Ljudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve
Wooow, kakav roman!
Mislim, sviđali su mi se i dosad pročitani njeni romani (i Daniel Stein, i Zeleni šator, i Šurik), ali ovim se definitivno uzdigla na vrh.
Totalno i doslovno u maniri ruskih klasika.
Već se pisalo o njemu ovdje pa neću prepričavati sadržaj, samo kratka napomena da je tema, premda obiteljska saga, prilično teška, ali se vrlo lako i
:jedvačekamjoš: čita.
Od svih likova najomiljeni mi je Tengiz, ali jednako tako bila sam oduševljena i Jakovljevim pismima Marusji, njegovom širokom izobrazbom, od ekonomije, preko književnosti, glazbe, čak i filozofije, sve do prirodnih znanosti.
Primjerice, oduševilo me poznavanje Haeckela (ontogeneza kao kratka rekapitulacija filogeneze), a kad je spomenuo Schroedingera, osvojio me skroz
.
Nema sumnje, Ulicka je kraljica pripovijedanja
.