Saša Stanišić, Uoči slavlja

Nakon "Vojnika..." sam imala velika očekivanja, i stvarno, i dalje mu je stil prekrasan, atmosferu, pomalo mističnu, gradi majstorski, međutim priča me kao takva nije dotakla. Dugo mi je trebalo da dovršim knjigu jer me jednostavno nije vukla. Priča o njemačkoj provinciji, osebujnim likovima, ubacuje fragmente i jezik iz prošlosti (moj naklon i totalni respect prevoditeljici!), ali nekako mi je sve ostalo prazno i nedorečeno, nema nekakvoga velikog finala... Previše mi je zapravo nepotrebnih likova i crtica i digresija.