Opet ću vodu na svoj mlin: bljak-efekt nije zbog Ivaniševićevog dijela prepiskeForka prvotno napisa
"Međutim, kako sam odmicala u čitanju, a odmicala sam brzo, sve mi je više išla na živce i ta prepiska i razvoj događaja i malo pretenciozni stil pisanja, a kraj me totalno razočarao.
Tako da, u globalu, očekujući šarmantno štivo, što je donekle i bilo, doživjeh u konačnici blagi bljak-efekt.
No, ne odustajem, čeka me još Primavera.
Ja pak čitam nešto potpuno različito od svega što sam dosad čitala. Roman Marka Gregura "Kak je zgorel presvetli Trombetassicz".
Isprva me malo odbijalo to što je roman pisan kompletno na kajkavskom dijalektu, međutim, zaključila sam da mi to ne smije biti izgovor i da dijalektalnu književnost treba poticati, a ne izbjegavatiPa sam uzela knjigu u ruke i ugodno sam iznenađena. Prvo, zato jer nisam imala nikakvih očekivanja, drugo, zato što je knjiga zaista dobra. Sa svakim poglavljem mi je sve zanimljivija. Kajkavski dijalekt uopće nije otegotna okolonost (bar nama iz SZ Hrvatske ne bi trebao biti
), na kraju knjige ima i rječnik, ali zapravo rijetko okrećem stranicu na njega, roman se normalno može čitati i bez pomoći rječnika.
Radnja je smještena u Koprivnicu u 17. stoljeću, spominju se banovi Zrinski i još neke povijesne aluzije, ali radnja se vrti oko lokalnih izbora, pridobivanja pojedinih građana za ovu ili onu stranu i međusobnih podvaljivanja. Zvuči isuviše aktualno da bi se moglo propustiti.
 |
|||
. Nisam to tako doživjela... ali ja sam realist/pesimist. Dajte Vujčićki šansu... meni je Susjed bila odlična (isto ne pršti pozitivom). A gora u smislu depre "Mogla sam to biti ja". Ivaniševićeva Primavera je za mene malo previše "perolaka" da bi mi bila baš super-super, bolja mi je bila (iako je bila pozitiva, ali neka ona luda) ona o onim piscima u Češkoj ili tako negdje, ta mi je bila top, jako me nasmijala.Gledala sam Vujčićku na Pričiginu... meni se čini kao introvertan tip koje bolje funkcionira u pismu.... otpusnom ili kojem god 
