Monica Wood, Dječak kakvog nema.
Knjiga je izdana kod nas 2017 godine, slučajno sam ju uzela u knjižnici (privukla me naslovnica).
O 11 godišnjem dječaku za kojeg odmah na početku knjige saznajemo da je umro, i o nastavku života za rastavljene roditelje, oca glazbenika koji ljubi svoju muziku te majku, slomljenu i divnu, koja je prije djecakove smrti počela vezu s jednako divnim Tedom, dječakovim voditeljem s izviđača.
I o Oni; 104 godišnjoj Litavki koja je s 4 godine preselila s obitelji u Ameriku i koja je mislila da je na kraju života, sve dok nije upoznala dječaka.
Predivna priča, smijeh-kroz-suze osjećaj, kao da čitam o Akakiju Akakijeviču opet, dječak je mio i nesnalažljiv i drag i jedinstven i nježan.
Posljedice njegova odlaska nesagledive, više ih vidimo kroz perspektivu oca, uvijek odsutnoga glazbenika koji sada vraća svoj dug pomažući Oni, kao izravno nasljeđe stečeno od svog sina.
Jezik dječje jednostavan, protkan pravim malim rečenicnim poslasticama.
Preporuka!