Evo da dovršim dojmove zadnjeg Mitchella.
Uglavnom zadnji dojam mi je meh, iako me se knjiga snažno dojmila. znam da zvuči nemoguće, ali govorim kako jest
To mi je definitvno njegova najlošija knjiga. Likovi su mi najslabije razrađeni dosad. Epizoda s paranormalnim je samo epizoda, samo tangenta na prijašnje radove (bilo mi je draže da je onda kompletno o tome, kao recimo Koštani satovi). ovako je stvarno miš maš svačega, a zapravo ni vrit ni mimo.
Radnja je zapravo u kasnim 60-ima, a ne 70-ima kako sam prije napisala, i vidi se da Mitchell stvarno voli to razdoblje (baš kao i ja
).
Cameo pojavljivanja (bowie, brian jones, leonard cohen, janis joplin, john lennon) su granično interesantna ka iritantnim. Nekoliko fabularnih epizoda me podsjetilo na Game of Thrones (
), ono, ne vidim svrhu, razlog, nikakvog fabularnog raspleta niti značaja.
I onda kraj koji je totalno bezveze i nepovezan.
ali opet, knjiga te uvuče, ne možeš je ispustiti. Strastveno opisuje glazbu i summer of love vibru. Vješto postavlja priču s više naratora, više vremenskih linija, flashbackova, i po običaju, majstor cliffhangera.
I par zbilja veličanstvenih uvida i rečenica. Voli te kratke univerzalne bljeskove poput
Grief is the bill of love (rich man's Coellho) koji rezoniraju.
Da sumiram,
knjiga koju imam dojam da bi mogao napisati i pisac puno nižeg ranga i potencijala.
Voljela bih da se Mitchell vrati u svoju staru formu i da prestane toliko svaštariti.
ne kužim, možda peca ček za scenarij zadnjih par knjiga, ali što je previše, previše je.
još ga volem, beznadna sam
tanja_b prvotno napisa
Hamsunovi Plodovi zemlje su čista seoska idila prema Del AmuDavno sam ih čitala, ali sjećam se da mi je knjiga bila baš onako - lijepa. Što se za ovu ne može reći.
pa, možda i jest, probaj pa javi
):
Maestralno napisan prikaz transformacije nekad industrijske doline na sjeveru Francuske, uz granicu s Luksemburgom (koji se lokalnim stanovnicima doima kao zemlja Dembelija gdje svi voze BMW i Audije 
