I dalje čitam
Sobu punu snova, a sad sam si ubacila od Louise May Alcott:
Dječaci.
Ona je autorica Malih žena, jedno od meni apsolutno najdražih knjiga (uz Ubiti pticu rugalicu). Dječake sam dobila od frendica za rođendan, našle su ju u nekom antikvarijatu. Što reći, atmosfera je prava alkotičina, optimistična, svijetla, mekana i udobna, kao kad se obučeš u najmekšu tenerku nakon napornog dana - eto tako nekako mi je čitati Dječake.
Radnja kreće u Joinoj školi koju je otvorila u imanju nasljeđenom od tete, a koju vodi s mužem, prof. Beornom, odmah se upoznajemo sa stanovnicima škole a i sa starim likovima, ima svakvih dječjih sudbina, a i sama Jo je nalik na sebe ali opet i nije, puno je mirnija i staloženija (odraslija
)...uglavnom jedva čekam dalje čitati.
MalaRiba prvotno napisa
I dalje čitam Sobu punu snova, a sad sam si ubacila od Louise May Alcott: Dječaci.
