Dvojka nam je dosegla 132 stranice, pa prigodno, s novom godinom, započinjemo s novim brojem
I dalje čitamo ...
Dvojka nam je dosegla 132 stranice, pa prigodno, s novom godinom, započinjemo s novim brojem
I dalje čitamo ...
... jednog austrijskog pisca, Arno Geigera, "Alles über Sally"
nisam dugo čitala na njemačkom pa se ne mogu odlučiti jel mi je to sad tako teško ili mi se jednostavno ne sviđa stil. Tema je intrigantna, žena u 50-im godinama kojoj je muž trenutačno malo dosadio pa se spetlja sa susjedom
Budući da dosta kasnim, počet ću svoj pregled 2016. citiranjem popisa omiljenih knjiga forumašica:
tanje_b
anamar
Nere
Htjela sam ih i citirati, kad ono, nova tema.
Evo mog popisa:
McEwan: Okajanje
Smith: London NW
Egan: Vrijeme je opak igrač
Tartt: Češljugar
Kingsolver: The Poisonwood Bible
Ishiguro: Nikad me ne ostavljaj
Mitchell: Koštani satovi
Le Guin: Lijeva ruka tame
McCourt: Angelin prah
Novak: Ciganin, ali najljepši
Najdraža mi je Češljugar, a odmah iza nje je Vrijeme je opak igrač.
Cijeli ovaj popis je vrlo probran jer mi je 2016. bila izvrsna godina u čitanju, rekla bih i najbolja u mom životu. Da sam morala napisati baš sve odlične knjige, popis mi sigurno brojio preko 20.
Angie?
Posljednje uređivanje od Jurana : 12.01.2017. at 14:17
Jurana, nikako da se uhvatim posla
nisam pisala u nikakav blok, moram jednostavno preroštati topic a čini mi se da mi stalno za to fali vremena! ajde idem odmah probati ustvari. Smrt prokrastinaciji!
Ajmeee, trebalo mi je pola sata. Toliko dobrih knjiga u 2016!!!! Ajde da je bar po nečemu bila dobra
Na prvom mjestu mi je Karl Ove Knausgard sa prva tri dijela Moje borbe
Dalje neću rangirati, sve su mi ušle u najuži izbor:
Vrijeme je opak igrač, Jenifer Egan
Češljugar, Donna Tart
Stoner, John Williams
Mileva Einstein, teorija tuge - Slavenka Drakulić
Sudbe i srdžbe, Lauren Groff
Doppler, Erlend Loe
Vrata, Magda Szabo
Polovica žutog sunca, Chimamanda Ngozi Adichie
Dani zaborava, Elena Ferrante
Na more, Petra Soukupova
Wolf Hall, Hillary Mantel
čitam Rane Karin Slaughter, i odlična mi je
najbolji njen krimić do sada, i zapravo sama krimi priča je tu najmanje važna
za ne vjerovati kakav je bio položaj žene u američkoj policiji, ali i u društvu, prije samo 40 godina
http://www.vecernji.hr/knjige/krimic...liciji-1074052
Jako dugo vremena sam citala biografiju Rudolfa Nurejeva (E. me navukla na baletne teme ): ova je jako opsezna, do najsitnijih detalja, uglavnom mislim da sam ju citala preko 2 mjeseca.
Sad sam zavrsila i pocela novu knjigu, John Niven: The Sunshine Cruise Company.
Na cca stotoj stranici sam i moram ju dalje preporuciti.
Zestoka, britka i zabavna.
Posljednje uređivanje od Elly : 16.01.2017. at 08:15
Preporučam novi roman Ivice Ivaniševića Primavera. Priča počinje nakon 1. svjetskog rata u siromašnoj splitskoj obitelji koja nema drugog izlaza nego da udovica majka pošalje jednog sina u svećenike, drugog u vojnu službu a trećeg ostavi kod kuće. Ugledni profesor teologije iz Rima, oficir kraljevske vojske iz Kruševca sa ženom iz bogate visoko pozicionirane beogradske familije i neuspješni mali krojač nađu se na okupu nakon dvadesetak godina, na majčin poziv. Igra slučaja im svima uzbudljivim događajem u noći na Sudamju presudno promijeni živote.
Likovi su odlično karakterizirani, zaplet i rasplet majstorski postavljeni, ima tu neočekivanih obrata, prerušavanja i zamjena koji osiguravaju komične efekte. Atmosfera predratnog vremena i odnosa u Splitu, mentalitet i jezik su odlično pogođeni. Priča je puna duhovitosti i topline a nije patetična.
U svakom slučaju, računajte na par sati čitanja u komadu, jer nećete moći prestati prije kraja!
Sad gledam popis od prošle godine, a budući da su gotovo sve preporučene s ove naše teme - uglavnom su sve bile ili dobre ili odlične.
A moje najbolje ove godine su:
Pierre Lemaitre: Vidimo se tamo gore
Robert Harris: Pompeji, Imperium i Lustrum (tri knjige)
Diego Marani: Nova finska gramatika
David Michell: Koštani satovi (odlična, ali ipak iza Atlasa oblaka)
Donna Tart: Češljugar
Joel Dicker: Istina o slučaju Harry Quebert
Katarina Bivald: Čitateljica u potrazi za sretnim završetkom
Inače, kad sam otkrila Roberta Harrisa, derala sam po njegovim knjigama koliko sam ih uspjela pronaći.
Od domaćih sam čitala Dragu Hegla Donjogradsku obalu - odlična
Ivicu Ivaniševića - Primavera odlična, Otpusno pismo i Knjiga žalbe dobre
Marina Vujičić - Susjed i Božo dobre
I ja sam čitala Harrisa - i baš mi je bio odlična priprema za putovanje u Italiju
Rezervirala Ciganina, s nestrpljenjem ga ocekujem.
Posudila Novu finsku gramatiku, Angelin prah i Francusku suitu, mislim da cu ih tim redom i citati
Ovo je dobra ideja...pregledati topic. I budući da su mi na drugom topicu (onom o filmovima vs knjigama) napisali da u biti trebam prijaviti i sve krimiće i drugu literaturu, prijavljujem Larsa Kepplera: Hipnotizer; Paganinijev ugovor (ima još dvije iz istog serijala, to isto namjeravam pročitati)
Još jedna koju nisam kanila tu zapisati jer mi je čitanje toga isto čista relaksacija - Jan Guillou: Dvije vatre (to je četvrti dio serijala Veliko stoljeće, a čini mi se d7a nije i zadnji...)
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.01.2017. at 19:42
Evo i mojih rezultata za 2016.
Skoro sve pročitane knjige su bile više-manje dobre.
Ipak izdvajam (random, jer teško mi je definirati kriterij za redoslijed) ove:
Zoran Ferić: Na obali blizu mora
Ivica Prtenjača: Brdo
Bekim Sejranović: Tvoj sin Huckleberry Finn
Magda Szabo: Vrata
Jonathan Franzen: Čistoća
John WIlliams: Stoner
Erlend Loe: Doppler
Pročitala Kjell Westo: Ovuda smo nekad hodali
stvarno je divna knjiga, nevjerojatno dobro dočarana atmosfera Helsinkija u razdoblju između dva svjetska rata, sviđaju mi se i Westoovi pogledi na ženske slobode
slično sam naučila i iz knjiga Sofi Oksanen, kod njih (Baltik i Skandinavija) je povijest tek bila burna mi smo tu male bebe koliko je kod njih raznih frakcija i sukoba bilo, što malo otežava praćenje knjige ali je vrlo zanimljivo.
Jesi čitala i Westov "Privid 1938."? Ta knjiga me zbilja fascinirala. I ovaj drugi roman mu je odličan. Nadam se da će u Frakturi prevesti još nešto od njega, baš bih ga rado još čitala.
Inače, po "Ovuda smo nekad hodali" je snimljen i film, ali nisam se detaljnije interesirala o njemu.
Privid 1938. nisam čitala, ali ću ga potražiti. Vidim da kronološki kreće baš tamo gdje je stao s "Ovuda smo...", a to me razdoblje također jako zanima.
Da, ali Privid nema toliko izraženu povijesnu komponentu, više opisuje osobnu dramu na koju su povijesna zbivanja imala utjecaja. Povijesna podloga objašnjena je u uvodu (Westo je povjesničar po struci i potrudio se širem čitateljstvu objasniti zbivanja u Finskoj 1918. i nakon nje).
K tome još daje tako napetu priču da do samog kraja iščekuješ razriješenje zagonetke.
Drugačija knjiga, ali opet izvrsna.
Oduševljena sam ovim odazivom u osvrtima na 2016.
Ako me uhvati OKP, možda ih na kraju izlistam sve u jedan post
Dva glasa za ovog, četiri glasa za onog, deset za onog
U 2016., nazalost, nisam puno knjiga procitala jer sam ljetos imala nezgodu i zavrsila na 2 operacije oka u pet dana pa nekoliko mjeseci nisam mogla citati.
Al evo najboljih (ne nuzno ovim redom):
Chimamanda Ngozi Adichie, Grimizni hibiskus; Polovica zutog sunca; Americanah
Eugenides, Srednji spol
Karte za izgubljene ljubavnike (ne sjecam se pisca)
Anouk Markovits, Zabranjena sam
Ruth Ozeki, Prica za vremensko bice
Franzen, Cistoca
2016
grad lopova, hipnotizer, agnesina ispovijed, čovjek zvan ove, nužne laži, pustila sam te, djevojka sa svim darovima...
djevojke i sve ptice pjevaju procitala ovih dana i nisam bas jako ocarana
Nova finska gramatika ce definitivno biti na mom popisu najboljih knjiga u 2017.
Predivno.
Na moj popis najboljih iz 2017. već ide My brilliant friend
a iz 2016. na tron stavljam dvije Alice Munro: Služba, družba bla bla brak i Love of a good woman
Eugenidesov Bračni zaplet
Elizabeth Strout: Amy and Isabelle
i Zadie Smith: White teeth
za ovu svrhu meni je dušu dao Goodreads, praktičniji od kopanja po forumu, a bilježnice uvijek izgubim
U pimjerku Amerikane koju čitam netko je kemijskom posarao svaki 'cool' koji se pojavljuje u tekstu.
Malo me to iznervirao. Inače često u knjigama iz knjižnice nabasam na bilješke na marginama ili potcrtane odlomke. Ali takve me stvari više rastužuju zbog uništavanja knjige iz knjiznice, a ovo križanje mi je baš diglo paru.
Mrzim kad me takve stvari izbace iz ravnoteže i rasprše uživljenost, ali još me više izlude greške nakladnika - tipfeleri i pravopisne greške, a i loši prijevodi.
U knjizi Kad smo krali konje 90% pozitivnih načinskih priloga prevedeno je kao fino, a ta je riječ stilski obilježenija nego se čini na prvi pogled. Npr. kad piše bilo je fino vrijeme, ja bih svaki put zastala i pomislila: kako misliš fino, što fali lijepom vremenu?
A u Doppleru se jako osjeća nedostatak lekture, i općenito Jesenski i Turk imaju najslabije uređene knjige.
Kad smo već kod toga, oprostite na onom jučerašnjem nepismenom quatre points
Posljednje uređivanje od Jurana : 18.01.2017. at 08:58
Potpis na Juranu.
A ovo za saranje po knjigama, ne mogu pojmiti takav bezobrazluk i bahatluk
On topic: zavrsavam Amelie Nothomb, Ni Evina ni Adamova. Razocarana sam; osim par zanimljivih podataka o Japanu i Japancima, knjiga je pisana vrlo sturo, stil mi je previse jednostavan.
Vi koje ste citale Nothomb, kakvi su vam dojmovi?
Koje su ti najbolje njene knjige? Dat cu joj jos jednu sansu.
laumi, meni je ta knjiga bila čak i jedna od boljih njezinih, s tim da nisam velik obožavatelj, baš iz razloga što mi je njezin stil uvijek preštur. Mislim da piše previše, a premalo, ako me razumiješ... No ovdje me je baš zainteresirao Japan, cijeli taj meni nevjerojatno stran sustav, tako da sam tu knjigu progutala.
Jurana, a što je to bilo nepismeno u quatre points, ne vidim grešku?
Mene su po tom pitanju znala smetati Alfina izdanja, ali ne sva. Kako kad.
Jezično najlošije izdanje koje sam čitala nedavno bio je "Kazus Kukockoga" Ljudmile Ulicke. Knjiga je fantastična, jedna od meni najboljih u protekloj godini, ali taj jezični dio mi je pokvario užitak. Čak sam razmišljala o tome da kupim knjigu, ali sam odustala, baš zbog lošeg izdanja.
(izdavač je Demetra, mislim da su ionako na izdisaju)
Ja sam pročtala dosta toga od nothomb, ali prva koju sam pročitala mi je i dalje najbolja, a to je strah i trepet. ta mi je knjiga zbija dobra.
ni evina ni adamova mi je bila ok. ok su mi i higijena ubojice i protiv katiline.
ima i par zbilja loših. ali je svejedno volim čitati :D
Pročitala sam Specijalnu potrebu Lade Vukić. Sigurno će mi biti na popisu za 2017. Ne čudi me što je dobila nagradu VBZ-a za 2016.
Pročitala roman Marie Semple "Kamo si otišla, Bernadette?" - na preporuku. Hm, nakon pročitanog, mogu reći - dobro zamišljeno, ali loše izvedeno. Radnja je puna rupa, a isto tako i likovi - neuvjerljivi su. Inače po stilu pomalo podsjeća na "Ženu koja je legla u krevet na godinu dana" Sue Townsend, ali i taj me roman svojedobno malo razočarao. Uz naznaku da ipak dajem prednost britanskom humoru pred američkim
Ako ništa drugo, barem se brzo i lako čita, i nije neko zahtjevno štivo, pa dobro dođe za opuštanje. Samo, nakon takvih knjiga se osjećam kao da sam se prejela grickalica, a pritom ostala gladna
Čitam Kako vojnik popravlja gramofon i fascinirana sam kako nešto može biti toliko duhovito i ganutljivo u isto vrijeme.
A koje jezične dosjetke i igrarije - odlično!
Sad sam se sjetila još samo jednog teksta gdje sam se naglas smijala brišući suze: Dežulovićev
Ja čitam Černobilsku molitvu od Svetlane Aleksievič, i isto sam tog dojma, vrlo vrlo potresno je sve, a onda svako malo promoli se neka šala ili bizarna situacija da se naglas nasmijem, valjda jer su mi emocije nabijene svo vrijeme
U ekstremnim situacijama kao što je rat (i u ovom slučaju katastrofa, ali vrlo slično je ustvari), te male ljudske situacije i bedastoće se još više istaknu.
Ovdje ljudi razmišljaju na način "pa treba vadit krumpir, treba uzorat zemlju", ono svakodnevno, i ne mogu jednostavno pojmit koliko se sve odjednom promijenilo, šta vam znači sad to odjednom - radijacija
baš sam sva ustvari uzdrmana, ljubim muža i djecu nešto više nego inače, i sve mi se čini da je najveća sreća na svijetu živjeti običan dosadni ljudski život: ono, radiš, obitelj, kuća, nešto zabave.. pa to je Jack pot
tangerina, ja isto mislim da živim privilegiranim životom i da moja obitelj ima nevjerojatno sretne okolnosti. Čak i kad nema plaće svaki mjesec.
Posljednje uređivanje od Jurana : 20.01.2017. at 09:42
Nekidan mi je unuk da knjigu Mali princ. I bas mi je drukcija sada nego kad sam je davno citala.
Pročitala drame Nine Mitrović i Pepeljugino maslo Tene Štivičić.
Sad uživam u Amerikani. Nisam ju mogla ispustiti pa sam u jednoj večeri pročitala trećinu.