Što čitate 3.

[flopica]

Hvala cure na odgovorima, nasla sam zasebnu temu pa iscitavam iskustva.

[Jurana]

Jonathan Lethem: Tvrđava samoće

Teška knjiga za čitanje. Prvi dio je bolno lijep, o dječaku koji je tužan i usamljen, a sve je prikazano kao u snu (sviđa mi se riječ magnovenju). Kad se nešto događa, pripovijedanje ide brzo i lako, čitljivo je, ali onda dođu dijelovi u kojima se ništa ne događa i u kojima stvara složene slike, nezamislive (da i ja iskujem koju teško dokučivu riječ, kakve su njemu često rečenice). I sadržaj je u dijelovima potresan pa se čovjek pita odakle uopće nostalgija prema tom trpljivom djetinjstvu.
Drugi dio se lakše čita, ali je i manje topao i izostaje neki vrhunac koji se stalno iščekuje.

Posljednje dvije knjige me sad tjeraju da uzmem čitati nešto jednostavno napisano. Možda posegnem za nečim sinovim. Umorila sam se od kompliciranog stila.

[tanja_b]

Jonathan Lethem: Tvrđava samoće

Teška knjiga za čitanje. Prvi dio je bolno lijep, o dječaku koji je tužan i usamljen, a sve je prikazano kao u snu (sviđa mi se riječ magnovenju). Kad se nešto događa, pripovijedanje ide brzo i lako, čitljivo je, ali onda dođu dijelovi u kojima se ništa ne događa i u kojima stvara složene slike, nezamislive (da i ja iskujem koju teško dokučivu riječ, kakve su njemu često rečenice). I sadržaj je u dijelovima potresan pa se čovjek pita odakle uopće nostalgija prema tom trpljivom djetinjstvu.
Drugi dio se lakše čita, ali je i manje topao i izostaje neki vrhunac koji se stalno iščekuje.

Posljednje dvije knjige me sad tjeraju da uzmem čitati nešto jednostavno napisano. Možda posegnem za nečim sinovim. Umorila sam se od kompliciranog stila.

Sad si me zainteresirala, viđala sam tu knjigu često u knjižnici, ali nisam dosad posezala za njom. Inače, naslov mi je poznat jer i jedno od poglavlja u sjajnoj knjizi "Odrastanje Kaina" nosi naslov "U tvrđavi samoće".