odrastanje u vrijeme sedamdesetih i osamdesetih, ima i duhovitih trenutaka, ali knjigom dominiraju teške note, odmah upozoravam...
i morala sam ju vratiti u knjižnicu. možda jednostavno nije bio dobar trenutak. možda ju uzmem nekad poslije
Sad sam posudila novu Bodrožić, Sinovi, kćeri
al i to vidim da je neka depra
nemam živaca za takve teme trenutno
Ja čitam, i pritom baš uživam u Rosa Ventrella : Priča o jednoj obitelji
Tema je slična Ferantičinoj ( s time da ja spadam u one kojoj se Ferantičine knjige nisu dopale): odrastanje talentrane siromašne djevojčice, ovaj put u siromašnom dijelu Barija. Tek sam na pol knjige ali ju čitam s guštom i nekako sam se baš uživila a i paše mi stil pisanja. Više mogu napisati kad ju završim, al za sada svaka pohvala. Uzela sam ju na frendicinu preporuku
Angie Thomas, The hate U give
ispripovijedana glasom 16-ogodišnje crnkinje koja je bila svjedok ubojstva (policijac upucao njezinog prijatelja bez valjanog razloga) i sad se lomi, skupa sa svojim roditeljima koji su je upisom u privatnu bjelačku školu nastojali izdvojiti iz opasnog susjedstva, treba li svjedočiti i uperiti svjetla reflektora na sebe ili šutjeti i ostaviti tako zločin nekažnjenim, ali se zaštititi od svih problema koje će im to donijeti u zajednici.
Kad sam išla guglati je li prevedena kod nas, vidjela sam da postoji čak i film. Meni je slučajno dopala šaka, ostavljena mi je na dar, pa ako je netko zainteresiran, mogu proslijediti.
Dobro će ti doći sinovima za lektiru na engleskom
Prvo će pogledati koliko ima stranica i reći No chanceDobro će ti doći sinovima za lektiru na engleskom
Lora Tomaš: Slani mrak
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Hvala na ovome, mislim da mi je ovo rješenje za poklon osobi koja će ovo pročitati s guštom, a ni ja je neću preskočiti.Lora Tomaš: Slani mrak
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Lora Tomaš: Slani mrak
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Aaaaa, to je nešto za mene, tnx
Lora Tomaš: Slani mrak
Jako lijepa i jako tužna knjiga istovremeno.
I vrlo, vrlo nostalgična.
tanja_b je sve važno već napisala, da ne ponavljam (i hvala na preporuci, baš sam guštala!)
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Za ljubitelje krimića:
Cara Hunter: Izbliza https://knjiskimoljac.blog/2019/11/3...5-cara-hunter/
Izostanak patetike meni se zapravo odlično uklopio u psihološki profil ne samo glavne protagonistice već i ukupnog načina njihova života, gdje je sve u Božjim rukama, a otac je poput malog kućnog Boga, majci koja je tu negdje, ali zapravo nije prisutna, do nehajnosti prema sigurnosti, zdravlju. Tu nema mjesta za patos, samo Božja volja i puko preživljavanje.
Inače gledala sam njeno gostovanje kod Oprah, zapravo intervju koji traje više od sat vremena i Westover je i tu bila staložena, bez naznake samosažaljevanja ili optužujućeg tona je govorila o svemu. Čak mi je ostavila dojam 'odvojenosti' od svoje priče i od emocija. Kao da je napisavši knjigu sve otpustila od sebe, pa šta bude. Ali da, i mene kopka taj kraj. Uostalom zato sam i tražila njene intervjue u nadi da ću doznati nešto.
Imam još preporuka, ovaj put za strip, Marjane Satrapi - Vezenje, koji bi slobodno mogao biti dodatak njenom velikom ostvarenju Perzepolisu. Bar meni, Vezenje rezonira istim osjećajima kao veliki prethodnik, iako je u usporedbi s njim riječ tek o epizodi. Strip je kratak, ali je i nabijen osjećajima i ženskom snagom. I Satrapi kao Westover stvara bez patetike, jednostavno i pitko. I šteta je propustiti bilo što iz njena pera.
Filmski klub, Davida Gilmoura (ne muzičara) mi je bilo baš zabavno i ugodno iskustvo. Sličnosti sa Westover ovdje nema, ako se ne uzme u obzir nekonvencionalni pristup odgoju. U nas bi takav pristup sigurno naišao na osuđivanje. Riječ je o lakom i pitkom štivu, a uz knjigu ide i popis dobrih (starijih) filmova.
Napuklina, Ragnara Jonassona Mada ondje nisam nikada bila, Island mi se čini kao raj na zemlji sa svojom kulturom čitanja i odnosnom prema kulturi uopće. Zato volim čitati knjige islandskih autora i one koje govore o Islandu. A ovaj put je još i krimić u pitanju, treći u seriji, po meni i najbolji. Zanimljivo - gradić u kojem se odvija radnja, na sjeveru otoka završi u karanteni (!), pa policajac kojega pratimo od početka serijala uhvati vremena pozabaviti se starim slučajem, navodnog samoubojstva.
Usprkos izostanku Interlibera ove godine, sjetila sam se izdavačke kuće Mala zvona (koja čak i nije sudjelovala u onom web-projektu Knjiga svima i svuda) i otkrila da imaju knjižaru u mojem susjedstvu. Pa sam se počastila najnovijom njihovom knjigom iz biblioteke U prvom licu - koja objavljuje uglavnom biografske i autobiografske zapise. Radi se o biografskim bilješkama o Beethovenu, skladatelju kojeg posebno volim. Nekad davno (u srednjoj školi) sam se i više bavila ovakvim tipom literature, a ova knjiga mi je bila pravi užitak, čitala sam je polako, prisjećala se nekih drugih podataka koje pamtim od ranije, uspoređivala spomenute taktove u partiturama, i tako... ovo mi je bilo čitanje za odmor od teže literature. Na kraju mi je bilo žao što knjiga nije opširnija.
Ajme super, bas ti hvala Jurana!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Golnaz Hashemzadeh Bonde: To smo bili mi opisuje život Iranke izbjegle u Švedsku, koja obolijeva i sjeća se svog života. Poglavlja su kratka, izmjenjuju se sadašnjost i prošlost, priče o životu u Iranu prije revolucije, sa životom imigrantice u Švedskoj. Osjećaj krivnje je jak, puno je tragičnih događaja u njenom životu, al je knjiga, barem meni, bila ugodna za čitat.
Kako su dojmovi subjektivni... čitala sam tu knjigu ljetos, dojam o knjizi mi je bio dobar, ali knjiga mi je bila mučna za čitanje
Mislim da znam i zašto - jako neugodno me se dojmila razlika između Nahidinih misli (prisjećanja, unutarnji monolozi) i njezinog ophođenja s drugim ljudima, koje je bilo prilično grubo (čak i prema vlastitoj kćeri). U svakom slučaju, psihološki interesantan roman.
Timothy Snyder "O tiraniji"
obavezno štivo za sve koji žele kritički promišljati svijet u kojem živimo.
Hvala na podsjećanju, ovo bih mogla mlađem sinu nabaviti. Stariji ju je koristio u gimnaziji kad su pisali neki esej iz etike. Mlađi tada još nije bio zainteresiran, ali sad su se stvari promijenile.
Hvala, ovo je isto nešto za Audible za mene
Drage moje, evo da se malo i ja javim..
Prije svega želim reći svima koji ovdje pišu veliko hvala jer mi je ovo mjesto izvrstan izvor preporuka koje me do sad nisu razočarale..
Od posljednjeg puta kad sam se ovdje javila, pročitala sam nezaobilaznu Ferrante i "Lažljiv život odraslih" i ne mogu reći da mi se nije svidjela, je, ali manje od tetralogije. Radnja lošija, likovi me se nisu posebno dojmili, ali da žena zna pisati to je neupitno. Iskreno, išla mi je na živce ta nekakva prenaglašena seksualnost glavnih likova u preranoj dobi, svatko se o svakoga trlja, curice liježu u krevet i istražuju međusobno jedna drugu ono s devet, deset godina...No, kako god bilo, brzo sam je pročitala i nije da mi nije zanimljiva..
Također, mislim da i prevoditeljica Ana Badurina ovdje radi izvrstan posao. Trenutno čitam "Osam planina" Paola Cognettija i kad sam vidjela da ju je prevela ista prevoditeljica, baš sam bila sretna. I nisam se prevarila..
Pri kraju sam "Osam planina" i baš mi se sviđa, jedva čekam večer da vidim kako će završiti. Budući da i sama volim planinariti i zaljubljenica sam u planine, baš mi paše čitati ovakvo štivo i zamišljati pejzaže koji se spominju u knjizi.
Pročitala sam i Stonera, izvrsna knjiga, tako pitka, nema nekih velikih prevrata, a opet- pročitala sam je u mahu.
Pročitala i "Posljednju ljubav babe Dunje", također interesantna knjiga, bilo mi je zanimljivo čitati o povratku ljudi u svoje rodno selo nakon černobilske katastrofe...
Sad moram malo proći ovim topicom unatrag da vidim kaj bih mogla slijedeće posuditi..
Knjižničar mi je pri zadnjeg odlasku u knjižnicu spomenuo Cognettijevu "Sofija se uvijek odijeva u crno" pa možda uzmem nju..
novi roman Zorana Ferića, Putujuće kazalište
jedva čekam!
intervju s autorom
Jurica Pavičić o romanu
Evo, ja sam upravo pročitala Osam planina, Paola Cognettija.
Lijepa knjiga, posvećena prirodi, planinama, negradskom životu, s možda malo previše krajobraznih opisa, ali opet, s dojmljivom konačnom porukom.
Sve u svemu okej, osim što mi se stalno činilo da sam tu knjigu već pročitala.
A nisam.
Forka, čitale smo u isto vrijeme istu knjigu.
Ja sam je sinoć dovršila, baš mi je sjela i nije mi bilo previše krajobraznih opisa, uživala sam u njima..
Meni su te dvije Cognettijeve knjige (Osam planina i Divlji dječak) među najljepšim knjigama pročitanim u zadnjih par godina. Čitanje za odmor i introspekciju, uživancija.
Baš bih im se mogla vratiti - to su knjige koje sam bez puno premišljanja kupila čim su objavljene, da imam vlastite.
tanja, odmah bilježim i Divljeg dječaka na popis preporuka..
Posljednje uređivanje od KAMI : 24.11.2020. at 12:13
Ulla-Lena Lundberg: Led
Odmah da napomenem, opis knjige na gornjem linku (od izdavača) navodi na krivi zaključak. Bar je mene naveo na neka drugačija očekivanja.
Uglavnom, prve 2/3 knjige bilo mi je ok, ali ništa posebno, čak i pomalo dosadno. A onda, kad sam već mislila da je to - to i da ću sad samo pročitati tu knjigu do kraja, događa se potres (ne doslovno!), a naslov dobiva neko zlokobno značenje. I bila sam lagano u šoku, ali tako se i u životu dešava - sve naoko klizi po nekoj svakodnevici, a onda se desi nešto što sve okrene naglavce.
Ne znam bih li je preporučila. Nekom bi se usporen tempo pripovijedanja i opisi "baltičke pastorale" mogli učiniti pretjeranim i zamornim - meni nisu bili, ali nisu me ni nešto posebno očarali. Većina likova - osim pastora i njegove obitelji - činili su mi se i djetinje naivnima. Ali kad sagledam knjigu u cjelini, može je se shvatiti kao jako dobru alegoriju.
Evo, ovo mi se recimo čini idealnom knjigom za slobodnu lektiru u srednjoj školibila bi zahvalno djelo za analizu i diskusiju. I nema ništa prosto, nasilno ili neprimjereno tinejdžerima. Osim što njihova moć koncentracije, narušena elektronikom i instant-porukama, vjerojatno ne bi izdržala do točke preokreta radnje u knjizi
Ulla-Lena Lundberg: Led
Odmah da napomenem, opis knjige na gornjem linku (od izdavača) navodi na krivi zaključak. Bar je mene naveo na neka drugačija očekivanja.
Uglavnom, prve 2/3 knjige bilo mi je ok, ali ništa posebno, čak i pomalo dosadno. A onda, kad sam već mislila da je to - to i da ću sad samo pročitati tu knjigu do kraja, događa se potres (ne doslovno!), a naslov dobiva neko zlokobno značenje. I bila sam lagano u šoku, ali tako se i u životu dešava - sve naoko klizi po nekoj svakodnevici, a onda se desi nešto što sve okrene naglavce.
Ne znam bih li je preporučila. Nekom bi se usporen tempo pripovijedanja i opisi "baltičke pastorale" mogli učiniti pretjeranim i zamornim - meni nisu bili, ali nisu me ni nešto posebno očarali. Većina likova - osim pastora i njegove obitelji - činili su mi se i djetinje naivnima. Ali kad sagledam knjigu u cjelini, može je se shvatiti kao jako dobru alegoriju.
Evo, ovo mi se recimo čini idealnom knjigom za slobodnu lektiru u srednjoj školi
Ja uzela knjigu zbog "baltičke pastorale", a odmah sam si ubilježila i ove s planinama. Fali mi jako ZFF i gledanje "spaljenih" islandskih pejzaža s jednom frendicom - nas 2 u toplome, obe Dalmošice, dobro ugrijane, a vani vijavica i neki spori kadrovi, tipa par min feels like 10 vije vjetar, prikazuje neko stablo... pa je ova knjiga bila Ersatz. Privukla me naslovnica, ajde... dobro da smanjim očekivanja - onda mi sigurno neće bit loše kad već startam s malim očekivanjima
Ova knjiga je veliki hit u našoj knjižnici - već mjesecima je ne mogu uhvatiti jer je stalno vani.
Meni zvuči baš primamljivo
Arundhati Roy - Ministarstvo potpune sreće
Potpisujem Angie.
Knjiga je vrhunski napisana, pa se početni problem hvatanja imena brzo svlada.
Meni su eventualno falile fusnote, jer brdo riječi je ostavljeno u njihovom originalnom obliku pa mi je gugl bio najbolji frend. Od imena jela, preko odjeće do uzrečica, sve sam saznavala na internetu.
Priča je fascinantan opis suvremene Indije, neprohodnog sustava kasti i etničkih grupa. Do ovog romana nisam čula za pojam hijra koji na indijskom poluotoku označava treći rod, uglavnom transrodne i interseksualne osobe koje su nešto potpuno uobičajeno tamo. Nisam znala ni priču o Kašmiru, ni da postoji hindu ekstremni nacionalizam, koji je zapravo na vlasti. Nažalost, puna sam predrasuda prema toj zemlji, ovaj roman je sve učvrstio, uistinu ne znam bih li se odvažila tamo otputovati i bih li mogla podnijeti pogled na svu tu patnju i zagađenje okoliša
Dražen Lisak "Kralj hakla"
Pisana skoro pa reporterskim stilom, ali s puno humura i lišena patetike, priča o odrastanju u radničkom kvartu u Zagrebu 80-ih godina. Simpatična knjiga.
Procitala poslednju ljubav babe D. Samo cu reci predivno napisano! ❤❤❤
Pravila pisanja postova
