Što čitate 3.

[Jurana]

Jurica Pavičić: Prometejev sin

Ovoj knjizi sam se veselila skoro kao Ferrantici, i iz istog razloga, jer me knjiga povezana s ovom prije nekog vremena oduševila, a radi se o Crvenoj vodi. Prometejev sin je isto dobra knjiga, ali nije Crvena voda. Nije onako temeljita ni duboka. Sam je Pavičić napisao da je to proširenje jedne njegove pripovijetke, a da je nastala i paralelno uz neki srodni scenarij.
Nije mi je bio problem čitati, lako i brzo to ide, ali mi žao zbog površnosti i propuštene prilike za još jedno briljantno djelo.

Inače ima i tipfelera, i lektorskih propusta, kao da im se žurilo objaviti, a par puta se potvrdilo koliko je pisac gradsko dite i koliko mu je otočki krajolik zapravo stran. Npr. glavni lik kao dijete provodi ljeta na Škoju i onda bere kupine i maginje. A maginje zriju u studenom/prosincu
Teško da je ovo neki bitan element za roman, ali kod mene je postiglo da me je izbacilo iz atmosfere i da se slika dječaka u gustišu rasprši jer ne mogu istovremeno vidjeti kupinu i maginju zrelu.