Lauren Groff: Sudbe i srdžbe

Najprije Angien prikaz
preporučujem. roman o braku, u kojem protoganisti učitavaju jedan u drugoga svoje ideale. obrati su vrlo zanimljivi.
prijevod me u početku malo nervirao, poslije sam se navikla.
i MaleRibe
Pročitala Sudbe i srdžbe, roman je zanimljiv iako su mi likovi neuvjerljivi u potpunosti, a i brak mi se doima plastičnim. Možda su takvi umjetnički brakovi... natopljen je dramom, dramskim referencama, čak i nekom vrstom didaskalija u prvom dijelu, svidjelo mi se to jer referira na glavnog lika, Lotta. Mathilde nisam u potpunosti shvatila, čak mogu reći da mi nije tragična njena velika tragedija.
Sad ja.
Isprva mi se knjiga jako sviđala. U drugoj polovici me nekoliko stvari, nekoliko puta iznenadilo. Knjiga se pretvorila u nešto drugo od onog što sam očekivala. Ti su obrati učinili da je bila jako zanimljiva, napetija nego u prvom dijelu, ali je zato karakterizacija likova izgubila na uvjerljivosti. Od nečeg stvarnog, svakodnevnog, pretvorila se u gotovo pa fantastiku. Mene je odbio taj spoj - stekla sam dojam da je književnici dosadio ozbiljan rad na romanu pa da se okrenula igri i ironiji i pozivanju na klasike. To mi je zasmrdjelo na postmodernizam pa sam onda i ja postala oprezna prema romanu. I takav rezerviran dojam mi je ostao na kraju.

Iskoristit ću priliku da još zalijepim rečenicu koja jest iz kritike ove knjige, ali mi se svidjela kao opće pravilo i podosta se slažem s njom jer se ne bojim spoilera:
a novel that can be truly “spoiled” by the summary of its plot is a novel that was already spoiled by that plot