Što čitate 3.

[ina33]

Ja sam na Doppleru od Erlanda Loea. Teška sam za nasmijat me, ali na ovu sam na par mjesta cenila od smijeha. Ukratko - lajk veliki, stvarno je duhovit. Negdje do pola sam došla.

[tanja_b]

Ja sam na Doppleru od Erlanda Loea. Teška sam za nasmijat me, ali na ovu sam na par mjesta cenila od smijeha. Ukratko - lajk veliki, stvarno je duhovit. Negdje do pola sam došla.

Doppler je genijalan, ali s njim u vezi imam jedno nedavno opažanje.
Dakle, dok sam ga čitala, umirala sam od smijeha, toliko sam svoje doma davila s tim Dopplerom da ga je na kraju i MM pročitao (on je inače težak na beletristiku). Ovih dana sin (7. razred) trebao izabrati knjigu za izbornu lektiru, pa nije znao što bi (on bi nešto dobro, nešto drugačije od ostalih, on bi "odraslu" literaturu), pa sam mu predložila Dopplera.
I što se desilo - njemu ta knjiga uopće nije smiješna! Dapače, dosadna mu je! Shvatila sam još jednom koliko je bitna generacijska pripadnost za shvaćanje nekih vrsta humora - 13-godišnjak jednostavno ne shvaća što je to odraslima toliko smiješno u liku koji na nekoliko stranica baljezga o tome kako vozi bicikl i pritom lupa vozačima auta po prozorima, ili kako krade namirnice u dućanu i mrtvo-hladno izjavljuje da je lovac-sakupljač. Ironiziranje suvremenog načina života je izvrsno za nasmijavanje odraslih, ali tinejdžeri taj dio baš još i ne razumiju. Bar ovaj moj ne razumije (ali on i inače ima čudan smisao za humor, pol viceva mu moram objašnjavati, previše doslovno shvaća svijet oko sebe).
Na kraju je uzeo Goldinga, "Gospodara muha", i gotovo ga progutao u tri dana - oduševljen je i zaprepašten istovremeno.

[ina33]

Doppler je genijalan, ali s njim u vezi imam jedno nedavno opažanje.
Dakle, dok sam ga čitala, umirala sam od smijeha, toliko sam svoje doma davila s tim Dopplerom da ga je na kraju i MM pročitao (on je inače težak na beletristiku). Ovih dana sin (7. razred) trebao izabrati knjigu za izbornu lektiru, pa nije znao što bi (on bi nešto dobro, nešto drugačije od ostalih, on bi "odraslu" literaturu), pa sam mu predložila Dopplera.
I što se desilo - njemu ta knjiga uopće nije smiješna! Dapače, dosadna mu je! Shvatila sam još jednom koliko je bitna generacijska pripadnost za shvaćanje nekih vrsta humora - 13-godišnjak jednostavno ne shvaća što je to odraslima toliko smiješno u liku koji na nekoliko stranica baljezga o tome kako vozi bicikl i pritom lupa vozačima auta po prozorima, ili kako krade namirnice u dućanu i mrtvo-hladno izjavljuje da je lovac-sakupljač. Ironiziranje suvremenog načina života je izvrsno za nasmijavanje odraslih, ali tinejdžeri taj dio baš još i ne razumiju. Bar ovaj moj ne razumije (ali on i inače ima čudan smisao za humor, pol viceva mu moram objašnjavati, previše doslovno shvaća svijet oko sebe).
Na kraju je uzeo Goldinga, "Gospodara muha", i gotovo ga progutao u tri dana - oduševljen je i zaprepašten istovremeno.

Po meni, nema šanse da to razumije itko ispod 35 . Ispod 35 su svi još uvijek "marljivi" da se izrazim Dopplerovim izrazom. Nema šanse da shvate ironiju ove knjige. A što me nasmija lopov koji krade u ljevičarskim kvartovima, gdje vole ljude, i nemaju alarme, a za slušanje Bacha ili čegaveć plaćaju iznose da čuju razlike u tonovma... kako će to netko (pre)mlad shvatit .