Ja sam dovršila Alcotticu i njene Dječake (čitam na ekavici pa su Dečaci), ok je knjiga, ali nije baš Male žene - jer je u Malim ženama dala toliko nenaglašene, ali tople i pritajene poruke transcedentalističkog duha (pokret tog vremena, njen je otac bio jedan od zalagača tog načina razmišljanja, te je i svoje kćeri odgojio u tom smjeru). Ovdje pouke, osim one očite 'budi dobar i poslušan dječak' nije bilo, niti su likovi toliko razrađeni kao u Malim ženama. Vidi se da su M.Ž. utemeljene na njenom životu, odgoju i sestrama, a Dječaci su tek nastavak priče. Ipak, pročitat ću i Decu gospođe Džo, naravno, zanima me kako je Alcottica dalje zamislila priču.

Dovršila sam i Sobu puno snova, priča je dobro zamišljena no imam osjećaj da bi u rukama vještijeg književnika tema mogla biti produbljena: knjiga o životu kćeri prostitutke koja pokušava doći do Ivy League sveučilišta, a u to se umješa i njena zaljubljenost u lokalnog dečka iz New Orelansa i ubojstvo bogataša ne bi trebala biti dosadnjikava, no meni je bila. Nekako sam cijelo vrijeme čekala da radnja počne, čak i pred sam kraj.

Sad me čekaju Sudbe i srdžbe, Lauren Groff.