 |
|||
hmflopica prvotno napisa
ovo baš interesantno zvuči, stavljam na listu. Inače Ulicka mi je divna!
chesil dobro nam došla
u dosadi krenula s nekakvom hit literaturom, Posljednji harem. Priča je zapravo predvidljiva i očekivana, ali ima nekih povijesnih detalja koji su mi zanimljivi jer stvarno ne znam puno o raspadu Osmanskog carstva i ulozi Turske u 1. svjetskom ratu.
vidim ponovljeno "sebe" u gornjem postu
istekao edit
Dobro došla chesil
Ovo je topic koji je i mene nagnao da se puno više posvetim čitanju i zahvalna sam na tome svim damama koje su tome doprinjele
Ta knjiga koju navodiš je meni top 10 prošle godine, a vrlo visoko na listi najboljih koje sam čitala.
U tom stilu je i još jedna koja me se jako dojmila - Sebastien Japrisot: Zaruke su dugo trajale
Chesil, dobrodošla!Evo zadnjih par:Amanda Copland: U voćnjaku - divno mi je bilo čitati o ljubavi prema voćnjaku, brizi o svakoj voćki, pedantnom orezivanju... Knjiga mi je nedorečena. Stalno sam nešto očekivala. Na kraju ostala razočarana.Otpusno pismo - izgledao mi ko čisti ljubić do preokreta. Meni je sjajan kraj. Kepler: Paganinijev ugovor - oduševio me švedski krimić pa nastavljam sa Svjedokom vatre. Ostaju mi Hipnotizer, Uhoda, Noćna mora.Alessandro Baricco - Triput u zoru. Tri kratke pričice. Privukle su me da potražim njegove romane. VBZ je izdao Mr Gwyna kao jednu od knjiga Europom u 30 knjiga. Potražit ću ga.
Posljednje uređivanje od Nera : 13.04.2017. at 14:42
Ups! Koji kupus od poruke! Zašto mi ne prihvaća novi red???
Chesil (from the Chesil Beach?), dobrodošla!Ovo je veselo društvance, spominju se svakakve knjige, od trilera preko SF-a preko nekih klasika, ne mora to bit super haj literatura, svatko ima neku svoju nišu i ljude koje prati jer im se sviđaju slične stvari.Bilježim tu knjigu koju si spomenula, pogotovo što ima i stamp of approval "odabrala tanja_b", jedino kad krenu neke s puno glazbenih referenci iz izbora tanje_b, te mičem s popisa, jer sam tu tutlek
.Trenutno čitam "Nerazdvojne", nastavak na "Progon" Alessandra Piperna, sviđa mi se, zasad mi se pak "Progon" čini jača od te dvije.Veseli me što me Šurik čeka na polici.
hvala na dobrodošlici
ina, pogodila si zašto chesil
koje su to knjige s glazbenim referencama? glazba je moja druga ljubav
keljim odmah tu drugu "recenziju" zadnjeg pročitanog romana (da, pogodile ste, registrirala sam se samo da bi netko tko kuži mogao actually pročitati moje črčkarije o knjigama)
Mario Vargas Llosa. "San jednog Kelta"
"Nekim ludim slučajem (iako svi znamo da ništa nije slučajno, eh) nakon pročitanog Lemaitrea i njegove sage o iskapanjima nakon 1. svjetskog rata, posao me odveo na stratište na kojem su iskapane pa opet zakapane (?!) žrtve 2. svjetskog rata. Sve apsurde povijesti mogla sam omirisati i tad, sredinom jednog ožujka u 21. stoljeću.
Slučaj se dogodio opet. Jučer sam baš dovršila jedan roman, i posao me odveo u priču iz koje sam netom izronila. Otvaranje arhiva na koje je država stavila šapu i ne pušta da provirimo. Beskonačni argumenti za otvaranje, beskonačni argumenti protiv bezuvjetnog otvaranja. Jedan od potonjih je - što ako tražeći zlodjela tajne službe naletimo na podatak da je netko homoseksualne orijentacije? Je li to informacija od javnog interesa? Kako u spisu samo taj podatak zaštititi? Nemoguća misija. Zna to i Mario Vargas Llosa koji je ispričao priču o heroju humanizma, aktivistu za prava domorodaca koji je prokazao bjelačku nadmenost i kršćansko licemjerje u susretu s plemenima Afrike i Južne Amerike, i borcu za neovisnost Irske. Roger Casement stvarni je lik čiju su homoseksualnost iskoristile britanske tajne službe kako bi (vrlo uspješno) bacile ljagu na njegovo ime i onemogućile ikakvo priznanje, jer, hej, gej iz not okej. Casementova obitelj do tajnih spisa, pa i njegovih posmrtnih ostataka nije mogla doći desecima godina. Prilično sam sigurna da bi se Hrvatska, da kojim ludim slučajem (eh) uistinu dođe do lustracije, mogla suočiti s brojnim Casementima, odnosno preobrazbama junaka u individue koji zaslužuju samo prijezir. Razočarani bi mogli biti upravo oni koji najviše inzistiraju."
Ne znam na koju je to knjigu konkretno ina mislilahvala na dobrodošlici
ina, pogodila si zašto chesil
koje su to knjige s glazbenim referencama? glazba je moja druga ljubav
Bridget Jones's Baby: The Diaries - hmm, osrednje. Jel' film bolji?
Jedina svijetla tocka filma je drustvo s kojim sam isla. Film spada u kategoriju bolesna sam pa nesto bez brige i pameti. Ili film za peglanje kosulja di ipak treba gledati i u kosulju pa mozes preskociti dio.
Knjigu nisam citala.
Meni se film svidio. Zbilja je za gledanje 'bez brige i pameti', ali od filmova o Bridget više ni ne očekujem.
* * *
Pročitala sam tri krimića u nizu,
Fakiri, A. Varennea,
Povijesti slučajeva, K. Atkinson
i Grobna tišina, A. Indriđasona.
Ovaj zadnji mi je bio i najbolji, al ocjena je jako subjektivna jer sam slaba na Island. Sve tri knjige pune su zanimljivih, pomalo čudnih likova uz nezaobilaznog problemima bremenitog istražitelja.
Od mene preporuka za Vegetarijanku, južnokorejske autorice Han Kang. Bavi se granicom koja dijeli opceprihvaćena ponašanja i ona svrstana u sferu poremećaja, te našim odnosom prema tom pitanju. Na mene je ostavila snažan dojam.
hej, cure
ja ne znam kad sam zadnji put tu pisala, ni šta sam prijavila
ali zadnje dvije koje sam pročitala su Erlend Loe: Doppler i Chimamanda Ngozie Adichie: Americannah
Super su mi obje bile, Doppler me baš oduševio jer nisam ništa znala o tome što me čeka, a sa puno toga sam se mogla itekako poistovjetit. Muža sam prepoznala u još više toga, pa sam ga odmah obradila da je mora i on pročitat.
Americannah mi je jako dobra, iako malo manje dobra od Purple Hibiscus. U svakom slučaju, na kosu crnkinja više ne gledam istim očima.
Onda sam pokušala sa Češljugarom, ali baš nisam bila raspoložena, možda i zato što sam pročitala dosta različitih kritika, ali nekako, nakon prvih 50 stranica jasno mi je bilo da mi se ne da još osamsto isto tako. Pa sam se jutros prebacila na suštu suprotnost, a to je Elena Ferrante: Those who leave and those who stay behind, to je treći nastavak nakon Genijalne prijateljice.
upravo dođoh pitati jeste već pisale o ferrante i napuljskoj tetralogiji
ja sam je slistila zimus u 3 tjedna, nisam tako binge readala od enid blython i "5 prijatelja"
inače ne čitam na engleskom jer baš volim i cijenim dobar hrvatski prijevod, ali ovo nisam mogla čekati. morala sam odmah i sad saznati što se dalje događa.
zadnjih 100 stranica me nekako razočaralo (ne i sam kraj), ali opet sam si rekla - što je 100 stranica naspram više od 1500 ukupno. ludo je što se ni u jednom jedinom trenutku nisam poistovjetila s likovima, niti sam poželjela biti kao oni, dapače, toliko sam ih puta prezirala i pitala se koliko nisko mogu ići. ali, dobila sam uvid u svijet koji nisam poznavala - rađanje feminizma, spolno uvjetovan pristup obrazovanju 50.-ih i 60.-ih, tinejdžerske brakove i majčinstvo, svijet akademika, susjedstvo koje zatire čak i veze s nuklearnom obitelji, italiju i njene komuniste, teroriste i kršćanske demokrate, početak računalne ere, verbalno i fizičko nasilje na svim razinama. a sve to samo kao kulisa za priču o prijateljstvu, ljubavi i izdaji.
najdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia
ischianajdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia
to ti je otok na kojem je sniman "Talentirani Mr. Ripley", samo su mu tamo dali drugo ime. Ali baš se u filmu lijepo vide i grad i plaža, ja sam se zaljubila u to mjesto, zato sam i tražila gdje se zbilja nalazi i kako se zove.
ja sam se dosta poistovjetila sa adolescenticom Elenom, baš mi je dobro prikazala taj pubertetski način razmišljanja, i super mi je bio jedan tren kad kaže nešto u stilu "sad mi to zvuči jako glupo, ali tako sam tada razmišljala i osjećala". Tako da mi je i to ljetovanje bilo malo mučno, jer je njoj bilo.. a svakako
ali da, inače su likovi ono... nekad ti ih je milo jer je svima teško, ali užasni su uglavnom
a opet genijalno užasni
recimo, trenutno me oduševljava Elenina mama
Zbog ovog osvrta cu procitati do kraja, potrudit cu se da prevladam ljutnju na junakinju. Nikako, ali nikako mi ne paseupravo dođoh pitati jeste već pisale o ferrante i napuljskoj tetralogiji
ja sam je slistila zimus u 3 tjedna , nisam tako binge readala od enid blython i "5 prijatelja"
inače ne čitam na engleskom jer baš volim i cijenim dobar hrvatski prijevod, ali ovo nisam mogla čekati. morala sam odmah i sad saznati što se dalje događa.
zadnjih 100 stranica me nekako razočaralo (ne i sam kraj), ali opet sam si rekla - što je 100 stranica naspram više od 1500 ukupno. ludo je što se ni u jednom jedinom trenutku nisam poistovjetila s likovima, niti sam poželjela biti kao oni, dapače, toliko sam ih puta prezirala i pitala se koliko nisko mogu ići. ali, dobila sam uvid u svijet koji nisam poznavala - rađanje feminizma, spolno uvjetovan pristup obrazovanju 50.-ih i 60.-ih, tinejdžerske brakove i majčinstvo, svijet akademika, susjedstvo koje zatire čak i veze s nuklearnom obitelji, italiju i njene komuniste, teroriste i kršćanske demokrate, početak računalne ere, verbalno i fizičko nasilje na svim razinama. a sve to samo kao kulisa za priču o prijateljstvu, ljubavi i izdaji.
najdraži dio knjige mi je adolescentsko ljetovanje na otoku ischia
A Italiju volim. Jako.
Nisam bas sigurna sto moje nezadovoljstvo postupanjem knjizevnih likova, ma sto nezadovoljstvo, cista ljutnja na njihove odluke i ponasanje, govori o meni, ali znam da to ne smijem reci ni jednom psihologu.
Ja dočitala Ivaniševića: Primavera.
Odličan, meni najbolji dosad.
Ideja opet sjajna!
Premda mi se na mahove činilo da je likove namjerno iskarikirao do krajnjih granica, na kraju, kad sve sažmem, čisto solidno, simpatično, šarmantno, humoristično, životno, zaokruženo djelce, idealno za ekranizaciju.
Baš sam ono, čitajući, sve savršeno vizualizirala, kao da gledam film
chesil, pozdrav i dobrodošla nam!
ja tražim e ferrante u knjižnici već stoljećima, ali je nikad nema. ne sjetim se rezervirati.
trenutno čitam kasnu obitelj koju je puno vas preporučilo, tek sam poslije vidjela da je to kao posljednji dio trilogije...a ništa, budem obrnutim redom...
u početku me je malo živcirao način pisanja, te saramagovske rečenice bez kraja i beskrajne usporedbe, no sad sam prevalila polovicu knjige, i il sam se ja navikla, il se knjiga zahuktala, uglavnom sviđa mi se, malo je mjestimice mučna, udara u pleksus
Jennifer, slican je moj dojam sa zeruyom opcenito... u pocetku me zivcira sva ta osjetljivost i drama, onda me udari pa me usisa.
Odusevio me Namesake Jhumpe Lahiri, prica o indijskoj obitelji u Americi.
Nacin pricanja me podsjetio na Zeruyu, i onda shvatim da je stvar u prezentu, obje pisu skoro iskljucivo u prezentu.
Samo Lahiri nema Zeruyinog ocajavanja i drame, naprotiv jedna vrlo optimisticna i lagahna, a mudra knjizica.
Ima i film, al to cu tek pogledati.
dovršila kasnu obitelj. u suzamadosta dojmljiva knjiga.
pitam se da li da čitam prijašnje dijelove trilogije, kakvi su jesu povezani?
Tkđ, vidim da je u originalu naslov knjige Thera... Zašto naši nisu tako ostavili naslov u prijevodu??
Nisu povezani dijelovi, meni je najdraža Kasna obitelj, ali daj šansu i drugima. Muž i žena, i tu ima bome dosta prostora za identifikaciju. A onda i u Ljubavnom životu
Napokon sam se dočepala elene ferrante u knjižnici. "dani zaborava". slistila sam je od popodneva. odlično! duhovita je, životna, iskrena, nepretenciozna. frcaju iskre na stranicama. jedva čekam novi ulov!
pročitala sam Ona prije mene
jako zanimljiva knjiga, ali kraj me malo razočarao
http://znanje.hr/proizvod/ona-prije-mene/
kako uspiješ uhvatiti sve te najnovije trilere?
uh
sad me prošla volja za čitati je
mada mene manje više, kod svih krimića, trilera (i drugih žanrova, ali ne tako gotovo redovito)
kraj razočara
udružila sam se sa prijateljicom, pa ona rezervira u svojoj, a ja u svojoj knjižnici
ili kupim u pol cijene kad netko pročita pa krene prodavati
imam već sad doma i Linda, ona koju su ubili, Laž...
Čitam JOSE SARMAGO: SVJETLARNIK. Sviđa mi se. Nekoliko pripovijetki teče paralelno, sve stanari jedne veće kuće s nekoliko stanova. Poticaj u radnji donosi dolazak mladog podstanara Abela s kojim postolar Silvester vodi interesantne razgovore i razmišljanja o životu.Sarmago, portugalski nobelovac vrlo vješto portretira živote stanovnika. Zanimljivo je da je to njegovo 2. djelo, no nije objavljeno jer mu nakladnik nikad nije odgovorio. U međuvremenu je zagubljeno pa objavljeno 60 godina nakon što je napisano, po njegovoj želji, nakon smrti.
U srednjoj skoli sam obozavala saramaga, bila sam procitala sve sto je bilo prevedeno kod nas (bar mislim). Prije par godina sam dobila na poklon kolebanje smrti ili tako nesto pa sam prekinula na pola, skuzila sam da mi je dosadno. Svjetlarnik nisam citala, posudit cu ga.
I ja sam isto neko vrijeme mlatila po Saramagu, a onda sam se zasitila. Taj stil traži da se čovjek i odmori od njega
Nije čitanje, ali je vezano uz knjigu - jučer sam pogledala predstavu Črna mati zemla - izvrsna je, svakako preporučujem onima koji su pročitali knjigu.
(ali nisam sigurna koliko je predstava razumljiva onima koji knjigu još nisu pročitali - mislim da ne bi mogli do kraja uživati u svakom aspektu predstave, tako da je moja preporuka ipak prvo knjiga, onda predstava)
baš mi je drago, Beti
mene je i unatoč toj ljutnji i nerazumijevanju baš vuklo do kraja.
črnu mati zemlu još nisam pročitala. unatoč odličnim kritikama i intrigantnoj radnji, nisam se usudila posuditi je zbog dijalekta. nekako sam bila uvjerena da ga neću razumjeti, iako sad vidim da je to bio samo neki bezvezni izgovor
prvom prilikom je uzimam.
a kako je nisam čitala, recite mi jesam li u pravu kad me ova dolje kritika baš podsjeća na novaka:
https://www.tportal.hr/kultura/clana...istof-20170427
ja sam u zadnje vrijeme zapela s murakamijem i 1Q84. tek sam na pola 1. knjige, ne ide mi nekako. malo sam i razočarana jer me murakami dosad kupovao odmah u startu. iako brzo i lako zaboravljam, i likove, i odnose pa čak i radnje (ne samo kod murakamija, kod knjiga općenito), mnoge slike i scene iz njegovih knjiga su mi čvrsto urezane u sjećanje. npr. stan, prolaz između kuća, bunar u dvorištu napuštene kuće. gotovo da ni ne znam koje je to djelo, ali kao da sam tamo prolazila jučer.
i sad molim pomoć. tražim naslov jedne knjige, a jedino sjećanje koje imam je da je jedan od likova čuvar u zoološkom iz kojeg životinje pobjegnu zbog rata. čini mi se da je radnja smještena u aziji, da je priča ispričana kroz vizuru čuvareva djeteta, i da taj dio zapravo uopće nije glavna radnja u knjizi, samo detalj. jel' itko zna o čemu pričam?
"Pijev život" / "The Life of Pi" je knjiga, autora lako proguglaš jer je ekranizirana. Meni se jako svidjela.Ovo što pričaš o radnjama je upravo i moj "problem". Pola toga se ne sjetim, izuzetno teško mi je pamtiti stvari opće kulture tipa koji je to pravac tj. "izam" bio, a studirala književnost. Tad sam, za potrebe ispita, to naštrebetala i zaboravila uglavnom. Isto tako pamtim isječke - npr. od Aldousa Huxleyja mislim "Kontrapunkt", ubi me nemam pojma o čemu se o toj knjizi radilo, ali sjećam se da mi je jedna od omiljenijih zato jer sam uživala u njenim slikama, npr. jedna slika kad lik ulazi na neku zabavu i opis toga kako čuje te glasove i zvukove, kao džunglu, pa glas neke kreštave žene kao majmuna koji ide niz lijanu itd. - to neću nikad zaboravit.A ko da je važno da pamtiš radnju, da pamtiš slike itd. mislim se ja. Bitan je čitalački gušt. Mislim, ako me knjiga navuče, naučit ću i one Llosine likove s 2 prezimena ("Jarčevo slavlje"), ako nije... neću se patit.
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.05.2017. at 12:29
Počela čitati "Omaru" Ive Ušćumlić. Njezin roman "Duhovi" svojedobno mi je bio odličan.
U prvih 10-ak stranica pronašla sam dvije faktografske greške:
-Ulica Hrvatske bratske zajednice ne prolazi Novim Zagrebom, pa tako ni pokraj MSU (taj dio zove se Većeslava Holjevca)
-ne postoji tramvajska stanica koja bi se zvala "Horvaćanska"
Kad to izuzmemo, sviđa mi se način pisanja, za početak, vidjet ćemo kako će dalje ići...
ina, nije life of pi. nisam je nikad čitala, niti pogledala film. sad malo čitam na wikipediji, životinje su u life of pi doživjele brodolom.
a u romanu koji sam ja čitala, mislim da je bio rat u pitanju, mandžurija ili tako nešto. ma joj, baš nikako da se sjetim o čemu se radi.
To ti je Ljetopis ptice navijalice, Murakami.
Daj šansu 1Q84, meni je bila izvrsna.
hvala, Svimbalo
prevalila 2/3 IQ84. o da, to je murakami kojeg volim. jako me zanima što će biti dalje.
I ja sam isto jedva čekala da nastavim, baš baš vuče.hvala, Svimbalo
prevalila 2/3 IQ84. o da, to je murakami kojeg volim. jako me zanima što će biti dalje.
čitam Potpuno smo izvan sebe i mučim se malo sa čitanjem
http://citajknjigu.com/potpuno-smo-i...en-joy-fowler/
Da nastavim, pročitala Ferića, Na osami blizu mora, oduševio me je skoro jednako kao Kalendar Maja.
Moram sad malo nadoknaditi krimiće, pa sam posudila Camillerija i Caroline Graham.
I Kazua Ishigura, vidjet ćemo.
Što od Ishiguroa?
Ja sam čitala samo Never Let Me Go i bila mi je odlična. Sad me čeka Remains of the Day. Veselim se.
Obrnuta situacija, imam Never let me go, a čitala samo Remains of the Day. Film mi je isto bio izvrstan
čitam kameno srce
prilično potresno
http://hena-com.hr/knjige/cijena/kameno-srce
samo za one dobrih živaca
meni je bila preteška (psihički)
Šveđanka Ellen Mattson: Zimsko drvo - fikcionalna biografija Grete Garbo. Izgleda komplicirana, a bila je tako jednostavna osoba.
Plavu lisicu
http://www.vbz30books.eu/portfolio-items/plava-lisica/
nagovorila me teta u knjižnici - i baš mi s jako sviđa , a sve kako bih nastavila čitati tako neke knjige iz raznih zemalja. Ovaj put je Island
meni je knjiga bila groooznaaa
Derviš i smrt
što reći, osim da to treba pročitati
znam s eosjećati strašnno potišteno nakon njegovih misli
ali toliko su lijepe, duboke i istinite da mi nije žao...
Tu knjigu treba čitati u redovitim razmacima... I druge Mešine isto, Tvrđavu pogotovo
Meni je od Meše super bila Magla i mjesečina. Iako se sad uopće ne sjećam o čemu je knjiga...
Pravila pisanja postova
