i ja volim Penny
neki dan sam skuzila da je izasla nova knjiga na hr - Kako ulazi svjetlost http://www.lumenizdavastvo.hr/knjiga...-svjetlost/135
moram posuditi podhitno
Jagna Pogacnik baš je tu knjigu nedavno preporučila u Dobrom jutru na hrtu
Posljednje uređivanje od anamar : 27.01.2017. at 08:23
Daniel Kehlmann: F
Odlično!
F kao fatum, sudbina, balansiranje stvarnog i imaginarnog, propitivanje vjere i skepse, a sve kroz zanimljivo ispričanu fabulu.
Neću dalje da ne spojlam, ali baš je dobar. Već sam prije čitala njegovo izvrsno Mjerenje svijeta (koje sam, btw, nekome posudila i nikad ga više nisam vidjela, a zaboravih kome ), tako da sam ovu knjigu s razlogom kupila čim je objavljena, ali je, eto, malo čekala red...
Pročitala Privid 1938. Kjell Westoa i mogu se samo pridružiti Tanjinim preporukama, koliko god me na kraju rastužila...
zao vuk
zanimljiva, ali jaaako puno likova (cca 40 do sad)
zapisujem ih si na papir sa strane (ko neka bakica)
Čitam novoobjavljeni roman Amosa Oza, "Juda".
Početak mi je malo teško išao, ali sad sam dobro odmakla i sviđa mi se kako razvija svoju teoriju. S jedne strane priča o odnosu Jude i Isusa i iznosi vrlo smjelu tezu (neću ovdje napisati koju, da ne kvarim doživljaj), s druge strane, ono što se provlači kroz sva njegova djela je pitanje odnosa Izraela sa susjednim državama, politike i stalnog ratovanja. Vrlo vješto provodi paralelu između ove dvije teme. Usprkos tome, čitanje mi nekako sporo ide, glavni lik mi prilično ide na živce (nije moj tip, očito ), a i tema je teška, ne može se gutati stranica za stranicom. Ipak, na temelju dosad pročitanog, preporučujem.
Pročitala sam Amerikanu. Preporučam ju! Odrastanje u Nigeriji, odlazak u SAD, povratak, mladenačka ljubav... Rasizam... U Americi postaneš svjestan rase, a u Nigeriji nisi svjestan da si crn.
Prebacila sam se na Makedoniju: Judita Rey Hudaček - Sjećanje na Makedoniju. Vidi se da joj je Makedonija u srcu i velika ljubav. Studirala je u Skopju. Piše tako divno o zemlji, ljudima, običajima, pjesmi koja je sastavni dio života...
Mate Matišić: Ljudi od voska
Uf...
Gledala sam predstavu neposredno prije čitanja knjige, pa "na friško" mogu reći da mi je predstava puno "jača" (ne znam je li ovo dovoljno dobar izraz) od knjige.
Dojmljivija.
Inače, s obzirom da je knjiga zapravo scenarij napravljen po narudžbi za HNK, gotovo da se uopće ne razlikuju, ono, baš od riječi do riječi, sve je iz knjige u predstavi, osim što knjiga ima još mali dodatak, u smislu malih izmjena u nekim djelovima teksta.
Anyway, teške teme, čudi me da se ovdje na forumu nije razvila rasprava u vezi s tim.
Očito forumska populacija nije više dovoljno nabrijana...
Posljednje uređivanje od Forka : 30.01.2017. at 18:21
Izgleda da najvise citamo traceve.
Pocela sam Fantasticni macak Bob.
A sve zato kaj volim macke
Cccc, ne dajte se zavesti medijskim linčem, ili, nedajbože, jednostranim ocjenama i komentarima, ovo valja, što'no bi se zdravohrvatski reklo, dobro dajdžestirati .
Savjetujem prvo u teatar!
Bob je dobar! To smo sinu kupili lani za rođendan, možda i predlani....
Ako voliš mačke, evo još jedne: http://www.mvinfo.hr/knjiga/8113/dew...znjezio-svijet
Imaju te dvije knjige nešto zajeeničko, napisale su ih osobe koje se inače ne bave pisanjem knjiga, ali su ih mačke natjerale da ih zabilježe, hehehe...
bit će super naslova ove godine
http://www.24sata.hr/blogbuster/ovo-...-godine-508422
ne da nije loš nego je jako jako zgodan muškarac
nagovaram muža da malo pusti kosu jer je jednako sijed i jednake prodorne plave oči ima
on topic, čitam prvi dio moje borbe
čitam polako, mislim da nikad nisam ovako polako neku knjigu čitala
svako malo moram stati malo razmišljati o pročitanom jer se prepoznajem u previše toga
iskreno, nisam očekivala da će me toliko dirnuti na osobnoj razini
Pročitala sam Angelin prah i definitivno ima moju preporuku! Polako sam je čitala, guštala sam u njoj. Ne mogu vjerovati da na toliko stranica može biti opisivano skoro pa jedno te isto (glad, siromaštvo), a da ne bude dosadno.
Pitam se kako je netko uopće mogao preživjeti takva teška vremena siromaštva i doslovno biti stalno gladan, gladan i opet gladan.
Napokon u rukama imam Ciganina, ali najljepšeg! Pročitala sam prve stranice i mislim da tu knjigu neću moći baš tako lako ispustiti iz ruku.
Napokon sam uspjela doći do Černobilske molitve Svetlane Aleksievič.
Što da kažem... mučno mi je dok je čitam, a opet je ne mogu ostaviti, predobra je. Moram si je opreznije dozirati.
Odlična mi je Mirna ulica, drvored iako i mene, tanja, bodu krivi datumi.
Npr. točno se sjećam da je 23. 8. 2003. bila subota. A sjećam se i onih vrućina.
Još da sam je prošlog ljeta čitala!
Svakako ću pročitati i Vodu, paučinu
Čitam Jaume Cabrea, Ispovijedam - tanjina preporuka
Negdje sam na sredini, nije knjiga koja se čita prebrzo jer ima mnogo kompleksnu radnju i mnogo likova a pripovjedač k tomu još prelazi iz jednog u drugi ponekad čak u istoj rečenici, ali moram reći da me s ponavljajućim motivima malo podsjeća na Atlas oblaka, iako je još kompliciranija, ako je to moguće
Mene je to u početku zbunjivalo, onda mi je negdje u sredini knjige išlo na živce, a kasnije mi je bilo baš fora - naviknula sam se
Ali knjiga je zbilja fascinantna - jedan od najjačih dojmova ostavilo mi je njegovo učenje violine i odnos prema glazbi (iako to i nije najbitnije za sam roman).
"Previše volim glazbu da bih je ugrozio jednim krivo položenim prstom."
ok nadam se da ste skužili da je ovaj mnogo višak i slučajno je tu upao
a što se tiče tih ponavljajućih motiva, meni se sviđaju, a ponegdje djeluju i kao neki detektivski ključ... Nekad sam se i vraćala i provjeravala, (spoiler alert!) stvari tipa da je šifra sefa Adriinog oca isti broj koji je nosila logorašica koja je upravitelju logora zapela za oko)
Kristian Novak: Ciganin, ali najljepši
Mislila sam da je teško, ako ne i nemoguće, poslije ČMZ napisati barem jednako tako dobru knjigu.
Jer, nije lako, nakon jednog toliko uspješnog uzleta ostati na razini u startu tako visoko postavljene ljestvice.
Međutim, Ciganin me demantirao, i drago mi je da je tako.
Sjajno, odlično, čitajte svakako!
Posljednje uređivanje od Forka : 06.02.2017. at 20:56
Pročitala sam Osobno iskustvo čiji je autor Kenzaburo Oe.
Znam već dugo vremena za tu knjigu, ali se nisam usudila jer su je opisivali kao prepotresnu. Sad mi se nekako nametnula pa sam odlučila probati.
I nije potresna (ili sam ja oguglala).
Brzo se čita, ali nije ostavila neki dojam na mene.
Sad se veselim knjizi Voda, paučina
Sara Gruen: Na rubu vode. http://mozaik-knjiga.hr/knjige/na-rubu-vode/
Čita se u dahu. Odlična priča.
Potpisujem sto puta. Meni je čak na momente bolja od ČMZ.
Uz njega sam friško pročitala i 1Q84, Murakami, izvrstan kao i uvijek.
Ne bih sastavljala ljestvicu knjiga 2016., jer bi bila puna njega, to mi je običaj, kao naletim na autora koji mi se sviđa, onda pročitam sve što je dostupno.
Tako da bih radije sastavila top listu autora otkrivenih 2016., a na njoj su Haruki Murakami, Kristian Novak, Nada Gašić, David Trueba.
Trenutno čitam Čistoću, u dahu sam pročitala prvih stotinjak stranica, a onda me je opis tog lika toliko užasno da me je gađenje usporavalo u čitanju.
Baš idem pretražiti prethodnu temu da vidim što se pisalo o knjizi.
Zaboga, Murakamija sam otkrila 2015.
Kako je to vrijeme prošlo!
Hvala ti, Svimbalo, ali već mi je slomila srce.
Dok sam čitala, neke stvari su mi bile previše, neke dionice su mi bile manje uvjerljive, ali na kraju je sve sjelo na svoje mjesto i ukupan dojam je jako dobar. Razvedrila sam se tek kad sam pročitala da su ove dvije knjige dijelovi tetralogije u kojoj će i sljedeće dvije biti posvećene zagrebačkom kvartovima.
Inače, i ja sam živjela na Trešnjevci i volim je.
U romanu su mi među likovima i roditelji - oni studenti koji su mahali helikopteru s krova studentskog doma.
P.S. Svimbalo ide za to šta si ovako kasno pisala osvrt na prošlu godinu
Posljednje uređivanje od Jurana : 09.02.2017. at 16:37
nedavno sam bila na Trešnjevci nakon sto godina, i odmah se sjetila te knjige osobi koja je bila sa mnom sam valjda osam puta rekla "stvarno moraš pročitat Voda, paučina"
,,Istina o slucaju Harry Quebert" - odlican triler!
Pročitala “Opću teoriju zaborava”, José Eduardo Agualusa.
Jaooo, kakva KNJIGA! <3
Neću ništa pisati, da ne bih spojlala, samo ću reći da je mene oduševila.
Something completely new, uživala sam, čitajte svakako!
Preporučam "Otpusno pismo", epistolarni roman (sav se sastoji samo od mailova i pisama) Ivice Ivaniševića i Marine Vujčić.
Kad se udruže dvoje tako izvrsnih pisaca rezultat je iznimne kvalitete, pa još na kvadrat. Radi se o pokušaju obnove srednjoškolske ljubavi nakon 30 godina. Počinje kao naizgled običan ljubić a onda se pretvori u triler.
Pročitala sam u jednom komadu.