Apsolutno se slažem!Angie75 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Apsolutno se slažem!
Slažem se...
Ulla-Lena Lundberg: Led
Dovršila napokon. Dobro je rekla tanja_b, ovo je u pravom smislu riječi baltička PASTORala. Dosadnjikavo do bola prvih 200 stranica, a onda u zadnjih pedesetak postaje zanimljivo, pa se zapravo, zajedno s obratom u knjizi, dogodi neki obrat i tebi, i gle, učini mi se cijela knjiga zapravo ne-loša, način pripovijedanja radnje mi se naročito svidio, kao da je nekako hladan, ravnodušan, suzdržan, a opet izuzetno sadržajan i znakovit.
odavde redovito uzimam preporuke, pa da i ja koju dam.
Upravo jučer završila Jakovljeve ljestve pa se pridružujem pozitivnim dojmovima. Jednako dobra kao i Zeleni šator, karakterizacija likova dubinska, životna....filozofska knjiga o životu, prolazonosti, a ujedno zanimljiv roman... moja velika preporuka
Posljednje uređivanje od nevena : 07.01.2021. at 13:52
Iva Ušćumlić Gretić: Duhovi
Odlična, premda brutalna i uglavnom mračna, knjižica o odrastanju u Zagrebu osamdesetih godina.
Za moj ukus malo previše "crno", ali sjajno napisano...
Zoran Ferić: Putujuće kazalište
Desetak dana polagano sam rastezala čitanje ove knjige, da mi dulje traje i veselila se trenutku kad ću zasjesti u fotelju s knjigom u ruci. Oduševila me potpuno.
I inače jako volim Ferićeve knjige, pročitala sam ih sve, priznajem da su mi neke bile too much što se tiče njegove sklonosti morbidnom i bizarnom, ali stil mu je karakterističan, prepoznatljiv i jedinstven. U ovom romanu ostao je potpuno vjeran sebi, iako se radi o tipu literature koji od njega nekako ne bismo očekivali - riječ je o velikom obiteljskom romanu gdje prilično detaljno opisuje i obitelj bake s Trešnjevke, i očevu obitelj iz Dubice (oduševio me opis kraja "u kojem se kuburom gase lampe, a sjekirom peru prozori"). Potom secira, upravo bergmanovski, odnos svojih roditelja, i svoje odrastanje u atmosferi vječnog nezadovoljstva i predbacivanja. Nije za svačiji želudac! Neki dijelovi su zaista mučni (naročito zadnja trećina romana, kad više piše o sebi, a manje o roditeljima).
Osim obiteljske priče, koja je zbilja sjajno ispripovijedana (osobito je dojmljiv dio o majčinom ujaku, "ujči" Stjepanu, kojem je u ovom romanu podigao literarni spomenik), saznala sam i odakle inspiracija za antologijsku priču "Potrči doktora"sasvim različito od onog što sam isprva mislila.
Ukratko, maestralan roman, vrhunski napisan, i sad će mi se biti teško koncentrirati na bilo što drugo...
"Potrči doktora" je genijalnaZoran Ferić: Putujuće kazalište
Desetak dana polagano sam rastezala čitanje ove knjige, da mi dulje traje i veselila se trenutku kad ću zasjesti u fotelju s knjigom u ruci. Oduševila me potpuno.
I inače jako volim Ferićeve knjige, pročitala sam ih sve, priznajem da su mi neke bile too much što se tiče njegove sklonosti morbidnom i bizarnom, ali stil mu je karakterističan, prepoznatljiv i jedinstven. U ovom romanu ostao je potpuno vjeran sebi, iako se radi o tipu literature koji od njega nekako ne bismo očekivali - riječ je o velikom obiteljskom romanu gdje prilično detaljno opisuje i obitelj bake s Trešnjevke, i očevu obitelj iz Dubice (oduševio me opis kraja "u kojem se kuburom gase lampe, a sjekirom peru prozori"
Osim obiteljske priče, koja je zbilja sjajno ispripovijedana (osobito je dojmljiv dio o majčinom ujaku, "ujči" Stjepanu, kojem je u ovom romanu podigao literarni spomenik), saznala sam i odakle inspiracija za antologijsku priču "Potrči doktora"
Ukratko, maestralan roman, vrhunski napisan, i sad će mi se biti teško koncentrirati na bilo što drugo..., a "Putujuće kazalište" je već svugdje rezervirano (baš sam se bila nameračila da uzmem)... no, bit će valjda jednom, unaprijed se veselim!
Moja omiljena knjižnica je opet do daljnjeg zatvorena, ali imam još doma jednu opsežnu knjigu za čitanje, dok ju zgotovim valjda će otvoriti...
Sve, sve potpisujem!Zoran Ferić: Putujuće kazalište
Desetak dana polagano sam rastezala čitanje ove knjige, da mi dulje traje i veselila se trenutku kad ću zasjesti u fotelju s knjigom u ruci. Oduševila me potpuno.
I inače jako volim Ferićeve knjige, pročitala sam ih sve, priznajem da su mi neke bile too much što se tiče njegove sklonosti morbidnom i bizarnom, ali stil mu je karakterističan, prepoznatljiv i jedinstven. U ovom romanu ostao je potpuno vjeran sebi, iako se radi o tipu literature koji od njega nekako ne bismo očekivali - riječ je o velikom obiteljskom romanu gdje prilično detaljno opisuje i obitelj bake s Trešnjevke, i očevu obitelj iz Dubice (oduševio me opis kraja "u kojem se kuburom gase lampe, a sjekirom peru prozori"
Osim obiteljske priče, koja je zbilja sjajno ispripovijedana (osobito je dojmljiv dio o majčinom ujaku, "ujči" Stjepanu, kojem je u ovom romanu podigao literarni spomenik), saznala sam i odakle inspiracija za antologijsku priču "Potrči doktora"
Ukratko, maestralan roman, vrhunski napisan, i sad će mi se biti teško koncentrirati na bilo što drugo...
Ferić se čita poput trilera, a osjeća do kostiju.
Roman ima mučnih dijelova, ali tako mora i biti, kad mu je prvi "kum" Thanatos. Ali drugi je Eros, pa su mnoge dionice knjige nježne i dirljive, ljubav je cijelo vrijeme tu, samo se pokazuje sramežljivo. Na žalost, ja sam knjigu pročitala (pre)brzo, još bi da traje, iako ima dobrih +400 strana. Meni je to bilo katarzično iskustvo, jer autor s čitateljem dijeli breme goleme planine vlastitih emocija. A priču kojom to prenosi, obiteljsku sagu koja seže cijelo stoljeće unatrag, gradi po meni umješnošću jednog od najboljih autora suvremene hrvatske književnosti. Ne znam odrediti kada mi je dojmljiviji, ispisujući sudbine svojih živopisnih predaka ili kad perom zasjeca u život svojih roditelja i svoje odrastanje. Stvarno je odličan!
Zoran Ferić: Putujuće kazalište
Desetak dana polagano sam rastezala čitanje ove knjige, da mi dulje traje i veselila se trenutku kad ću zasjesti u fotelju s knjigom u ruci. Oduševila me potpuno.
I inače jako volim Ferićeve knjige, pročitala sam ih sve, priznajem da su mi neke bile too much što se tiče njegove sklonosti morbidnom i bizarnom, ali stil mu je karakterističan, prepoznatljiv i jedinstven. U ovom romanu ostao je potpuno vjeran sebi, iako se radi o tipu literature koji od njega nekako ne bismo očekivali - riječ je o velikom obiteljskom romanu gdje prilično detaljno opisuje i obitelj bake s Trešnjevke, i očevu obitelj iz Dubice (oduševio me opis kraja "u kojem se kuburom gase lampe, a sjekirom peru prozori"
Osim obiteljske priče, koja je zbilja sjajno ispripovijedana (osobito je dojmljiv dio o majčinom ujaku, "ujči" Stjepanu, kojem je u ovom romanu podigao literarni spomenik), saznala sam i odakle inspiracija za antologijsku priču "Potrči doktora"
Ukratko, maestralan roman, vrhunski napisan, i sad će mi se biti teško koncentrirati na bilo što drugo...I ja preporučujem Putujuće kazalište iako nemam referencu za usporedbu što se tiče Ferića, jer mi je ovo prva knjiga ovog pisca. Zanimljiva je, topla, iskrena; ide duboko. Meni se čini da dokazuje koliko te obitelj može oštetiti, čak i kad se na površini ne čini da se nešto dramatično događa. Volim kad pisac ubaci neki svoj komentar u pripovijedanje, ali sam dojma da je to izbjegavao činiti, možda ga je ponijela konvencija obiteljskog romana.
Ferić je, poput mene, čovjek od riječi, a ne od slika. Sam kaže da, kad se prisjeća svog oca u jednom trenutku, svaki put u sjećanju vidi drugi prizor, na drugom mjestu, ali izgovorene riječi su mu se kirurški precizno usjekle u pamet.
Svakako me nakon ove knjige privlači potražiti i druge njegove knjige, ali bojim se da će biti dosta drugačije, da ću se razočarati, jer neće biti ova.
Uzmi onda "Kalendar Maja", ima dosta autobiografskih referenci, i prvi je Ferićev "veliki" roman. Oni prethodni, "Smrt djevojčice sa žigicama" i "Djeca Patrasa", bili su mi "samo" ok, a ovaj me baš oduševio.
Iris Murdoch: Odrubljena glava https://mvinfo.hr/knjiga/9055/odrubljena-glava
Nisam još pročitala do kraja. To je davno napisano, ali još uvijek aktualno. Ljubav može biti ubojito oružje.
John Williams, "Krvnikov prijelaz"
već je ovdje spominjan, western ili anti-western, kako kome
izvrstan roman o potrazi za Bogom koji se (prema Emersonu, pripvjedačevu idolu) može spoznati samo u Prirodi, no zapravo priča o potrazi za sobom i o tome kako je zapravo na Divljem Zapadu stvarana današnja Amerika. Naoko se ne događa puno, ali opisi prirode čitatelja potpuno uvuku, kao u 4-D filmu, osjećaš sve što osjećaju i protagonisti priče...
Mario Vargas Llosa: Jarčevo slavlje opet čitanje knjige uz puno guglanja. Bome sam se dobro zaplela u Dominikansku diktaturu. Puno je likova i nisam sigurna da sam ih svaki put dobro "polovila" no knjiga mi je bila zanimljiva iako sam kod nekih opisa morala zatvorit oči ( mučenja). Svakako zanimljivo štivo a i Llosin način pisanja. Osim broja likova skače i u razne vremenske intervale, čak i unutar jednog poglavlja.
Jao, tanja, koji opis, sad jedva čekam na Ferića!
Forka, super si opisala Led, iako sam ja guštala i u pastorala dijelu prvih 100 strana, drugih 100... OK, ali...hm, a zadnjih 100 (cca) - vidi, vidi. Opis the događaja će mi se dugo usjeći, mislim da to u literaturi nije tako dosad dobro opisano (barem u onome što sam ja čitala).
Angie, meni je isto Krvnikov odličan, tako je dobro opisano kao da film gledaš, ja sam zaboravila da se radi o bogu (ja ateist), ali možda se i ne radi - nego o nekom smislu života. Ako baš negdje kaže "Bog" - vjerujem ti (jer ja sam sklona preskočit i ono, frit, frit kad kreće nešto o bogu što je meni turbo dosadno), ali evo - ja se šokirala da je knjiga o potrazi za bogom, moje sjećanje i doživljaj je drugačiji, osim ako bog nije jednako smisao. Sjećanje i percepcija je zanimljiva stvar - koliko uzmemo ono što nama ima smisla i što nam paše
Nanoibeba, Jarčevo slavlje mi je jedna od najdražih knjiga, kad se probijem međ' svim tim likovima s 2 prezimena, sjećam se da sam uživala u njoj.
Sad čitam "Vražji okot" od M. Atwood. Koja je ta žena faca, koliko je ta knjiga duhovita, a Gračan fantastična prevoditeljica! I, ne, ne treba predznanje Shakespareove Oluje, mislim da je nisam nikad čitala (možda na faksu spominjali, ali ako i jesmo - sve sam zaboravila). Vjerojatno čitalački gušt jest veći, ali i ovako je... ma Atwood je genijalna. Angie... ako želiš, tvoja je.
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.01.2021. at 12:17
Za one koji žele biti upućeni u original, na kraju knjige je "Oluja" prilično detaljno prepričana
I ja sad ponovo pročitavam Vražji okot, i uživam u detaljima.
Hvala ina, čitala sam Vražji okot, i da, super je! A ja ti imam The Tempest, ako je hoćeš u originalu
Angie, meni je isto Krvnikov odličan, tako je dobro opisano kao da film gledaš, ja sam zaboravila da se radi o bogu (ja ateist), ali možda se i ne radi - nego o nekom smislu života. Ako baš negdje kaže "Bog" - vjerujem ti (jer ja sam sklona preskočit i ono, frit, frit kad kreće nešto o bogu što je meni turbo dosadno), ali evo - ja se šokirala da je knjiga o potrazi za bogom, moje sjećanje i doživljaj je drugačiji, osim ako bog nije jednako smisao. Sjećanje i percepcija je zanimljiva stvar - koliko uzmemo ono što nama ima smisla i što nam paše
Nanoibeba, Jarčevo slavlje mi je jedna od najdražih knjiga, kad se probijem međ' svim tim likovima s 2 prezimena, sjećam se da sam uživala u njoj.
Sad čitam "Vražji okot" od M. Atwood. Koja je ta žena faca, koliko je ta knjiga duhovita, a Gračan fantastična prevoditeljica! I, ne, ne treba predznanje Shakespareove Oluje, mislim da je nisam nikad čitala (možda na faksu spominjali, ali ako i jesmo - sve sam zaboravila). Vjerojatno čitalački gušt jest veći, ali i ovako je... ma Atwood je genijalna. Angie... ako želiš, tvoja je.
na temu Krvnikovog prijelaza - defakto Will traži sebe, prije nego Boga (ovo je više zbog toga što mu je otac bio propovjednik, ali on se nije nalazio u takvom prikazu Boga, nego u Prirodi), to je istina.
Meni je ta Gracanica bila toliko nazujana, skroz mi je odvracala paznju od knjige svojim dosjetkama. Pa sam poneke i provjerila u originalu: ni blizu. Na primjer, rubber chicken je prevela s hrana prva do govna. Zasto pobogu?
Ma, da, a ja ne razumijem prvu tvoju dosjetku - što je to nazujana (da ne guglam
Meni je isto Gračan bila previše, što bi se reklo, in your face
I opet mi reže postove, ima itko sličan problem?
Da, povremeno, ako pišem s mobitela i koristim onaj pojednostavljeni prikaz. Nisam o tome razmišljala, ali sad kad vidim ovdje napisano...da.
Ont. Još žvačem Odrubljenu glavu, za koju mi treba malo više koncentracije i vremena. Ne mogu si to trenutno priuštiti, pa sam za popodnevni odmor posegla za Laurom Griffin - to se može čitati bez puno truda, baš za opuštanje - kombinacija krimića i ljubića. Knjiga se zove Duboka tama - ovo: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...ki/duboka-tama
Našla sam to u cc1 East na jeftinjari za <20 kn.
a nazujana...uh, to je visetruko primjenjivo. High?
Vrazji okot sam citala ovog ljeta, prije no sto se Milanovic poceo gadjat s izjavama, al evo sad kad trazim odgovarajucu usporedbu, on mi prvi pada na pamet
Ma, ne znam, ja obicno ne obracam uopce paznju na prevoditelje, ni ne znam jesam li se s Gracanicom igdje drugdje susrela.
Ali prije Vrazjeg okota sam citala Sluskinjinu pricu na engleskom, i nakon prvih par poglavlja Okota sam se zapitala sta se to Atwoodici dogodilo, a onda mi je Tanja B ovdje skrenula paznju na prevoditeljicu.
I da, prevodjenje engleskih nadimaka...
Posljednje uređivanje od lunja : 15.01.2021. at 15:23
Francesca Melandri ima novu knijgu, samo sam došla prijaviti da sam je ugrabila u knjižnici. Zove se "Prava krv" i ovog se puta radi o imigrantima. Tek sam počela ali već vidim da će mi biti super, obožavam njezino pisanje
Upravo čitam, negdje sam na polovici, genijalna je... pišem dojmove kad završim...Francesca Melandri ima novu knijgu, samo sam došla prijaviti da sam je ugrabila u knjižnici. Zove se "Prava krv" i ovog se puta radi o imigrantima. Tek sam počela ali već vidim da će mi biti super, obožavam njezino pisanje
Ako si pisala na mobu, pa stavila bilo koji smajli, a pretpostavljam da si na kraju recenice stavila ovaj :/, imam i ja. Meni reze s moba kad zavrsim sa smajlijem.
Jao, genijalnoa nazujana...uh, to je visetruko primjenjivo. High?
Vrazji okot sam citala ovog ljeta, prije no sto se Milanovic poceo gadjat s izjavama, al evo sad kad trazim odgovarajucu usporedbu, on mi prvi pada na pamet
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.01.2021. at 20:08
Aha, ina, misliš da su smajlići problem, baš da vidim.
Ako uspijete vidjeti u postu da trenutačno čitam Knjige Jakubove i da sam na pola (ukupno 900 str., ijuuuuu), onda su smajlići problem.
(smajlić zubo)
Završila sam Vražji okot od Margaret Atwood. Imale ste pravo, u romanu docirajuća prevoditeljica s fusnotama postaje maltene lik (drama u drami, plus još 2 pripovijedna glasa, maltene, sveznajući pripovjedač plus prevoditeljica - ima milijun fusnota, a na tipa 3-4 mjesta i docirajući ton i navodeći ton- "dosad smo shvatili da je Atwood ovo ili ono" - na x mjesta. Sve u svemu, i Atwood i prevoditeljica - meni je to o d l i č n o, smiješno, bogato, ispričano s ljubavlju prema svakom liku, a prevoditeljica se, kao neki luckasti sveznajući Prospero2, uklopila u to sve baš dobro. Ako ovo nije izazov za prevođenje, ne znam što je.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.01.2021. at 12:49
Forka, jesi je uspjela dovršiti? Ja upravo, i odmah sam morala doći napisati dojmove
Najprije - velika preporuka. Obiteljska saga, a ujedno i sve što trebate znati o talijanskoj prošlosti i sadašnjosti. Tematizira ne samo imigraciju, ona se pojavljuje kao posljedica talijaske kolonizacije istočne Afrike, nego i rasizam, licemjerje, fašizam, korupciju, odnose u obitelji... Koliko poznajemo svoju obitelj, one koji su nas stvorili, i jel dobro da znamo baš sve o njima? Je li bolje da neke tajne budu zauvijek zakopane? Hoće li nam naši roditelij ili djeca ostati jednako dragi saznamo li njihove tajne? Koliko uopće politika naše zemlje utječe na naš život? Može li nas prošlost sustići?
A sve toliko lijepo pisano (a bome i vrhunski prevedeno) da ne možete ostaviti knjigu dok je ne dovršite.
Francesca Melandri je moja nova ljubav. Sva sreća što je mlada, očekujem od nje još puno dobrih knjiga! Čak mi se s ovim romanom izdigla iznad Ferrante, nekako mi je sveobuhvatniji i širi njezin pogled na svijet.
Forka, jesi je uspjela dovršiti? Ja upravo, i odmah sam morala doći napisati dojmove
Najprije - velika preporuka. Obiteljska saga, a ujedno i sve što trebate znati o talijanskoj prošlosti i sadašnjosti. Tematizira ne samo imigraciju, ona se pojavljuje kao posljedica talijaske kolonizacije istočne Afrike, nego i rasizam, licemjerje, fašizam, korupciju, odnose u obitelji... Koliko poznajemo svoju obitelj, one koji su nas stvorili, i jel dobro da znamo baš sve o njima? Je li bolje da neke tajne budu zauvijek zakopane? Hoće li nam naši roditelij ili djeca ostati jednako dragi saznamo li njihove tajne? Koliko uopće politika naše zemlje utječe na naš život? Može li nas prošlost sustići?
A sve toliko lijepo pisano (a bome i vrhunski prevedeno) da ne možete ostaviti knjigu dok je ne dovršite.
Francesca Melandri je moja nova ljubav. Sva sreća što je mlada, očekujem od nje još puno dobrih knjiga! Čak mi se s ovim romanom izdigla iznad Ferrante, nekako mi je sveobuhvatniji i širi njezin pogled na svijet.
Nisam još, u gužvi sam, pa polako čitam i uživam... javim se kad dovršim...
Yan Lianke: San sela Ding Ne znam kaj me privuklo da knjigu posudim, možda to kaj je zabranjena u Kini. Uglavnom sve se vrti oko događaja vezanih uz prodaju krvi u jednoj kineskoj provinciji. Ljudi obolijevaju od AIDSa, umiru. Isprepleću se razne ljudske sudbine, razni karakteri, pohlepa za novcem. Jezik je jednostvan, a čak se nisam gubila s kineskim imenima koliko npr sa španjolskim u Jarčevom slavlju
Ja je isto ovih dana čitam, odlična mi je!
Kad si već spomenula talijansku kolonizaciju Afrike, nedavno sam pročitala igiaba Scedo: Adua. To je pak priča o Somalki koja se u seli iz Somalije i živi u Italiji. Kako se povijest i ja nikad nismo slagale, pojma nisam imala da je i Italija imala svoje kolonije. Uglavnom, zanimljiva knjiga
Offt: povijest učiš iz različitih izvora. Moja djeca za ovo znaju iz filma Tko pjeva, zlo ne misli - tamo Šafranek stalno spominje Abesiniju. Jednom je moj E. pitao gdje je to i što je to, pa smo se i mm i ja podsjetili povijesti
Ne sjećam se toga iz nastave povijesti, ali ja sam šuvarovka - imala sam to samo kratko i ne baš detaljno.
Osim toga, hvala na ideji za ovu knjigu - volim takve stvari, pa ću je potražiti.
Kad me pitaju za povijesne romane, ja uvijek kažem da ih ne volim, a to kaže i Daniel Kehlmann pa je opet napisao svoj ponajbolji roman baš u povijesnom žanru - Tyll.
Ipak mi se nerijetko svidi neki povijesni roman pa je tako i s ovim, osim što je svidi preslaba riječ, mene je ovaj roman oduševio. Bili su mi odlični već i Mjerenje svijeta i F, a Kehlmann je, čini se, sve bolji pisac sa sazrijevanjem.
Najbolji je u pripovijedanju - jednostavno te uvuče u priču i iako je ne iznosi kronološki, već skokovima u vremenu i fragmentarno, opet imaš osjećaj kao da si bio ondje i upoznao taj svijet (za koji pisac kaže da nitko ne bi htio u njemu živjeti ni jedan sat, a ja se slažem: stalno me je pratila misao da je nama u sadašnjosti puno bolje nego što osjećamo, bolje nego u većini trenutaka u prošlosti).
Drugo najbolje meni su njegovi dijalozi, vrckavi i duhoviti; cijela knjiga je neka kombinacija strave i smijeha, crni humor kojeg se ne bi postidjeli pajtonovci. Epizoda za koju ovo najviše stoji je suđenje vješticama u nekom selu u Njemačkoj. Suđenje završava smrtnom presudom jer nikako drugačije ni ne može.
Inače se sjećam kako sam jednom pisala da njemačku književnost doživljavam kao jako ozbiljnu, dostojanstvenu i uzvišenu pa ste mi baš Kehlmanna naveli kao primjer duhovitosti i sad sam u njegovom intervjuu pročitala da je ovo njegovo naslanjanje na austrijsku tradiciju i da se i njegov urednik slaže da humor i nije karakterističan za njemačku književnost. Kehlmann se smatra i Austrijancem i Nijemcem.
(U istom tekstu sam pročitala da Netflix snima seriju po ovom romanu.)
Nisam dovršila knjigu, pri samom kraju sam, ali već znam da je ne može više ničim pokvariti da mi smanji oduševljenje. Sretan je spoj piščevog velikog talenta i izbrušene majstorije.
Posljednje uređivanje od Jurana : 20.01.2021. at 08:43
Danas sam upravo završila Tylla i oduševljena samMogu se složiti s Juranom u svakoj rečenici. I moram reći da mi je ova knjiga bila pravo olakšanje nakon nekoliko knjiga s teškim obiteljskim temama koje su me dosta emocionalno opteretile. Inteligentno napisana, zahtijevala je dosta koncentracije i praćenje detalja, a opet sam se dovoljno distancirala i od radnje i od likova da sam mogla opušteno čitati. Kehlmannov pristup romanu je genijalan - piše povijesni roman, ali u stilu pikarskog romana, gdje likovi krstare Njemačkom u raznim vremenskim periodima, a sve je vezano uz Tridesetogodišnji rat. Atmosfera kao u "Des Knaben Wunderhorn".
Kehlmann je i zdravo ironičan, osobito mi se svidio jedan njegov komentar na vlastiti (njemački) jezik:
Sjajna, izvrsna knjiga, preporučujem svakako!U njemačkim zemljama nisu poznavali pravo kazalište, tu su neki jadni komedijaši nastupali po kiši i derali se i skakali su i prdjeli i tukli jedni druge. Vjerojatno je uzrok tome taj nezgrapni jezik; to nije jezik za kazalište, to je nekakva splačina sastavljena od glasnih uzdaha i tvrdog roktanja, jezik koji zvuči kao da se netko bori protiv povraćanja, kao da tele ima napadaj kašlja, kao da nekome pivo izlazi na nos. Što da pjesnik radi s takvim jezikom?
Jurana, hvala za ovaj opis, na Tylla sam već ranije bacila oko, sad ću ga sa zadovoljstvom uvrebati kad dođe u knjižnicu
Inače jako volim Kehlmanna, i rado ga čitam, iako, kao i ti, a priori odgovaram da ne volim povijesne romane
I mene zanima Kehlmann, nisam ni znala da ima nešto novo od njega...
I isto bih rekla da ne volim povijesne romane, al me često ipak nekakim čudom oduševe
Samo što ti koji mi se sviđaju uglavno nisu kronološki pisani povijesni romani. Osim Wolf Halla
U 2020. sam pročitala 54 knjige, a u 10 naj izdvajam:
1. Fernando Aramburu: Patria - 40-ak god španjolske povijesti - o terorizmu i njegovom besmislu, o 2 najbolje prijateljice i njihovim obiteljima koje su zbog terorizma zauvijek posvađane, mogu li se i kako srušiti zidovi mržnje i nerazumijevanja?
2. Arno Geiger: Pod Zmajevom stijenom - Veit Kolbe je mladi njemački vojnik koji nakon ranjavanja u Rusiji dolazi na odmor na Mjesečevo jezero u podnožju Zmajeve stijene; bolno svjestan izgubljene mladosti i besmislenosti rata liječi svoje rane i traume uz prijateljstvo s Margot koje prerasta u ljubav
3. Victoria Hislop: Praskozorje -1972. bračni par otvara ekskluzivan hotel u ciparskom odmaralištu Famagusti; političke napetosti izmiču kontroli i Turska okupira dio otoka, a stanovnici Famaguste panično bježe; u hotelu Praskozorje pronalaze utočište 2 obitelji koje su ostale u gradu, jedna ciparski Grci, a druga ciparski Turci
4. Margaret Atwood: Alias Grace - napisana prema istinitoj priči o jednoj od najzagonetnijih i najozlogašenijoj ženi iz 19. st.; sjajna priča o seksualnosti, okrutnosti, misteriju - Da li je zavodnica koja ubija svog poslodavca ili žrtva okolnosti?
5. Orhan Pamuk: Čudan osećaj u meni - kako nema prijevoda, posegnula sam za beogradskim; kroz život bozadžije Mevluta saznajemo o Istambulu od 1969-2012., kako se rušio i gradio, kako dolaze novi stanovnici iz Anadolije i bogate se, a glavni lik ostaje vjeran bozi i uličnoj prodaji; da li je u ljubavi bitnija namjera ili sudbina, da li naša sreća ili nesreća ovisi o našim izborima ili se događa mimo nas?
6. Carlos Ruiz Zafon - tetralogija: Sjena vjetra, Anđelova igra, Zatočenik neba, Labirint duhova - od prošlosti do tajna sadašnjosti; sve utkano u Barcelonu i njene stanovnike, od ljubavi, prevara, tajni do magije, ludila, ubojstava
7. Olga Tokarczuk: Knjige Jakubove - maestralno djelo o kojem je već sve rečeno
8. Jonathan Franzen: Čistoća - svaki lik traži čistoću u nekom obliku; opisuje život u komunizmu i pad Istočnog bloka, ogoljava privatnost u eri interneta, opisuje korupcijske afere u visokoj politici, toksičnost kulture opsjednute slavom
9. Azar Nafisi: Lolita u Teheranu - učiteljica okuplja 7 studentica s kojima potajno čita i diskutira o zabranjenim klasicima u iranskom režimu
10. Angie Sage: Septimus Heap - dječja, kao Harry Potter, u 7 nastavaka: Magika, Moć letenja, Fizik...
Posljednje uređivanje od Nera : 21.01.2021. at 17:07
Nera, odlican osvrt! Patria i Alias Grace su i meni vrh, a Alias Grace jedna od top Atwoodicinih knjiga za mene.
Želimir Periš, Mladenka kostonoga
Kad Periš piše o porodu na kominu, sjetim se da je moja baba izrađala veći dio svoje djece kući, neke baš kraj komina. Kad piše o irudici, vještici, zvone mi babine priče o vilama i vidurinama. Stabala murve još ima u Dalmaciji, a prizori negostoljubivoga krša kojima se danas ipak rijetko šeću vuci, znani su svima koji se ne voze autocestom. Načelnici i razbojnici kao u knjizi i danas skladno vladaju - pa portal Telegram posve opravdano ima rubriku politika&kriminal. Mediteranski vrt u mom gradu emitira bar dio mirisa onog bolskog sa stranica romana.
Ova knjiga dijelom je povijesni roman, dijelom triler. Pisan poput mozaika, a svaka "glava" uklapa se u sliku o ovim našim prostorima i ljudima u 19. stoljeću, priču o praznovjernim plemenima, vucima i hajducima, jarmu vlasti, zamecima ideje o jeziku i naciji. A sve to Periš iznosi kroz pripovijest o Gili - arhetipskom liku, ženi koja se sa sudbinom nosi bez samosažaljenja, iako joj ona utisne nemio naslov vještice. I dok autor protagonisticu goni od nemila do nedraga po Zagori, obali, otocima sve do samoga "oka" monarhije, ujedno ispisuje odu ženskom instinktu i intelektu.
Duhovito napisan, na rubu parodije, ali nikad preko njega, roman Mladenka kostonoga mi je bio odličan. Preporuka!
Susanna Clarke, Piranesi
Dobro zamišljeno i dojmljivo izvedeno. Nisam ni sumnjala da će iz pera Clarkeove izaći (još jedan) žanrovski biser i zabavno štivo. Bijeg među njegove korice nešto je najbolje što mi se moglo dogoditi ovih dana. Teško je išta o njemu napisati, a da se ne spoila radnja, pa ću samo reći da razliku od njezine prve u nas objavljene knjige (Jonathan Strange & Mr Norrell) ovaj je roman 4x kraći, ali ne i manje dobar.
Posljednje uređivanje od anamar : 22.01.2021. at 16:57
Izvrsno!
Opisi na ovoj temi su bolji od ijednog knjižnog portala! Literatura za sebe!
Ja upravo citam Kostonogu. Neobicna, pogotovo za nase podneblje, ali zbilja dobra.
Sporo mi ide jer nisam u citalackoj fazi pa par stranica prije spavanja i gotovo.
Zao mi je sto mi nije naletila u boljoj fazi.
S početkom ove godine baš su mi se zaredale knjige teške tematike, pune umiranja, tako da sam sad u potrazi za nečim, neću reći lakšim, ali makar drugačijim.
O Ferićevom novom romanu već sam pisala, uživala sam u njemu, ali opis majčinog umiranja i ono što je uslijedilo poslije njezine smrti zaista nije za svakog.
Pa sam pročitala već spomenuti San sela Ding (kineskog autora Yana Liankea), koji se bavi epidemijom AIDSa u kineskom selu, gdje stanovnici, kako autor poetski kaže, "umiru poput lišća u jesen". Izvrstan roman, gotovo alegorijski, ali nije baš ugodan za čitanje.
I nakon toga, u tri dana sam progutala roman slovenske autorice Bronje Žakelj, Bijelo se pere na devedeset. Roman je autobiografski, pisan u obliku fragmenata sjećanja, a ono što opisuje je... ne znam kako bih to rekla, a da ne spoilam onima koji ga još nisu čitali. Mogu reći da je u početku djetinje idiličan, a negdje u dobi kad se iluzije u djece i inače gube, u životu autorice izgubile su se na najgori mogući način. Bolesti i smrti u romanu je napretek. Ono što me držalo zainteresiranom i vuklo na dalje čitanje je njezina mentalna snaga, nevjerojatna životna energija, nema mjesta nikakvoj patetici, a ipak jasno opisuje cijeli spektar osjećaja kroz koje je prolazila. Ako roman i nije remek-djelo s književne strane (iako, moram reći da je zaista dobro napisan, odmjerenim stilom i jednostavnim, jasnim rečenicama), sa psihološke strane je majstorski.
Sad sam iz knjižnice nabavila Kehlmannovog Tylla, i nadam se da bar ondje nitko nema ni rak ni AIDS
A kad se želim odmoriti od teških tema, ponovno pročitavam Vražji okot, već dobro poznatu knjigu, i zabavljam se sadržajem jednako kao i prijevodom.
Bronja je odlična, opisuje vrijeme i mog odrastanja, a zanimljivo mi je bilo to što sam shvatila da sam prije par godina hodala po toj njihovoj ulici koju spominje cijelo vrijeme.
Prihvatila sam način kako je priča krenula - djetinje pisanje - a onda u nekom trenutku sam shvatila da je ona malo odrasla i stil pisanja se promijenio.
Kasno sam se sjetila dopisati da su se meni krajem godine bile zaredale teške knjige - Bronjina knjiga (jako mi je neobično i sviđa mi se to ime), pa Schnidlerov lift i Što na podu spavaš Darka cvijetića, i na kraju Hana Alene Mornštajnove.
Mene oduševila Mornšatajnova Tihim godinama pa sam rezervirala Hanu.
U siječnju pročitano:
Jokha al Harthi: Nebeska tijela
Jokha al Harthi je za knjigu 2019. dobila Man Booker International. Opisujući živote triju sestara upoznajemo život i kulturu Omana.
Andrija Škare: Dva prsta iznad gležnja
Tetovaža iz tinejdžerske dobi prati Moniku kroz život. Odrastanje uz liberalne roditelje, neizlječiva bolest lomi obitelj, prestanak prijateljstava, rađanje ljubavi, sazrijevanje i odrastanje koje prebrzo stiže. Sjajan pripovjedač koji je utkao glazbu u roman.
Davor Špišić: Košer
Ljubo Zorica, bivši oficir JNA na poziv kćeri jedinice koja je s Liječnicima bez granica u Izraelu kreće u Jeruzalem spasiti ju. Iako grub i tvrd u svojim nazorima i komunikaciji, on je dobričina mekog srca koji me nasmijavao i olakšavao teške teme. Spašavajući kćer, vraća se u prošlost, u brak s Rahelom koji se urušio kad i Berlinski zid. Pokušava izvući kćer i promijeniti budućnost.
Božica Brkan: Ledina
Prateći živote obitelji Brkan kroz 300 godina i 10ak naraštaja u Vojnoj krajini u Moslavini žene graničarke su nosile najveći teret. Muškarci su odlazili i vraćali se. One su ostajale, uporne i ustrajne, u ljubavi i mržnji, strasti i osveti, patnji i gorčini.
Irwin Show: Bogataš i siromah
Dok bogataš ležerno živi, siromah ima jedan cilj: obogatiti se.
Najljepše božićne priče
Uz pero Ivane Brlić Mažuranić, Andersena, Dostojevskog, Gogolja, Gjalskog, Čehova, Jergovića...uspavljujem malene i produžavam blagdanske dane. Zima je stigla kod nas, a u njihovim pričama su zime kakve su nekad bile, bijele i hladne uz obilje snijega, mirisne i tople uz peći, opojne uz pjesme.
❤
Slažem se. Opisi koje ovdje pročitam često mi budu smjerokaz u odabiru autora i/ili djela, dragocjeniji od formalnih kanala, koje pratim u skladu s mogućnostima i slobodnim vremenom.
nisam ovu čitala, ali neko vrijeme sam razmišljala kćer upisati u XVIII gimnaziju u nadi da će joj Ferić predavati HJ pa da ću ići na informacije
Pravila pisanja postova
