aleksandra70vanja prvotno napisa
nisam ovu čitala, ali neko vrijeme sam razmišljala kćer upisati u XVIII gimnaziju u nadi da će joj Ferić predavati HJ pa da ću ići na informacije
aleks, ja istu stvar mislim za V, mala je izvrsna u jezicima
 |
|||
|
|
|||
nisam ovu čitala, ali neko vrijeme sam razmišljala kćer upisati u XVIII gimnaziju u nadi da će joj Ferić predavati HJ pa da ću ići na informacije
aleks, ja istu stvar mislim za V, mala je izvrsna u jezicima
nisam ovu čitala, ali neko vrijeme sam razmišljala kćer upisati u XVIII gimnaziju u nadi da će joj Ferić predavati HJ pa da ću ići na informacije
Dobar razlog... A tko zna, možda bi se razočarala... Ovako ga možeš idealizirati i dalje, hehehe....
Ont. ni ja nisam još ovu čitala, a ranije knjige sjele su mi kako koja - rani radovi baš mu i nisu nešto ili nisu po mom ukusu, a mi smo generacija...
Sudeći po izjavama u raznim prilikama, kad spominje kako mu se već gadi ova ili ona lektira (zadnje upravo u Putujućem kazalištu kaže da je Lucićevu Robinju "s neizmjernom dosadom čitao na fakultetu, i još većom dosadom čitav život predavao djeci u drugom razredu gimnazije"), možda ti i ne treba biti žao da ste ga izbjegle kao profesoranisam ovu čitala, ali neko vrijeme sam razmišljala kćer upisati u XVIII gimnaziju u nadi da će joj Ferić predavati HJ pa da ću ići na informacije:kiselogrožđe:
Samo da nam ostane što izdavači pripremaju za 2021. https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...rante-15046179
Veselim se Zafonu!Lani sam ga otkrila. Bila sam tužna što je umro i više nema njegovih knjiga. Prevarih se!
Vidim, ima krasnih naslova. Nadam se da će uspjeti realizirati planove.
Pročitala i ja Obrazovanu Tare Westover.
Nemam što puno dodati, već se dosta pisalo o toj knjizi na ovoj temi. Moram reći, pripovijest je zaista impresivna, a autoričina iskrenost je vrijedna divljenja. Ni u jednom trenutku nisam stekla dojam da pokušava sebe prikazati u nekom savršenom svjetlu, detaljno je opisala sve svoje unutarnje borbe, a svaki put kad bi napisala "otputovala sam u Idaho", smučilo bi mi se od pomisli "o ne, opet ide k njima". Znači da je postigla sugestivnost.
Zbog tog osjećaja, nisam uživala čitajući, zapravo, jedva sam čekala da sve završi i stvarno sam željela da pošalje roditelje u 3 p.m.
Ovo su memoari, knjiga nema pretenzije da bude umjetničko djelo, i to se osjeti - knjiga nema jasnu strukturu, u prvom dijelu mi često puta nije bilo jasno kad se što dešavalo i koji su događaji prethodili. Vjerojatno je i to odraz fluidnosti sjećanja. Autorici svaka čast na snazi kojom se uspjela izvući u neki drugi život.
I, moram još i to dodati - ova knjiga mi je promijenila pogled na homeschooling
Vidim na internetu da je knjiga vrlo popularna. Vjerojatno je cijela priča toliko egzotična, pa još kad je dokumentarna, da je to ono što privlači publiku. Bit će zanimljivo vidjeti u kojem pravcu će se autorica razvijati - hoće li dalje pisati, hoće li se okušati u beletristici, hoće li se zadržati na znanstvenom radu s kojim je krenula...
Jedina ozbiljnija zamjerka knjizi ide prijevodu - često sam nailazila na fraze doslovno prevedene s engleskog i na nespretne konstrukcije.
Nakon Tanjine preporuke, posudila "Nadohvat", Ene Katarine Haler.
Tanja, baš ti hvala! Potpuno bi mi prošla ispod radara, a baš sam uživala čitajući je. Opet obiteljska saga, iako moram priznati da mi je lakše bilo čitati sličnu sagu iz talijanske prošlosti i sadašnjosti, nego iz naše. Ovo je tražilo strašno puno emocionalnog angažmana, ali vrijedilo je.
Zoran Žmirić, Kaleidoskop
Zbirka kratkih (ali stvarno kratkih!) priča, doslovno crtica, zapažanja na putu na posao ili s posla, osviještenih trenutaka od kojih se sastoji svačiji dan. Vrlo zgodno i simpatično, tjera na razmišljanje ali dovoljno je kratko da te ne baci u bed (za razliku od njegova (isto odlična) romana Pacijent iz sobe 19).
Volim Žmirića
Posljednje uređivanje od Angie75 : 03.02.2021. at 08:24
Ja sam pročitala samo njegovoga Pacijenta i da, bacio me u bed, pa dalje nisam pokušavala... :/Zoran Žmirić, Kaleidoskop
Zbirka kratkih (ali stvarno kratkih!) priča, doslovno crtica, zapažanja na putu na posao ili s posla, osviještenih trenutaka od kojih se sastoji svačiji dan. Vrlo zgodno i simpatično, tjera na razmišljanje ali dovoljno je kratko da te ne baci u bed (za razliku od njegova (isto odlična) romana Pacijent iz sobe 19).
Volim Žmirića
Pročitala sam Francescu Melandri: Prava krv, ima tome već neko vrijeme... Ostavila sam malo vremena da mi se "slegne", opet fantastična knjiga!
Angie je već napisala sve što treba i što je bitno.
Ja bih još samo dodala da je ovo istovremeno i vrlo hrabra knjiga, odnosno hrabra odluka autorice da piše upravo o ovoj problematici, jer je to, koliko znam, u samoj Italiji svojevrsna tabu tema, o kojoj se u principu "ne govori" ili barem nerado govori.
Da, Melandrijeva je izvrsna, pročitala sam sad sve tri njene knjige i nadam se da će ih biti još!
Ja sam upravo završila Knjige Jakubove Olge Tokarczuk i potpuno sam zbunjena. Ne mogu reći da sam oduševljena, a opet ne mogu reći da mi je loša, jer kako objasniti da mi nijedanput nije palo odustati, a roman ima 900 stranica.
Najveći je problem mnoštvo likova, uistinu bi dobro došao popis. Tu je i moj osobni problem s poljskim jezikom, tj. abecedom, samo mi je otežalo pamćenje likova.
Uglavnom, moje suvremeno čitanje romana je da je Jakub Frank bio obični narcistički manipulator koji je osmislio sektu da bi a) napredovao u društvu, b) ubirao lovu od podanika, c) spavao sa svakom ženom, pa makar mu ona bila i vlastita kći.
Eto, nikakve analize dodatne od mene ovdje nema, ni o židovskom pitanju, ni o Poljskoj, ni o začecima enciklopedistike...
chesil, još jedino tu knjigu Tokarczukove nisam još pročitala, naime, prepala sam se volumena kad sam je prvi put ugledala!
i otada se vrtim oko nje kao mačak oko vruće kaše, nikako se odlučiti da ju uzmem... (mislim, ja čitam uglavnom putem, u javnom prijevozu...)
pa me, s čisto praktične strane, zanima, kako si je "hendlala"?
Zbog silnih str. odlučila sam ju lani čitati na moru pa sam nosala svaki dan dodatnu kg u ruksaku simo-tamo.chesil, još jedino tu knjigu Tokarczukove nisam još pročitala, naime, prepala sam se volumena kad sam je prvi put ugledala!
i otada se vrtim oko nje kao mačak oko vruće kaše, nikako se odlučiti da ju uzmem... (mislim, ja čitam uglavnom putem, u javnom prijevozu...)
pa me, s čisto praktične strane, zanima, kako si je "hendlala"?
Čitam samo doma pa nije bio bed. Ponijela sam je par puta kad sam morala čekati negdje, ali ne bi imalo smisla nositi je sa sobom. Kad je staviš u torbu, nema mjesta ni za što drugo unutra.
Ma da, i otpalo bi mi rame)
Odlično, baš se radujem! Zaslužio je i mnoštvo drugih nagrada i nadam se da će ih osvojiti!
Hahaha, fantastično!
I meni je bio odličan taj opis i bila sam u napasti da ga prepišem.
Ima na još jednom mjestu sličan, također o njemačkom jeziku, mislim iz usta njemačkog teologa u Vatikanu
Evo baš sam slučajno otvorila knjigu baš na tom mjestu
Fenomenalno mi je kod Kehlmanna i to što je on svog glavnog lika (Tilla Eulenspiegela) bez problema izmjestio iz 14. stoljeća (od kad potječu legende o njemu) u 17. stoljeće i Tridesetogodišnji rat, i da mu je njegov lik poslužio kao motiv kojim će prikazati Europu ismrcvarenu dugotrajnim ratovanjem. A prikaz mirovnih pregovora na kraju knjige podsjećaju na neke slične procese iz novije povijesti(...) njemački jezik nema budućnosti. Kao prvo, jer je ružan, židak i nečist, idiom za neuke ljude koji se ne kupaju.
Za ovu godinu definitivno imam već drugog favorita za listu "top 10".
Bome, nakon ovoga, ja je idem kupiti!
Ajme, koje roktanje, kako lijepo filozofija zvuci na njemackom, tako logicno i razlozno, sistematicno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.02.2021. at 16:03
Posve se slažem s Kehlmanom što se tiče njemačkog jezika
.
Sad i meni dođe da odem kupiti knjigu, ali nemam ih više gdje držati, pa mislim da ću se suzdržati dok ne "stvorim" neki novi prostor
Pročitala sam divnu i bolnu knjigu Bernardine Evaristo: Djevojka, žena, drugo.
I o njoj se ovdje već pisalo (hvala vam svima na divnim preporukama, baš vas volim i ovaj mi je pdf zakon!), mogu se samo složiti s onim što su već sasa i anamar napisale, a knjiga je, baš ono, za svaku preporuku. Pored teme, koja donosi životne priče i sudbine različitih žena koje su na nekin način sve povezane, meni se svidio i stil, bez velikog slova na početku rečenice, bez točke na kraju, a opet vrlo čitljivo i jasno.
I tužno, beskrajno tužno...
Osjećam se dužnom nadopuniti gornje citate - za one koji nisu čitali knjigu, pa da ne pomisle da se Kehlmann stvarno sprda s vlastitim jezikomPosve se slažem s Kehlmanom što se tiče njemačkog jezika
Cijeli citat se može promatrati i iz druge strane - kako je jezik nekad zvučao, i činio se barbarskim u usporedbi s latinskim koji je tada još uvijek bio jezik politike i učenih krugova, a ipak se s vremenom razvio ne samo jezik, nego i vrhunska književnost na tom jeziku
Njemački nikad nisam naučila dobro govoriti, ali u glazbi mi je prekrasan.
Već sam se nekoliko puta navraćala da pročitam ulomak iz Tylla koji je tanja prepisala (hvala, tanja) i ne mogu prežaliti što nisam prepisala ulomak iz krimića Gnjev koji bi, uz to što je zabavan, jako dobro sjeo u ovom trenutku.
U njemu jedna psihijatrica po prvi put u životu sama uzme Xanax i, nakon što se namučila s anksioznošću, osjeća toliko olakšanje i zahvalnost da pomišlja da osnuje i štuje kult boga Pfizera
Ako netko naiđe na knjigu, i ima volje prepisati, bila bih zahvalna.
Inače je to treći dio trilogije u kojoj pisac obrađuje neke probleme poljskog društva - ovaj roman govori o obiteljskom nasilju. Jako je pametno i duhovito napisan, samo upozoravam da je naturalistički opisano nasilje. Potvrđuje ono što sam nedavno pročitala o dobrim krimićima - da neizostavno govore o društvu, a ne samo pojedinačnom nasilju.
Sad ću još nanizati postova jer želim citirati, a ne želim napolitanku.
Ne volim inače krimiće, ali samo zbog ovog opisa dođe mi da ga pročitamVeć sam se nekoliko puta navraćala da pročitam ulomak iz Tylla koji je tanja prepisala (hvala, tanja) i ne mogu prežaliti što nisam prepisala ulomak iz krimića Gnjev koji bi, uz to što je zabavan, jako dobro sjeo u ovom trenutku.
U njemu jedna psihijatrica po prvi put u životu sama uzme Xanax i, nakon što se namučila s anksioznošću, osjeća toliko olakšanje i zahvalnost da pomišlja da osnuje i štuje kult boga Pfizera
Ja baš volim dobar krimić ali ih rijetko nalazimNe volim inače krimiće, ali samo zbog ovog opisa dođe mi da ga pročitam
Ova trilogija je pametno i odlično napisano štivo. Meni se drugi dio trilogije najviše svidio, zaplet je povezan sa poljskim antisemitizmom u vrijeme drugog svjetskog rata,
to je tema oko koje se samo šapuće ili ne govori uopće. Sjećam se takođe da se mogu povući mnoge paralele između hrvatskog i poljskog društva, ne baš laskave paralele
Ako tko ima 10 minuta vremena i volje, neka ispuni ovaj upitnik o čitateljskim navikama u pandemiji u Hrvatskoj. Popravite malo prosjek
Potaknuta Juraninim postom, pročitala sam i ja Gnjev.Već sam se nekoliko puta navraćala da pročitam ulomak iz Tylla koji je tanja prepisala (hvala, tanja) i ne mogu prežaliti što nisam prepisala ulomak iz krimića Gnjev koji bi, uz to što je zabavan, jako dobro sjeo u ovom trenutku.
U njemu jedna psihijatrica po prvi put u životu sama uzme Xanax i, nakon što se namučila s anksioznošću, osjeća toliko olakšanje i zahvalnost da pomišlja da osnuje i štuje kult boga Pfizera
Ako netko naiđe na knjigu, i ima volje prepisati, bila bih zahvalna.
Inače je to treći dio trilogije u kojoj pisac obrađuje neke probleme poljskog društva - ovaj roman govori o obiteljskom nasilju. Jako je pametno i duhovito napisan, samo upozoravam da je naturalistički opisano nasilje. Potvrđuje ono što sam nedavno pročitala o dobrim krimićima - da neizostavno govore o društvu, a ne samo pojedinačnom nasilju.
Sad znam zašto ono ne volim krimiće
Odmah da se ogradim - Gnjev je dobro napisan, obrađuje ozbiljnu temu i daje poticaja na razmišljanje i šire od same fabule. Ali meni u ovom trenutku nije dobro sjeo. A onda sam se prisjetila i zašto već dugo nisam čitala krimiće - jednostavno mi taj tip literature ne odgovara. Prevelik je naglasak na fabuli, a opisi likova su obično shematizirani. U "Gnjevu" me zapravo najviše privukla fabularna nit koja se negdje na polovici romana gubi i više ne doznajemo što je bilo s tim likovima.
Ali to je samo moje izolirano mišljenje - ja ni kao dijete nisam voljela knjige u kojima se puno toga dešava
Od onog odlomka o Xanaxu, meni je zabavniji bio jedan drugi odlomak, pred kraj knjige:
I opet zamišljam, slično kao kod onog Kehlmannovog citata o njemačkom jeziku, kako bi bilo da neki hrvatski pisac napiše nešto ovako i kako bi se proveo kod kritike (doduše, ne znam jesu li Miloszewskog ili Kehlmanna kritičari u njihovim matičnim zemljama napali zbog dotičnih ulomaka). Ali ponovo se prisjećam da je sposobnost zdrave autoironije zapravo znak zdravlja - i pojedinca i nacije.Poljska je ružna. Naravno ne cijela, nijedan grad nije preružan. Ali uzme li se prosjek, Poljska je ružnija od ijedne zemlje u Europi. Naše lijepe planine nisu ljepše od čeških ili slovačkih, Alpe da i ne spominjemo. Naša jezerska područja su daleka sjena skandinavskih. Plaže ledenoga Baltika nasmijat će svakoga tko je posjetio makar jednom one na Sredozemnom moru. Rijeke ne privlače ljude kao Rajna, Seine ili Loara. Uostalom, to je dosadan, ravan teren, djelomično pod šumama, ali ni nalik šumama Sredozemlja, a u usporedbi s divljim šumama Norveške ili alpskih krajeva, ispadamo blijedo.
Nema čuda prirode koja bi resila naslovnice međunarodnih turističkih kataloga. Nije to ničija krivnja, jednostavno smo se naselili na dosadne, ratarski obećavajuće prostore, i to je to. Ono što je u vrijeme tropoljne obrade tla izgledalo senzacionalno, u vremenima međunarodnog turizma više nije tako očito.
Ali hrvatska priroda je prelijepa, a zemlja Poljska, s iznimkom Krakowa, židovskog dijela Varšave i Gdanjska, stvano nije
Odlično je opisana u odlomku!
Šalim se, dalo bi se o koječemu našaliti i autoironizrati kod nas
Posljednje uređivanje od Angie75 : 04.03.2021. at 09:39
Nakon svega, imam potrebu pročitati je baš na njemačkom, upravo sam je naručila s Amazona
(ina germanofilko moja, ako je poslije želiš, znaš gdje je)
Jao, moram i ja pročitati Tylla.
Inače, sad ste me podsjetile na još jednu knjigu o nastanku njemačkog standardnog jezika - Gunter Grass: Sastanak u Telgteu https://www.ognjiste.hr/proizvod/gun...k-u-telgteu-2/
https://de.wikipedia.org/wiki/Das_Treffen_in_Telgte
Ne mogu vjerovati da je prošlo više od 40 godina otkako je objavljena ta knjiga. Ajme, stara sam...
Nada Gašić: Devet života gospođe Adele
Jako sam se veselila ovom romanu, ali nije me, baš ono, oduševio...
Jest da je simpatičan, ali stalno sam imala osjećaj da je napisan isforsirano...
Nije mi se previše svidio ni uvodni dio, a niti ona završnica s jajetom.
Ne znam, mislim da sam očekivala puno više, naročito na nekoj emocionalnoj razini.
Ipak, vjerujem da će možda u nekoj budućnosti biti dobar podsjetnik na tu nesretnu 2020. godinu.
Apsolutno nema bolje knjige kojom bih zaključila ovu groznu i nevjerojatnu godinu, od najnovijeg romana Nade Gašić, Devet života gospođe Adele
Mogu samo konstatirati, šteta što Gašićka ne piše i ne objavljuje više, jer je naprosto genijalna.
U nevelikom romanu uspjela je na nevjerojatno uvjerljiv način prikazati Zagreb ovog proljeća, atmosferu u njemu, odnos građana prema epidemiji, te mušice, ali i strahove starih ljudi. Iako se gospođa Adela na početku možda čini kao neka karikatura, ona je u stvari vrlo slojevito razrađen lik. Pritom ni ostali likovi nisu ostali zanemareni, odnosi među njima itekako su važni, i nitko nije ostao savršen i bez mrlje. Završni, fantastični motiv jajeta u stvari je brzi pregled zagrebačke sadašnjosti, onakve kakva jest.
Definitivno jedna od najboljih knjiga pročitanih u ovoj godini. I moram reći da mi je puno pomogla ovih dana, kad su nam živci ionako nategnuti zbog najnovijih potresa.Mogu se složiti i s tanjom i s Forkom, iako se one međusobno ne slažu
Drago mi je da je napisala ovu knjigu, i zato što je bila stala s pisanjem, i zato da ostane trag na ovo vrijeme.
Čitala sam prošle godine da čovječanstvo nije ništa naučilo iz pandemije španjolske gripe zato što je malo pisaca o njoj uopće pisalo - kako je ona izbila na samom kraju Prvog svjetskog rata, svima je tema rata bila napetija od epidemije - a čovječanstvo najbolje uči iz književnosti pa je čak i ustanovljena književna nagrada za knjige o koronakrizi.
Gašić izvrsno piše, ali joj treba vremena - što se pokazalo na prošlim romanima - tako da sam ja nailazila na neka slabija mjesta, osjetila sam da su neki trenuci još malo sirovi. To nisu likovi, oni su mi bili stvarni pred očima, više se radi o pripovijedanju.
Moram reći da i da autorica i ja nemamo isti smisao za humor. Ono na čemu joj moram odati priznanje je da se ne boji jakih registara emocija, drame; nije ju strah da će kliznuti u patetiku (a i ne klizne) i onda postigne dirljivost, zanesenost, katarzu. Dobro je ušla u staračku psihu, dobro je prenijela atmosferu Zagreba.
Lik same gospođe Adele nije plošan; koliko god joj se smijali i grozili se je ispočetka, do kraja je punokrvno ljudsko biće, strepimo s njom i zbog nje.
Samo neka piše još, ja ću čitati.
Ponukana hvalospjevima Nadi Gašić, posudila sam Mirna ulica, drvored. Nisam završila, nije to za mene.
Posljednje uređivanje od chesil : 09.02.2021. at 10:54
Evo da se i ja malo javim, pročitala sam svašta prema vašim preporukama...
Pročitala tri Cognetijeve knjige- Osam planina, Divlji dječak i Sofija se uvijek odijeva u crno. Definitivno mi se najviše svidjela Osam planina. Preporuka svima, pogotovo onima koji vole planine, šumu, planinarenje..
Pročitala sam i Odanosti Delphine de Vigan, Karakaševu Sjećanja šume, Moj muž Rumene Bužarovske i Hanu Alene Mornštajnove.
Sve redom dobra djela, no Hana mi je izvrsna, možda najbolja knjiga te tematike koju sam do sad pročitala.
Sad sam posudila Tihe godine iste autorice, nadam se da je podjednako dobra.
Hvala svima na super preporukama..
Kad si već spomenula Alenu Mornštajnovu, taman čitam njene Tihe godine i jako jako mi se sviđa. Svidjela mi se i Hana, al za sada mi je ova bolja iako još nisam došla do kraja. Odrastanje djevojčice u obitelji koja skriva dosta tajni. Zanimljivi obiteljski odnosi, neočekivane okolnost koje su se dogodile. Zanima me što će biti u ovih nekoliko desetaka stranica koje ne dijele do kraja
Andrija Škare - Dva prsta iznad gležnja
Simpa, i ništa više od toga. Neki likovi su bitni za radnju, ali nisu dobro razrađeni, dok se neki potpuno nebitni pojave jako dobro opisani, i onda nestanu.
Sviđa mi se što je suvremen, priča se tu o hrv.politici, a opskurna indie glazba je lajtmotiv romana. Ono čega sam se bojala, a to je pripovijest o ženskom odrastanju iz pera muškog pisca, ispalo je neutemeljeno jer je Škare itekako senzibiliziran.
Ja ne znam dal' nastavit sa Sedmom funkcijom jezika od Laurenta Bineta, čini mi se da je puno previše likova iz semiotike, franc. kulture, politike, koje bi trebalo poznavat za ful uživati u romanu. Na trenutke mi se čini super duhovit, pa se izgubim u razmatranjima kako je na nešto reagirao Miterrand, a kako xy njih za koje Francuzi ziher znaju koji su i smiješno im je, a meni su ??? Možda uvalim nećakinji studentici francuskog, vidjet ću, nisam još presjekla. Stoput rađe baltičke pastorale s kravama i pašnjacima i izmjene godišnjih doba, pa nek je i dosadnjikavo
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.02.2021. at 09:21
Od Sedme funkcije jezika sam svojedobno odustala
Zvuci kao nesto sto ce mi svidjeti jer volim semiotiku, jel ima Barthesa?
Glavni je lik. Ako moja "frankistica" ne bude zaint., mogu je tebi dati.Zvuci kao nesto sto ce mi svidjeti jer volim semiotiku, jel ima Barthesa
Sedmu funkciju jezika sam i ja neki dan uzela u knjižnici. Sad kad vas čitam, mislim da je bolje da ju ni ne započnem
Jenn, ako želiš knjigu, tvoja je. Ako se dobro sjećam, blizu smo pa se javi dal da čuvam za tebe il šaljem dalje, odustala sam od nje, ova moja je isto neće. Primopredaja iskljčuvo uz epdiemiološke mjere, nema rukovanja itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.02.2021. at 15:19
Sto mu gromova, pa jel se to meni sreca osmjehnula ove godine :D
Upravo sam pročitala knjigu od koje zaista nisam puno očekivala (zapravo je nisam ni mislila čitati, ali dobila je dobre kritike, pa ajde). Ispalo je ugodno iznenađenje, pa je preporučujem i ovdje, iako se neće baš svakom dopasti.
Jerko Mihaljević: Putar i parizer
Dosad nemam baš neko ludo iskustvo s romanima koji opisuju mlade generacije (valjda se osjećam staro ili konzervirano
Poglavlja su kratka, dijalozi također, kratki, prazni i zapravo vrlo životni. Mihaljević izvrsno prikazuje "muško društvo", dok su mu ženski likovi plošni i potpuno sporedni (osim likova majki koje se pojavljuju na par mjesta i dopunjavaju sliku o glavnim akterima). Knjiga se brzo i lako čita, i iako nije baš ugodno to što opisuje, bilo mi je malo žao kad je završila, htjela sam vidjeti što će s njima biti dalje. Hoće li odrasti, ili će zagaziti i u 30.-te kao mladci koji zapravo ne znaju što bi s vlastitim životima.
Neću reći da svakako preporučujem, jer nije za svačiji ukus, ali, kako i inače volim reklamirati domaće autore, nisam mogla propustiti priliku
Samuel Bjork - Dječak koji je volio jelene.
Pročitala sam ju danas u jednom dahu, doslovno nisam mogla stat čitat koliko me zanimao daljnji tijek razvoja. Izrazito zanimljiva knjiga.
Posljednje uređivanje od Apsu : 12.02.2021. at 01:06
Sally Rooney - Normalni ljudi
Meni puno bolje od Razgovora s prijateljima jer je karakterizacija likova odlična, svaki potez, motivacija, nesporazum savršeno su mi logični.
Sviđa mi se klasni podtekst romana. Sviđa mi se univerzalnost, jer priča je smještena u suvremenost, ali bez referenci.
Da sam tinejdžerica/studentica, priča bi me potpuno začarala.
Meni su pak ti likovi i njihovi postpuci, a posebno nesporazumi potpuno nelogični i neshvatljivi.
Pitam se isto je li to do godina ?!
Potpisujem
Dovršila "Bjegune" Olge Tokarzuk, Kako je anamar zgodno primijetila, to se djelo opire prepričavanju. Neke su me očarale, no neke mi se nisu ni svidjele. "Tjeraj svoj plug" mi je znatno bolja knjiga.
Pa da, kao što Connelova mama otprilike kaže, u moje vrijeme kad si s nekim spavao to je značilo da ste cura i dečko
(a mislim da sam min 10 godina starija od Conellove mame)
Pravila pisanja postova
