Jurica Pavičić: Prometejev sin

Odličan je i ovaj Pavičićev novi roman, koji se djelomice poziva na neke situacije, a i likove iz Crvene vode.
Premda mi se čini da je 'Crvena voda' nekako potpuniji, zaokruženiji, usudila bih se reći i kompleksniji roman, 'Prometejev sin' zadržava one već poznate Pavičićeve teme, lightmotiv je i dalje Dalmacija u vrijeme tranzicije, što smo sve izgubili i što (ni)smo dobili u vremenima promjena...
Radnja je smještena na Škoju (eto, još jedan 'otočni roman', je li ono tanja.b već primjetila da su u zadnje vrijeme naši pisci poneseni otocima? ), riječ je o imaginarnom otoku, ali svima nam je jasno da to može biti bilo koji dalmatinski otok, glavni lik već nam je poznat iz prethodnog romana, čak je i dio radnje nastavak već načete teme, očito je autor htio pomnije razraditi ideju kupovanja/prodavanja imanja koja su nečija djedovina, u korist izgradnje novih infrastrukturnih i inih rješenja...
Kad već povlačim paralele s Crvenom vodom, ne mogu ne primijetiti nešto što mi je kod tog romana upalo u oči, a na slično sam naišla i u ovome. Pa sad ne znam je li to greška pisca / korektora / kogaveć, ili je to namjerno i svjesno ostavljeno (samo ne vidim koji je razlog ). Naime, u Crvenoj vodi lik u birtiji naručuje pivo, da bi na kraju platio kavu, dok u Prometejevu sinu popije čaj, i opet na kraju plati kavu . Možda sam previše sitničava, ali te nelogičnosti mi odmah upadnu u oko (doduše, možda je stvar u frazi, kao kad s frendovima "odemo na kavu", a zapravo se odemo malo podružiti, dok svatko pije svoje piće... ).
Sad sam se sjetila da je već netko komentirao nelogičnosti iz ovog romana, bile su u pitanju manjige, čini mi se...? .

Anyway, roman je zanimljiv, brzo se i lako čita, zapravo, baš je za preporučiti!