Najbolji mi je naslov članka u adresi: what-was-this-article-about-againAngie75 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Najbolji mi je naslov članka u adresi: what-was-this-article-about-again
Kuma mi se sprema u bolnicu pa se opskrbila knjigama. U 5 knjižnica posudila 13 knjiga. Poslala mamu po 4. iz tetrologije kad ju je našla u našoj knjižnici (prethodno rezervirala). Gleda knjižničarka: Gospođo, vaša kćer ima 13 knjiga u 5 knjižnica. A može posuditi u najviše 6.
Kaj je najbolje, ona ih guta! I sve pročita. Lani ih je pročitala 166. Kad sam to čula, sjetila sam se Tanje.
Da, samo što ih Tanja pročita više nego upola manje kroz godinuKuma mi se sprema u bolnicu pa se opskrbila knjigama. U 5 knjižnica posudila 13 knjiga. Poslala mamu po 4. iz tetrologije kad ju je našla u našoj knjižnici (prethodno rezervirala). Gleda knjižničarka: Gospođo, vaša kćer ima 13 knjiga u 5 knjižnica. A može posuditi u najviše 6.
Kaj je najbolje, ona ih guta! I sve pročita. Lani ih je pročitala 166. Kad sam to čula, sjetila sam se Tanje.
Ali nisam znala da postoji ukupno ograničenje u broju posuđenih knjiga iz različitih knjižnica?
A sad o pročitanom: iako je godina tek počela, ovih dana sam pročitala knjigu koja će mi sigurno biti u top 10 najboljih u godini, a možda i u duljem periodu.
Radi se o dnevnicima njemačkog profesora Victora Klemperera iz perioda 1933.-1945., pod naslovom Želim svjedočiti do kraja.
Strašna, potresna i dojmljiva knjiga o uništenoj starosti, o bračnom paru intelektualaca koji su izabrali ostati u Njemačkoj (na više mjesta objašnjava i zašto), a potom je prošao razna poniženja i zlostavljanja od strane nacističkog režima. Iako deklarirani Nijemac i protestant, zbog židovskog porijekla Klemperer je od režima stavljen u "drugu ladicu". Od izravne smrti spasio ga je brak s nežidovkom Evom, međutim, i ona je zajedno s njim prošla sve muke oduzimanja imovine, prisilnih selidbi, teške oskudice, gestapovskih premetačina i vrijeđanja. I pisanje dnevnika bilo je opasno, jer bi njegov pronalazak pri bilo kakvoj premetačini značio sigurnu smrt, ne samo za njegovog autora, već i za ljude koji se u dnevniku spominju. Rukopise je skrivao na raznim mjestima, kod raznih ljudi, i nekim čudom su ostali sačuvani do kraja rata.
Klempererovi su, paradoksalno, spašeni u noći strašnog razaranja Dresdena, 13.-14.2.1945. Preživjevši bombardiranje, Eva nožem para zvijezdu sa suprugovog kaputa i odlaze iz Dresdena, koristeći kaos koji je nastao u kojem ih Gestapo više ne može pratiti. Odlaze u Munchen, gdje su u krajnje lošim uvjetima dočekali kraj rata, a u lipnju 1945. se teškom mukom uspijevaju vratiti u Dresden. Klempererova želja da svjedoči do kraja svim zbivanjima na kraju se tako i ispunila - njegovi dnevnici su preživjeli, i ostavili dragocjeno svjedočanstvo o svakodnevici nacističke Njemačke.
Svakako preporučujem! Knjiga je teška, sumorna i depresivna, ali je vrhunska.
Michel Houellebecq, Pokoravanje
dugo sam je izbjegavala jer sam mislila da je huškačka, nevjerojatna je slučajnost i činjenica da je knjiga izdana na sam dan napada na Charlie Hebdo, no sad kad sam je pročitala mogu je samo najiskrenije preporučiti. Odlična knjiga, svakog će natjerati na razmišljanje. Osobito žene, moram priznati da je mene malo i zastrašila. Način na koji se promjene događaju zapravo je toliko lak, banalan, skoro pa sveprihvatljiv.... Pročitajte.
Guglajući knjigu koju sam pročitala pronašla sam Jagnu Pogačnik
I meni se Crvena voda jako svidjela. No, kritičarka je napisala puno bolju preporuku za taj roman, nego što bih ja.
Budem
Baš volim Houellebecqa
Uopće ne vjerujemGuglajući knjigu koju sam pročitala pronašla sam Jagnu Pogačnik
I meni se Crvena voda jako svidjela. No, kritičarka je napisala puno bolju preporuku za taj roman, nego što bih ja.
A što se tiče broja knjiga, ja sam jedne godine, kad sam malo poludjela, pročitala 110 komada i nemam pojma kako bi taj broj mogao biti još i veći
Posljednje uređivanje od Jurana : 05.02.2018. at 10:37
X.
Baš ti hvala! Zanimaju me takve teme i mislim da ću potražiti ovu knjigu!
Uopće ne vjerujem
Hvala i uzvraćam komplimente!
Nakon Angiene preporuke pročitala sam Opću teoriju zaborava, Josea Eduarda Agualuse. Govori o ženi koja zbog krivnje, ali i fobije od otvorenog prostora postane zarobljenicom u vlastitom stanu u vrijeme tridesetogodišnjeg građanskog rata u Angoli. Ono poetsko u knjizi mi se svidjelo, a roman je ispresijecan takvim dijelovima - zapisima žene zatočene po vlastitom izboru. Iako se u enklavi na vrhu nebodera izuzev gladi ne događa mnogo toga, mi kao čitatelji pratimo i što se zbiva na tlu, pratimo mučitelje i mučenike. I potvrđuje nam se - da je rat okrutan i besmislen, no da ne može uništiti dobro u ljudima.
Ostala sam u Africi i počela čitati Ribare C. Obiome, a iako rijetko beletristiku čitam paralelno nisam mogla odoljeti i 'virim' i u Pokopanog diva, K. Ishigura.
Ja sam isto u siječnju čitala Ribare i jako su me se dojmili, fantastična knjiga
Nakon toga sam čitala od Pauline Chiziane "Niketche: priča o poligamiji"
Prva objavljena mozambička autorica
Priča o ženi koja otkrije da joj muž ima ne ljubavnicu, nego pet ljubavnica i s njima skoro 20 djece
Priča o zemlji čiji patrijarhat može pojest naš patrijarhat za doručak
Knjiga je jako zanimljiva, ali silno sam se nasekirala čitajući.
Nakon toga sam odlučila da hoću nešto sebi bliže pa sam uzela Tanju Mravak "Moramo razgovarati".
ajme, al si se spasila
ja sam bila u totalnoj depresiji, ma slomljena zapravo, nakon zadnje dvije pripovijetke, vidjet ćeš i sama...
ne znam koliko generacija još treba proći da se stanje i kod nas popravi...
nemoj me zezat! nisam još došla do zadnje dvije, zasad je prilično u zoni ugodeajme, al si se spasila
ja sam bila u totalnoj depresiji, ma slomljena zapravo, nakon zadnje dvije pripovijetke, vidjet ćeš i sama...
ne znam koliko generacija još treba proći da se stanje i kod nas popravi...
Vidim da je prevedena Tirza Arnona Grunberga pa sam je dosla preporuciti.
Osim toga, vec sam hvalila Jhumpu Lahiri zbog Imenjaka (Namesake), vidim da ona kod nas ima i vise prevedenih knjiga. Sad citam zbirku pripovjedaka Unaccastomed Earth i bas mi je divna. Pise o indijskoj dijaspori u Americi, cesto kroz vise generacija. A dijaspora ko dijaspora, i u ovoj indijskoj se na svakoj stranici prepoznajem.
Posebno mi se kod Jhumpe svidja sto mi se cini da bas voli svoje likove, za razliku od npr. grintavog Franzena gdje su svi vise manje negativci.
Posljednje uređivanje od lunja : 06.02.2018. at 14:47
Herman Koch: Ljetnikovac http://citajknjigu.com/ljetnikovac-herman-koch/
Da, poprilično me uznemiruje. Piše liječnik. ne bih voljela da me takav liječi. Knjiga je dobra, stvarno, ali ... ne znam hoću li i drugu polovicu pročitati. Nisam sretna dok ju čitam, iako, osjećaj sreće ne bi trebao biti tako bitan kod čitanja.
Na samom početku piše i o porodima u kući u Nizozemskoj, koji su doveli do najveće smrtnosti novorođenčadi u Evropi, piše i razloge za to, koji su vrlo bliski i mom razmišljanju. Tu sam na strani glavnog lika, ali u ostalome-ne.
Tko voli trilere, preporucujem ,,Dobra djevojka" od - Mary Kubica -
Pročitala danas. Pa, čak ne mogu reći ni da mi je knjiga naročito simpatična. Prije bih rekla, dosadna - jedva sam čekala da dođem do kraja. Radnja je neodređena, rasplet neuvjerljiv, likovi nedovoljno definirani, ukratko - loš posao.Ivica Ivanišević: Klanjam se
A ono, il' sam malo pretjerala s Ivaniševićem, il' je ovo lošija knjiga od prethodnih.
Mislim, moguće da sam se presaturirala.
Malo sam razmišljala o tim Ivaniševićevim romanima - "U sedlu je tijesno za dvoje" mi je bio odličan, malo remek-djelo. "Primavera" je zgodna, duhovita, iako ne tako dobra. "Knjiga žalbe" je, ajmo reći, ok, ali ništa više od toga. "Klanjam se" mi je bio dosadan. Dakle, klizi prema dolje.
Zaključila sam da je glavna autorova greška bila izmještanje mjesta radnje iz dalmatinske sredine u miteleuropsku (to se dalo naslutiti već u "Knjizi žalbe", ali nisam toga tad bila svjesna). Izgubio je onaj mediteranski duh koji je davao knjigama toliko živosti, a nadodane dosjetke u ovom romanu naprosto nisu bile dovoljne da same izvuku kvalitetu. Povrh toga, neodređeno mjesto radnje (tu su aluzije na Češku, ali samo aluzije - u vidu imena glavnih likova i piva koje piju) doprinijelo je samo tome da cijeli roman djeluje nekako sterilno.
Uglavnom - razočaranje.
Koji razlozi?
prepisujem iz knjige:
Ovo je bogata zemlja. Bogati smo kao Saudijska Arabija, kao Kuvajt, kao Katar - ali ipak, ovdje ljudi umiru zato što moraju predugo čekati novi bubreg, djeca umiru zato što ambulantna vozila koja ih prevoze u bolnicu zapnu u prometu,životi rodilja ugroženi su zato što ih mi, liječnici opće prakse, uvjeravamo da je porod kod kuće siguran. A trebali bismo zapravo kazati da je to samo jeftinije -i tu je također jasno da bi se sustav urušio kad bi svaka trudnica zahtijevala svoje pravo da rodi u bolnici. Rizik da novorođenče umre, ili da dođe do oštećenja mozgazbog toga što mu se ne može dati kisik za vrijeme rađanja kod kuće, jednostavno se smatra faktorom u jednandžbi.Povremeno se u velikim razmacima pojavljuje članak u nekom medicinskom časopisu, i ponekad će sažetak takva članka doista izići u nizozemskim novinama, ali čak i takvi sažeci pokazuju da je smrtnost novorođenčadi u Nizozemskoj najviša u Europi i zapravo u cijelom zapadnom svijetu. Ali, nikada nitko nije ništa učinio zbog tih brojeva.
Zapravo, obiteljski liječnik je u svemu tome nemoćan. On se može pobrinuti, barem za neko vrijeme, da pacijent ne ide tražiti pomoć od specijalista. Može uvjeriti ženu da rađanje kod kuće uopće nije opasno. Da je mnogo više "prirodno". Dok je više prirodno samo u smislu da je i umiranje prirodno.
Sva sam se naježila! Zainteresirala si me.
Odgovor na prethodno pitanje: Meni knjižničarke obično kažu da mogu u koliko god želim knjižnica, u svakoj po 3.
Mi gutamo slikovnice. Obožavam leći s maleckama, svaka s jedne strane. Čitamo po sat svaku večer. Nije mjesto, al oduševilo me kad sam jutros našla Milana Sijerkovića, omiljenog metereologa: Čarolija snježne pahulje - 10ak priča.
Taman sam ju pročitala.
Sad čitam Mladen Kopjar: Veliki bijeli. To je zbirka kratkih pripovijetki. Uvrnute su, na granici sam odustajanja.
Specijalna potreba - preporučam
čudnovata knjižara gospodina penumbre - isto preporučujem, iako moram priznati da mi je nešto sporo išla na dijelovima, ono, nije mi baš tečna
ima dosta IT termina i toga slenga, što mene živcira - čak mi je više za tinejdžere, ali mi se sviđa osjećaj nakon čitanja
ima poruku i lijepo je završena...
ferić- smrt djevojčice sa žigicama. na engleskom, bolje mi ide nego prije par godina kad sam je vratila nakon pročitanih 5 stranica na hrvatskom - valjda mi tada nije bio trenutak za nju...
i malo off topic - koji kindle biste preporučili, za neku pristojnu lovu (oko 100 eu)
na što trebam paziti pri kupnji i ostale tips & tricks molim!
Hitno!!
trebam preporuke
Koje knjige su vas nasmijale, al ono bas da su vas digle!
..ide mi frendica u bolnicu na par dana
Pa daj joj posudim knjigu da joj skrati i uveseli boravak
Mene je baš u bolnici digla "I Bog stvori dadilju"...
Šopingoholičarke su isto zgodne za bolnicu i razbribrigu
Doppler!
A može i nastavak, Volvo kamioni.
Judita Rey Hudeček: Sjećanje na Makedoniju - i nasmijala i stvorila želju da otputujem tamo. Napisana s toliko topline i ljubavi prema zemlji i njenim ljudima.
Pročitala sam knjigu Pokopani div, K. Ishiguroa i prilično sam pod dojmom.
Po mom mišljenju likovi romana su jednodimenzionalni i sve je upakirano u ne baš originalan fantasy celofan.
No, stil romana je savršen, prijevod odličan, a teme koje autor otvara i način na koji ih tretira su me naprosto tjerali da knjigu pročitam u dva dana (vikenda
A glavne su teme knjige zaborav i sjećanje, oprost i njegov izostanak. Kako u privatnom, tako i u kolektivnom prostoru. Oduvijek me fascinirala varljivost sjećanja i činjenica da su iskivljena i subjektivna sjećanja često ključna poluga koja nas pokreće. Dotiče se Ishiguro i rata, limba odmazde, (ne)mogućnosti suživota, što su u našem društvu vrlo aktualna pitanja. Također govori i o krhkosti bračne ljubavi koju samo spremnost na stalno praštanje, razumijevanje i nježnost drže na životu.
flopica nemam baš neko svježe iskustvo s kupovanjem Kindla, ali mogu ti reći da moj stari Kindle, iz davne 2011. posve zadovoljava moje potrebe. A riječ je o najjeftinijem (59 dolara na akciji) modelu koji nema ekran osjetljiv na dodir što je danas standard za osnovni model. Napredniji modeli (od 100 dolara imaju i dodatne điđe miđe tipa veće rezolucije, pozadinskog svjetla i/ili vodootpornog kućišta. Po meni ako želiš ugođaj čitanja knjige ništa od tih dodataka nije nužno, kao što nije bitno kolika mu je memorija. Ponavlja, moj dinosaur je itekako funkcionalan. Knjige preselim s Amazon računa wifijem, ili usb kabelom ako je gusarska verzija u pitanju. Ali ako nekoga veseli čitati Kindle u kadi, spajati se putem mobitela i imati 32 gige prostora na njemu onda je to u redu.
anamar odlično mi zvuči tvoj osvrt, stavljam knjigu na popis.
ja se patim s Josefine Klougart, "Jedno od nas spava", i razmišljam da odustanem, ne paše mi ni stil ni tema, bar ne u ovom trenutku.
Ja imam Kindle Paperwhite i zadovoljna sam s njim.
I mene si zainteresirala za Pokopanog diva.
Pročitah Jedno od nas spava ljetos, jedva, al ni mi sjela ko ni tebi.
Za promjenu i odmor od beletristike, malo izvrsne publicistike: Alain de Botton_Arhitektura sreće.
Uživala sam u tekstovima, fotografijama, crtežima, estetici, ljepoti...
Usput i ponešto naučila
Prilično "punokrvna" knjiga, big like s moje strane!
Evo i s moje strane jedna publicistička preporuka: Yuval Noah Harari: Sapiens - kratka povijest čovječanstva
Autor povezuje povijesne i prirodoznanstvene (biološke) spoznaje, a glavna preporuka mi je bila već i to što u zahvalama navodi Jareda Diamonda (kojeg jako cijenim i vrlo rado čitam). Knjiga je pisana duhovito, stručno, ali ne pretjerano, tako da je lako čitljiva i onima iz neznanstvenih struka. A opet nije nimalo trivijalna. Stil je prilično vickast (možda i zbog prijevoda Predraga Raosa?), tako da ćete se usput i zabaviti.
Jedino potencijalno diskutabilno poglavlje je dio o religijama (iako se zapravo slažem s njim u svemu što je napisao, mogu pretpostaviti da bi nekim čitateljima njegovi stavovi mogli biti prerevolucionarni, da ne kažem blasfemični
Evo i s moje strane jedna publicistička preporuka: Yuval Noah Harari: Sapiens - kratka povijest čovječanstva
Autor povezuje povijesne i prirodoznanstvene (biološke) spoznaje, a glavna preporuka mi je bila već i to što u zahvalama navodi Jareda Diamonda (kojeg jako cijenim i vrlo rado čitam). Knjiga je pisana duhovito, stručno, ali ne pretjerano, tako da je lako čitljiva i onima iz neznanstvenih struka. A opet nije nimalo trivijalna. Stil je prilično vickast (možda i zbog prijevoda Predraga Raosa?), tako da ćete se usput i zabaviti.
Jedino potencijalno diskutabilno poglavlje je dio o religijama (iako se zapravo slažem s njim u svemu što je napisao, mogu pretpostaviti da bi nekim čitateljima njegovi stavovi mogli biti prerevolucionarni, da ne kažem blasfemični
Uh, ovo bi mi se moglo svidjeti
Upravo sam zavrsila Diamondove Germs Guns and Steel, zapocela Sapiensa i narucila si Homo Deus (nastavak)Evo i s moje strane jedna publicistička preporuka: Yuval Noah Harari: Sapiens - kratka povijest čovječanstva
Autor povezuje povijesne i prirodoznanstvene (biološke) spoznaje, a glavna preporuka mi je bila već i to što u zahvalama navodi Jareda Diamonda (kojeg jako cijenim i vrlo rado čitam). Knjiga je pisana duhovito, stručno, ali ne pretjerano, tako da je lako čitljiva i onima iz neznanstvenih struka. A opet nije nimalo trivijalna. Stil je prilično vickast (možda i zbog prijevoda Predraga Raosa?), tako da ćete se usput i zabaviti.
Jedino potencijalno diskutabilno poglavlje je dio o religijama (iako se zapravo slažem s njim u svemu što je napisao, mogu pretpostaviti da bi nekim čitateljima njegovi stavovi mogli biti prerevolucionarni, da ne kažem blasfemični
S Diamondom sam odusevljena, bas se osjecam propameceno nakon te knjige.
Naisla sam i na dokumentarac na youtubu ( iz devedesetih, s National G.) napravljen po knjizi, ali nisam uhvatila vremena za Nationalovo odugovlacenje.
Onda ti preporučujem i Diamondov "Slom" (Collapse)Upravo sam zavrsila Diamondove Germs Guns and Steel, zapocela Sapiensa i narucila si Homo Deus (nastavak)
S Diamondom sam odusevljena, bas se osjecam propameceno nakon te knjige.
Naisla sam i na dokumentarac na youtubu ( iz devedesetih, s National G.) napravljen po knjizi, ali nisam uhvatila vremena za Nationalovo odugovlacenje.
Hvala cure na odgovorima, nasla sam zasebnu temu pa iscitavam iskustva.
Jonathan Lethem: Tvrđava samoće
Teška knjiga za čitanje. Prvi dio je bolno lijep, o dječaku koji je tužan i usamljen, a sve je prikazano kao u snu (sviđa mi se riječ magnovenju). Kad se nešto događa, pripovijedanje ide brzo i lako, čitljivo je, ali onda dođu dijelovi u kojima se ništa ne događa i u kojima stvara složene slike, nezamislive (da i ja iskujem koju teško dokučivu riječ, kakve su njemu često rečenice). I sadržaj je u dijelovima potresan pa se čovjek pita odakle uopće nostalgija prema tom trpljivom djetinjstvu.
Drugi dio se lakše čita, ali je i manje topao i izostaje neki vrhunac koji se stalno iščekuje.
Posljednje dvije knjige me sad tjeraju da uzmem čitati nešto jednostavno napisano. Možda posegnem za nečim sinovim. Umorila sam se od kompliciranog stila.
Sad si me zainteresirala, viđala sam tu knjigu često u knjižnici, ali nisam dosad posezala za njom. Inače, naslov mi je poznat jer i jedno od poglavlja u sjajnoj knjizi "Odrastanje Kaina" nosi naslov "U tvrđavi samoće".
zadnje pročitala knjigu norveškog autora Čovjek zvan Ove. Svidjela mi se, naizmjence me stiskalo u grlu i punilo pozitivom.
Lada Vukic - Specijalna potreba.
Prica o djecaku s posebnim potrebama i selektivnim mutizmom pisana iz njegove perspektive. Pitam se kako li je Lada Vukic napisala ovako nesto, ima li blisko iskustvo s takvim djetetom ili su njegova motivacija i razmisljanja plod njene maste. Zapravo se pitam mogu li nakon procitanog reci da bolje razumijem sto se dogadja u tim malim glavicama.
Mamin lik je topao i optimistican, jako mi se svidio.
Kraj me rasplakao
Pročitala i ja "Pitanje anatomije" Marine Vujčić. Ne znam što reći, zapravo sam tako nešto od nje i očekivala, ali ne mogu reći da me knjiga oduševila. Ideja je odlična, zaplet je intrigantan, ali likovi su mi grozno neuvjerljivi, naročito muški. Osim toga, u takvom romanu (s obzirom na bizarnost zapleta), autoričin manjak smisla za humor dolazi do izražaja više nego u ranijim knjigama
Druga knjiga koju sam dovršila ovog vikenda je roman Magde Szabo (pisali smo ovdje o njezinim "Vratima"), "Ulica Katalin". E, u tome sam zbilja uživala, izvrsno napisano, i, što mi se posebno svidjelo, svaki detalj ima svoju funkciju, nema nijedne suvišne rečenice ili momenta. Kratak i jezgrovit roman o nostalgiji za prošlošću koja je toliko jaka da određuje postupke likova u sadašnjosti, a na kraju nitko od njih nije sretan. Svakako preporučujem!
Budući da su mi prve dvije knjige ove godine bile zahtjevne za čitanje i ponešto čemerne, htjela sam nešto lagano. Uzela sam knjigu Evolucija Calpurnije Tate namijenjena za čitateljstvo od 13 do 16 godina.
S užitkom sam je pročitala. Živo su mi dočarane slike krajolika i atmosfere u kući Tateovih, a i draga mi je glavna junakinja.
Ako imate djevojke ovih godina, a i ako vam se čita nešto simpatično, ovo je dobar prijedlog
ne zaboravljamo ih dovoljno temeljito. ima nekih knjiga koje ja volim čitati onako, svakih par godina, ali bila bih najsretnija da imam onu pizdariju iz Ljudi u crnom da si obrišem sjećanje na knjigu u potpunosti. da mogu opet u potpunosti uzivati...Najbolji mi je naslov članka u adresi: what-was-this-article-about-again
Da, ima tih knjiga na kojima zavidim ljudima kad ih prvi put čitaju. A nikad ne znaš koji će užitak biti kad je tek uzmeš u ruke. A da je tek to spojiti - spoznaju da ćeš uživati i potpuni zaborav sadržaja
Posljednje uređivanje od Jurana : 21.02.2018. at 14:03
za Anatomiju meni isto tako, na početku mi je bilo baš super, sama ta uvrnuta ideja, ali onda recimo zadnja trećina, pogotovo kraj...Pročitala i ja "Pitanje anatomije" Marine Vujčić. Ne znam što reći, zapravo sam tako nešto od nje i očekivala, ali ne mogu reći da me knjiga oduševila. Ideja je odlična, zaplet je intrigantan, ali likovi su mi grozno neuvjerljivi, naročito muški. Osim toga, u takvom romanu (s obzirom na bizarnost zapleta), autoričin manjak smisla za humor dolazi do izražaja više nego u ranijim knjigama
Druga knjiga koju sam dovršila ovog vikenda je roman Magde Szabo (pisali smo ovdje o njezinim "Vratima"), "Ulica Katalin". E, u tome sam zbilja uživala, izvrsno napisano, i, što mi se posebno svidjelo, svaki detalj ima svoju funkciju, nema nijedne suvišne rečenice ili momenta. Kratak i jezgrovit roman o nostalgiji za prošlošću koja je toliko jaka da određuje postupke likova u sadašnjosti, a na kraju nitko od njih nije sretan. Svakako preporučujem!
zašto pisci tako teško naprave dobar kraj?
vratila sam se iz knjižnice sa Magdom Szabo
nakon njenih Vrata jednostavno se nisam mogla odlučiti pročitati neku njenu drugu knjigu, jer me bilo strah da ću se razočarati
ali dala si mi poticaj
ja sam zadnje pročitala
Pavličić, Hladna fronta
dobra ideja iz koje se moglo puno više napraviti
likovi su toliko inertni, pasivni da mi je došlo da ih zveknem u donji dio leđa
čitljivo, niš posebno
Drakulić, Optužena
meni vrlo dobro (nisam još završila)
kako roditelj uništi dijete, za ne povjerovati
ma koliko to željela, bojim se da to nije samo fikcija,
i koliko god bilo nevjerojatno, postoje roditelji koji se tako odnose prema djeci
i ja upravo
Posljednje uređivanje od larmama : 21.02.2018. at 16:20
Ja sam naletjela na Priču o novom prezimenu. I kolikod nisam imala namjeru dalje čitat, uzela sam knjigu.
I za sada mi je puno bolja od Genijalne prijateljice. Em mi je zanimljivija em ima manje rajona. Ili sam se na njega navikla
Ako se na Priču o novom prezimenu sad već može naletjeti, onda je krajnje vrijeme da Profil lansira i prijevod trećeg nastavka
Pravila pisanja postova
