Priručnik za spremačice, Lucie Berlin, donosi izabrane priče te američke autorice, o kojoj dosada nisam ama baš ništa znala. Iako je riječ o kratkoj formi, ona se iznova bavi istim likovima ( ponekad imaju različita imena) i temama, tako da se knjiga gotovo može čitati kao roman u kojem su poglavlja promiješana.

Riječ je o autofikciji, sve priče imaju polazište u stvarnu životu. A autorica je imala iznimno turbulentan život prožet selidbama, bolestima, patnjom i samoćom. Opet, njene priče koje govore o alkoholizmu, siromaštvu i boli, pune su humora i blagosti. Kad sam jednom uhvatila vremena, knjigu sam doslovno progutala. Svrastavam je među najbolje pročitane u 2017.