U jednom intervjuu Jurica Pavičić rekao je da je naslov Crvena voda posveta knjizi koju voli, a koja se zove Crna voda švedske književnice Kerstin Ekman.
Ja je pročitala.

Smještena je radnjom na sjever Švedske, skroz gore, i radnja počinje na Ivanje, na noć kad je cijelu noć dan
Odvija se radnja još i u Norveškoj i u Finskoj, a Norveška je od svih njih najsjevernije.
Govori se svim ovim jezicima (bez brige, sve je prevedeno), a još i laponskim pa je ovo pravi nordijski roman, malo je reći skandinavski.

Krimić, ali teško da je tipični. Desi se tu ubojstvo, ali dvije trećine romana mi ni ne znamo ima li kakve istrage, a kamoli kako ide. Ipak, ljudi koji su bili tu u blizini zločina još se godinama sjećaju pa se na kraju sve i razriješi. Kao i u Crvenoj vodi, na kraju istražuju hladno umorstvo.

A ljudi moji te Švedske. Uopće nije kako bih je ja zamišljala. Prije bih rekla neki sjeverni Balkan. Bit će kod nas vrijedi što južnije, to tužnije, a u njih što sjevernije.

Vrlo zanimljiva je ova knjiga, iako malo mračna. Puno opisa prirode - stalno netko hoda gore-dolje po toj planini.

I još moram napisati da je u nas izdana 1998., a da ja ne mogu povjerovati da je sada 20 godina kasnije.