Što čitate 3.

[betty blue]

Baš sam je počela čitati

A ja baš završila!

Meni ta knjiga godinama stoji na popisu, pa nikako, ili je nije bilo u knjižnici ili ovo ili ono...uglavnom nikako
i onda sam pogledala prve tri epizode serije i na brzinu došla do knjige na eng, u epub formatu da mogu na mobitelu čitati
i oduševljena sam, mislim da bi to trebala biti feministička lektira
u tim distopijama često sama ideja bude snažnija od književne vrijednosti djela, ali meni se Atwoodičin stil pisanja jako sviđa, topla je i neposredna no ipak ne skreće u patetiku iako to tema djela gotovo pa nameće
Izvrsna knjiga

[Jurana]

Pročitala sam Na kraju dana Kazua Ishiguroa.
Iako nisam tip čitatelja kojem smeta ako sazna što će biti dalje s radnjom knjige pa čak mogu čitati knjigu nakon što sam pogledala film po njoj snimljen, u ovom slučaju je ispala šteta da sam toliko o knjizi već otprije znala. A znala sam sve, iako ni film nisam gledala.
Ovako mi je ostalo da uživam u stilu, a wow efekt je izostao.

Sad mi je jako drago što o Nikad me ne ostavljaj nisam ništa znala pa me je onako oduševila.
Knjigama je koje mi nitko nije preporučio niti sam o njima išta čitala lakši posao u ostavljanju dojma

[Mima]

To je ona knjiga o klonovima? Ima čini mi se i film.

[tanja_b]

Prošli vikend bila sam u Beogradu i iskoristila priliku da zavirim u knjižare. Izbor je ogroman, a knjige su jeftinije nego u Hr.
Tom prilikom nabasala sam na knjigu priča Ljudmile Ulicke "Djevojčice", koja, koliko znam, nije prevedena na hrvatski. Još jednom sam sa zadovoljstvom zaključila da mi je Ulicka jedan od najdražih suvremenih pisaca i da bez straha mogu uzeti bilo koje njezino djelo, sigurno će mi se svidjeti.
U ovoj zbirci riječ je o djevojčicama uzrasta 9-12 godina, kroz 7 priča provlače se isti likovi u različitim životnim situacijama, govori se o odrastanju (mentalnom), sazrijevanju, suočavanju sa svijetom odraslih, dječjim strahovima, sa spoznajama koje baš i nisu idealistične... knjiga me nakon dugo vremena podsjetila zašto meni samoj to razdoblje života nije ostalo u sjećanju kao idilično.
Sad, pred kraj knjige, žao mi je što je tako tanka, rado bih je čitala duže. A malo mi je žao što nisam kupila i drugu knjigu Lj. Ulicke koju sam vidjela u Bg knjižari, "Zeleni šator", trebala sam...

[Jurana]

To je ona knjiga o klonovima? Ima čini mi se i film.

[MalaRiba]

Evo se i ja prijavljujem na ovu temu

Nedavno pročitala Justin Cronin, trilogija Prijelaz (Prijelaz, Dvanaestorica, Grad zrcala) postapokaliptična horor/triler priča u tri knjige, o svijetu zahvaćenom virusom od kojeg ljudi postaju vampiri te o preživljavanju šačice preostalih. Početak odlično razrađen, uvuklo me u priču i gutala sam stranice no došla sam do 550-te i -stala! Priča mi je postala neuvjerljiva, motivacija likova plastična i jendostavno nisam više imala gušt čitanja ( a ne volim kad mi se to dogodi).

Zatim Jessie Burton: Minijaturistica, oduševljena sam kako jedna Britanka tako detaljno može opisivati živote i navike jedne nizozemske trgovačke obitelji, i općenito, cijeli duh tog vremena, atmosfera odlična, maglovita i tajna, puno prevrata.

Prošle godine sam pročitala Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu, a upravo sam završila i zadnja dva nastavka, Šuplji grad i Knjižnica duša. Onako, ok je, da se čitati i želiš saznati što se događa dalje i dalje ali se nekako puno, puno toga događa, pogotovo u zadnjem dijelu.

Trenutno čitam Soba puna snova, Ruta Sepetys, izraz u romanu je jednostavan ali priča pičinje obećavajuće, već sam se vezala uz glavnu junakinju. Onda me čekaju Sudbe i Srdžbe od Lauren Groff, knjigu sam uzela na preporuku nekog s ovog topica

[Mima]

oops

[ina33]

Sluškinjina priča mi je jedna od najdražih knjiga, i film mi je dobar (ima stari film, s top castom - Fay Dunaway itd.). Ja sam na sve pala - od stila, do ideje (koja mi se uopće ne čini toliko neostvarljiva).

[chesil]

isto tako ne vidim u čemu je problem, počneš pa odustaneš, ako ti se ne sviđa.

anamar, problem je u okp-u
znam da je teško shvatljivo, ali ne volim ne završiti knjigu

[tangerina]

Sluškinjina priča mi je jedna od najdražih knjiga, i film mi je dobar (ima stari film, s top castom - Fay Dunaway itd.). Ja sam na sve pala - od stila, do ideje (koja mi se uopće ne čini toliko neostvarljiva).

ja sam je davno čitala, ali najviše sam zapamtila kako su glatko prešli sa nekakvog modernog zapadnog društva osamdesetih na taj novi poredak: prvo su uveli zakon da žene ne mogu imat svoje bankovne račune, nego prebacit na račune muškaraca. I kako su se ljudi pravdali da šta to ima veze, dušo, moj novac je i tvoj novac, svejedno je, to je zajednički budget.

[ina33]

ja sam je davno čitala, ali najviše sam zapamtila kako su glatko prešli sa nekakvog modernog zapadnog društva osamdesetih na taj novi poredak: prvo su uveli zakon da žene ne mogu imat svoje bankovne račune, nego prebacit na račune muškaraca. I kako su se ljudi pravdali da šta to ima veze, dušo, moj novac je i tvoj novac, svejedno je, to je zajednički budget.

Zapravo je fascinantno koliko se relativno brzo društva mijenjaju... i slike Afganistana nekad vs. sad djeluju šokantno - žene zapadnjački obučene i našminkane kupuju ploče itd.

[Angie75]

da, a sve krene s nekim banalnim odlukama, odnosno stvarima koje na prvu izgledaju ne tako važno, a zapravo utru put prema katastrofi

[ina33]

da, a sve krene s nekim banalnim odlukama, odnosno stvarima koje na prvu izgledaju ne tako važno, a zapravo utru put prema katastrofi

Nikakva zapadna politika, pa ni mi, uopće nismo toliko daleko od velike promjene, tko je pred godinu-dvije mogao zamisliti neke scene (tipa povike ulasku u kazalište, nošenje transparenata ljudi i marš na neke institucije, Ameriku i Trumpovo ismijavanje onog nekog čovjeka s tjelesnom manom). To se promijeni u tili čas.

[ina33]

A na temu brzog uspona i brzog pada društava, super je knjiga pokojnog Ive Brešana, Država Božja 2053. - skroz mi je sjela, volim te distopije (u fikciji ).

[anamar]

anamar, problem je u okp-u
znam da je teško shvatljivo, ali ne volim ne završiti knjigu

Napravi k'o MalaRiba, odustaneš ali napises da si pročitala hehehe. Ne zamjeri Ribo, morala sam

Pa evo, priča je pomalo kliše, iz laboratorija pobjegne virus koji razvijaju tajne sluzbe vojske. Ali tu je djevojčica koja može (?) promijeniti sve. I nadalje će se u tom stilu nastaviti, ljudska enklava, mladjahni likovi, putovanje u potrazi za ostalim preživjelima.
Puno je tu pojedinosti i usporednih radnji.

Ali meni to ne smeta, volim puno pojedinosti. Strepim nad sudbinom likova, volim ih zbog njihove posvecenosti i odanosti, ali i kad imaju mane. Cronin je dobar pripovjedač i sviđa mi se atmosfera koju gradi. Naravno, ne sjećam se puno toga iz Prijelaza, pročitala sam tu knjigu prije 4 ili čak 5 godina, ali znam da sam imala dobar osjećaj nakon što sam ju dovršila.

[anamar]

A vezano uz društva koja se mijenjaju i kako je taj proces brz i lagan govori i knjiga Pokoravanje, M. Houellebecqa. Meni potpuno zamislivo. Kao i Handmaid's tale.

[MalaRiba]

Napravi k'o MalaRiba, odustaneš ali napises da si pročitala hehehe. Ne zamjeri Ribo, morala sam

Ma da, ostao mi je prefiks 'PRO' u pročitala, a skužila sam kad mi je istekao edit

chesil, nije ovo fantasy, evo uspoređuju ga s Kingom ako ti to pomaže u odluci. I meni su neke Kingove knjige wow, a neke tako-tako, sigurno da ovisi o meni kao recipijentu dok sam čitala. Od takvih autora ljubim i Koontza, recimo njegove Čuvare. Eto, možda sam pomogla u odluci (pro)čitati ili ne (pro)čitati

[Angie75]

Primo Levi: Zar je to čovjek

obavezna lektira!

[ina33]

Tx, tu sacam, drago mi je da si je preporucila!

[tanja_b]

Još jedna knjiga iz beogradskih knjižara, knjiga za tinejdžere, zapravo. Jasminka Petrović: Leto kada sam naučila da letim.
Za tu knjigu sam čula prošle godine, čitajući jako dobru kritiku na Booksi, i bezuspješno sam je pokušala nabaviti na Interliberu kod srpskih nakladnika, ali oni koji su izlagali u Zagrebu očito su preferirali drugi tip knjiga na štandovima. Šteta, jer riječ je o zaista izvrsnoj knjizi u kojoj podjednako mogu uživati čitatelji iz raznih zemalja, pa i oni koji po godinama više ne spadaju u ciljanu publiku
Ukratko, djevojčica Sofija putuje s bakom iz Beograda u Stari Grad na Hvaru, bakinoj sestri. Isprva dosadno ljetovanje u staroj oronuloj kući uz dvije starice postat će zanimljivije kad Sofija slučajno otkrije da na Hvaru ima još rođaka za koje nije ni čula, isplivat će stare obiteljske svađe koje će se raščistiti u tih 20-ak dana, a Sofija će spoznati i neke vlastite životne istine. Knjiga je jednostavna, direktna, naprosto izvrsna, i šteta što nije dostupna u Hrvatskoj jer imam dojam da upravo za taj uzrast kronično nedostaje primjerene literature.
Sad mi je žao da u Beogradu nisam nabavila još knjiga, jer su znatno jeftinije nego u Hrvatskoj, a izbor izdanja je velik. Ovako, tko zna kad ću opet imati priliku...

[aleksandra70vanja]

čitaš samo ti, ili ćeš ponuditi i malom?

[tanja_b]

čitaš samo ti, ili ćeš ponuditi i malom?

Njemu sam već rekla da je knjiga odlična i da je preporučujem, ali sumnjam da će se "uhvatiti"... čim je glavni lik djevojčica u pubertetu
Kod njega vrijedi isto kao i kod mene svojedobno - što mama više preporučuje neku knjigu, otpor je veći, tzv. poučak o odbijanju knjiga koje ti mama preporuči
Što je najbolje, on točno zapamti što sam mu nudila i kad i onda se poslije sjeti knjige i kaže: "a, i to si mi pokušala uvaliti da čitam".

[bucka]

Primo Levi: Zar je to čovjek

obavezna lektira!

uffff...
ne znam jesam li psih spremna za takve knnjige

[Mima]

hm da, ne bih niti ja bila, srećom sam u mladosti imala živaca za čitanje logorske literature. Zanimljivo je da sam nedavno slučajno naletila na TV-u na film Primo, koji je napravljen po ovoj knjizi - a u stvari je to snimljena monodrama, dakle jedan glumac govori tekst http://www.hbo.com/movies/primo/index.html , minimalna scenografija - i trebalo mi je pet minuta da prepoznam o čemu se radi, znači toliko je upečatljiva ta knjiga da sam ju tako dugo nakon što sam ju pročitala odmah prepoznala.

[Nera]

Tanja, morat ćeš nazad do Bg po knjige. Za sve si me zainteresirala.

[tanja_b]

Tanja, morat ćeš nazad do Bg po knjige. Za sve si me zainteresirala.

Možda opet za 2 godine, ne vjerujem da će ranije biti prilike

[Svimbalo]

Jurana, čitam ja tako Nikad me ne ostavljaj i cijelo se vrijeme živciram, tj. osjećam tjeskobu. Zbog maglovitosti stila, ne znam zapravo u čemu je stvar. Sad sam na 59.oj stranici, hoće li se nešto promijeniti?
Ili smo ti i ja stvarno kao tanja_b i njezin sin?

[Jurana]

To bi bilo prejednostavno objašnjenje.

Što se tiče knjige, ona je tjeskobna, mislim da je i zamišljena da nas neugodom potakne na razmišljanje. Meni to nije smetalo jer mi je djelovalo kao katarza. Ni inače mi ne padaju loše teške teme ili teški osjećaji likova.

Ono što mi je teško je kad teško pratim priču kao što je slučaj s Wolf Hallom kojeg sad čitam. Autorica je vrlo ekonomična u iznošenju radnje - skače se s događaja na događaj, spominju se situacije iz prošlosti za koje ne znam bih li ja o njima trebala znati iz povijesti ili će tek biti objašnjene, u dijalozima često ne piše tko govori, nego samo piše on kaže. Ima i dosta likova - neki se spomenu samo usput, a onda kasnije postanu bitni. Dijalozi su zapravo realistični jer razgovaraju ljudi koji se poznaju pa ne ponavljaju stvari za koje se očekuju da su svima poznate, ali ja se osjećam glupo dok ih čitam jer ne kužim o čemu oni.
Uglavnom, nije za čitanje pospanima.

[Jurana]

A Sluškinjina priča mi je bila jako dobra - jedna od knjiga koju je teško ispustiti iz ruku.

Budući da se o njoj već puno pričalo, neću hvaliti što i drugi, nego ću samo napisati što je meni falilo, a to je neko razrješenje, ako ne individualne sudbine junakinje, a onda nešto kolektivno. Ili čak: ako ne što je bilo dalje, onda nešto više o tome što je bilo prije, kako je do svega došlo.
Kao da mi je nedostajalo još nekih 30 stranica.

[Mima]

Ha ha istina je ovo za Wolf Hall, ja sam ga čitala nedavno, u trenutku totalne opsesije Tudorima, nakon što sam pogledala seriju na TV i pročitala gomilu toga o Henriju i ekipi po internetu, tako da nisam imala problema s praćenjem radnje - genijalna knjiga btw.

[Jurana]

Možeš li mi, Mima, preporučiti nešto s interneta da se uputim u gradivo? Vezano uz povijesnu podlogu

[Mima]

Pa ne znam, ima puno informacija, samo proguglaš, npr. ovaj site https://englishhistory.net/tudor/thomas-cromwell/ , pa http://tudorhistory.org/

[betty blue]

A Sluškinjina priča mi je bila jako dobra - jedna od knjiga koju je teško ispustiti iz ruku.

Budući da se o njoj već puno pričalo, neću hvaliti što i drugi, nego ću samo napisati što je meni falilo, a to je neko razrješenje, ako ne individualne sudbine junakinje, a onda nešto kolektivno. Ili čak: ako ne što je bilo dalje, onda nešto više o tome što je bilo prije, kako je do svega došlo.
Kao da mi je nedostajalo još nekih 30 stranica.

mene muči jedna moguća faktografska pogreška - ako netko zna odgovor nek me riješi muka! - zašto je Moira u Red Centre-u, zašto je njoj namjenjeno da bude handmaid, kada ona nikad nije rodila? mislila sam da su za sluškinje predoodređene samo one žene za koje se zna da su plodne?

[Mima]

Pa ne, mislim da su za sluškinje predodređene sve žene koje su mlade i potencijalno mogu roditi, a ne samo one koje su već rodile. Npr. ona u knjizi spominje da se mladim katoličkim redovnicama nudi izbor - kolonije ili da postanu slučkinje.

[Jurana]

Da, sve potencijalno plodne neudane žene su sluškinje. Možda su u seriji tako predstavili - da žene koje su već rodile postanu sluškinje?

[Mima]

Možda. Koliko sam skužila Moira je u seriji crnkinja, a u knjizi crnci tj. Afroamerikanci ne postoje - preseljeni su negdje, kao i Židovi.

[betty blue]

Da, sve potencijalno plodne neudane žene su sluškinje. Možda su u seriji tako predstavili - da žene koje su već rodile postanu sluškinje?

nisam sigurna. možda nisu, možda sam samo ja to tako pročitala. Mislim da se u onoj sceni poroda spominje kako sve one to prošle. Ustvari je čitatelju/gledatelju poznata prošlost samo par sluškinja - Offred, Ofglen i Janine i sve tri su rodile

[Jurana]

Jesi li naišla na kasnije dodani dio na kraju knjige, s pitanjima studenata profesoru Piexiotu? Navodno taj dio postoji kao zvučna snimka.

[Mima]

Ja se ne sjećam da je Ofglen u knjizi rodila.

[ina33]

nisam sigurna. možda nisu, možda sam samo ja to tako pročitala. Mislim da se u onoj sceni poroda spominje kako sve one to prošle. Ustvari je čitatelju/gledatelju poznata prošlost samo par sluškinja - Offred, Ofglen i Janine i sve tri su rodile

Ne sjećam se više knjige, tj. više se sjećam filma, većina mladih žena (dakle, potencijalno plodne i dok ta plodnost traje) su sluškinje, a one koje su previše ratoborne završe kao kurve u onim nekim barovima koji se ne smiju spominjati ili na nekom odlagalištu smeća ili tako nešto, kao radna snaga... ili valjda u crkvi. Ne sjećam se više kraja, tj. brka mi se kraj filma i knjige, ne znam je li isti, ali ne sjećam se da mi je ičega bilo manjka.

[Mima]

Sluškinje su one koje su mlade, a na neki način su stavljene izvan zakona , iz nekog razloga. Na primjer, glavna junakinja je bila u drugom braku.

Zapravo u knjizi uopće nije jasno tko točno postaje sluškinja i što je sa običnim obiteljima - kako uopće funkcionira to društvo, dakle neki obični sloj, a ne zapovjednici.

(zato i kažem da je to zapravo prilično loše opisana distopija)

Žene koje ne uspiju kao sluškinje, ili su izvan zakona a stare su šalju u "kolonije" gdje čiste nekakav radioaktivni otpad. Tamo glavna junakinja vidi svoju majku - bivšu feminističku aktivistkinju.

A onima koje su mlade a nisu za sluškinje (Moira) ponude da rade u Jezabel, dakle u javnoj kući.

[laumi]

To bi bilo prejednostavno objašnjenje.

Što se tiče knjige, ona je tjeskobna, mislim da je i zamišljena da nas neugodom potakne na razmišljanje. Meni to nije smetalo jer mi je djelovalo kao katarza. Ni inače mi ne padaju loše teške teme ili teški osjećaji likova.

Ono što mi je teško je kad teško pratim priču kao što je slučaj s Wolf Hallom kojeg sad čitam. Autorica je vrlo ekonomična u iznošenju radnje - skače se s događaja na događaj, spominju se situacije iz prošlosti za koje ne znam bih li ja o njima trebala znati iz povijesti ili će tek biti objašnjene, u dijalozima često ne piše tko govori, nego samo piše on kaže. Ima i dosta likova - neki se spomenu samo usput, a onda kasnije postanu bitni. Dijalozi su zapravo realistični jer razgovaraju ljudi koji se poznaju pa ne ponavljaju stvari za koje se očekuju da su svima poznate, ali ja se osjećam glupo dok ih čitam jer ne kužim o čemu oni.
Uglavnom, nije za čitanje pospanima.

I ja sad citam Wolf Hall, a kako nemam ni vremena ni koncentracije, isto se mucim.

[MalaRiba]

I dalje čitam Sobu punu snova, a sad sam si ubacila od Louise May Alcott: Dječaci.

Ona je autorica Malih žena, jedno od meni apsolutno najdražih knjiga (uz Ubiti pticu rugalicu). Dječake sam dobila od frendica za rođendan, našle su ju u nekom antikvarijatu. Što reći, atmosfera je prava alkotičina, optimistična, svijetla, mekana i udobna, kao kad se obučeš u najmekšu tenerku nakon napornog dana - eto tako nekako mi je čitati Dječake.
Radnja kreće u Joinoj školi koju je otvorila u imanju nasljeđenom od tete, a koju vodi s mužem, prof. Beornom, odmah se upoznajemo sa stanovnicima škole a i sa starim likovima, ima svakvih dječjih sudbina, a i sama Jo je nalik na sebe ali opet i nije, puno je mirnija i staloženija (odraslija )...uglavnom jedva čekam dalje čitati.

[Mima]

Morat ćeš onda pročitati još i Deca gospođe Džo! (Jer jer to nastavak Dečaka)

[ina33]

Sluškinje su one koje su mlade, a na neki način su stavljene izvan zakona , iz nekog razloga. Na primjer, glavna junakinja je bila u drugom braku.Zapravo u knjizi uopće nije jasno tko točno postaje sluškinja i što je sa običnim obiteljima - kako uopće funkcionira to društvo, dakle neki obični sloj, a ne zapovjednici.(zato i kažem da je to zapravo prilično loše opisana distopija)Žene koje ne uspiju kao sluškinje, ili su izvan zakona a stare su šalju u "kolonije" gdje čiste nekakav radioaktivni otpad. Tamo glavna junakinja vidi svoju majku - bivšu feminističku aktivistkinju.A onima koje su mlade a nisu za sluškinje (Moira) ponude da rade u Jezabel, dakle u javnoj kući.

Ja sam shvatila da "običnih obitelji" više nema. Tj. "obične obitelji" su ove od zapovjednika, koji se sastoje od sluškinje, žene i domaćica. Ostali su radna snaga - od kurvi pa nadalje. U filmu (a ne sjećam se više je li i u knjizi) je dijete junakinje (kćer) oteto i postala je dio "nove obične obitelji" - dijete nekog od zapovjednika i njegove žene. To je kao taj novi poredak.

[Mima]

Kakvo je to onda društvo, gdje su ljudi? Ne postoje valjda samo zapovjednici i njihovi sluge. Mislim da nije tako, spominju se uostalom i 'ekonosupruge', ali se ne zna zapravo ništa o tome kako funkcionira društvo izvan ove zapovjedničke kaste.

[Jurana]

I dalje čitam Sobu punu snova, a sad sam si ubacila od Louise May Alcott: Dječaci.

Ona je autorica Malih žena, jedno od meni apsolutno najdražih knjiga (uz Ubiti pticu rugalicu). Dječake sam dobila od frendica za rođendan, našle su ju u nekom antikvarijatu. Što reći, atmosfera je prava alkotičina, optimistična, svijetla, mekana i udobna, kao kad se obučeš u najmekšu tenerku nakon napornog dana - eto tako nekako mi je čitati Dječake.
Radnja kreće u Joinoj školi koju je otvorila u imanju nasljeđenom od tete, a koju vodi s mužem, prof. Beornom, odmah se upoznajemo sa stanovnicima škole a i sa starim likovima, ima svakvih dječjih sudbina, a i sama Jo je nalik na sebe ali opet i nije, puno je mirnija i staloženija (odraslija )...uglavnom jedva čekam dalje čitati.

A jesi li čitala Obitelj March? http://www.mvinfo.hr/clanak/geraldin...-obitelj-march

[ina33]

Kakvo je to onda društvo, gdje su ljudi? Ne postoje valjda samo zapovjednici i njihovi sluge. Mislim da nije tako, spominju se uostalom i 'ekonosupruge', ali se ne zna zapravo ništa o tome kako funkcionira društvo izvan ove zapovjedničke kaste.

Pa... kao teriroističko društvo, postoje zapovjednici i njihovi podređeni koji, što su niže, imaju manja prava. I njihove ženske svite, tj. pretpostavljam da neki niti nemaju pravo na ženske svite. U tome za mene nekako i jest poanta. Zaboravila sam koje su ekonosupruge... A društvo izvan... kao ne postoji (za njih), oni i jesu u nekoj informacijskoj blokadi, iako je jasno da postoje druge države i da postoje ti neki koji se bune (jasno je nama, čitačima, ne nekoj prosječnoj off-nekoj).

[ina33]

Prikazani su doktori (koji se koriste time da se ne može svalit neplodnost na muža), postoje svećenici, postoje te domaćice, postoje niži vojni dužnosnici, valjda i neki drugi uglednici, postoje crkvenjaci, ovi koji rade u tim institutima di se odgajaju off-žene, pa oni koji ubijaju ove koji nisu poslušni, oni koji izdaju robu.. ti su valjda onda to "normalno društvo", ali vjerojatno nemaju pravo na takve off ženske attachmente tj. žive u nekoj funkciji službe vrhovnicima, ne u smislu kao ženski članovi obitelji, ali "imaju svoje mjesto" kao i svi drugi. Obitelji u našem smislu nema.

[Mima]

Nemaju pravo na ženske svite, dakle na sluškinje, "Marte" itd. nego imaju 'ekonosupruge' koje obavljaju sve dužnosti. Mislim, moraju postojati obični ljudi, koji imaju normalne obitelji. Ne mogu postojati samo zapovjednici i oni koji su u nekakvom sustavu vlasti. Tko onda dela u toj državi?!
Već i to što su , kao, jednoga dana otpustili sve žene je jako upitno, jer bi im u tom slučaju ekonomija propala.
Inače to se sve događa samo u državi Gilead, koja je neki dio SAD-a, u ostatku svijeta je situacija normalna (u knjizi se pojavljuju japanski turisti, među njima normalno obučene žene)