I meni su oba romana odlična - isto sam nakon Smile tražila nešto njegovo.
U Suzaninom efektu mi fali malo više objašnjenja što se dešavalo prije nego su se vratili doma.
A genijalno mi je njihovo objašnjenje kako se slučajno nađu na nekom mjestu - onda smo skrenuli lijevo
-
-
dodijeljeni Pulitzeri
https://www.tportal.hr/kultura/clana...vnost-20180417 -
zanimljivo, samo letimični google uvid pokazuje da ovogodišnji književni pulitzer nema izvrsne ocjene u čitateljskim krugovima. što kritika kaže, nisam proučavala.
ja sam se par tjedana bavila jednim drugim dobitnikom te nagrade -eugenidesom i njegovim romanom "srednji spol". već sam čitala eugenidesa i potvrdjuje mi se prvi dojam - kod njega mi se užasno teško probiti kroz prvu polovicu romana. kako je ovdje riječ o ukupno gotovo 500 stranica, palo mi je napamet par puta odustati. no, drugu polovicu sam slistila u 2 dana.
ova sveamerička obiteljska saga a la franzen prvenstveno priča o životu onog I u skracenici LGBTI. interseksualac kojem iz niza razloga nisu uočili hermafroditska obilježja pri rođenju suočava se sa svojim spolom, svojim rodom, svojom seksualnošću. izuzetno edukativno štivo u kontekstu mlaćenja prazne slame oko istanbulske u našem društvu.
no, ovaj roman je istodobno i posveta gradu detroitu i grčkoj dijaspori u SAD-u, edukativni rad o genetici i rasnoj segregaciji, priča o tinejdžerskoj ljubavi i otkrivanju seksualnosti, ali i fascinantna priča o smirni, rebetici i hašišu. kao što i piše na poleđini omota, iz pera samog franzena, roman je na trenutke apsolutno bizaran.Posljednje uređivanje od chesil : 18.04.2018. at 10:23
-
Meni je sa Srednjim spolom bilo obrnuto, zadnjih 100tinjak stranica mi je bilo najslabije. Svejedno, to mi je jedan od najdražih romana ikad pročitanih, i slažem se da je odlična za bolje razumijevanje i empatiju prema interseksualcima.
Ja čitam Črna mati zemla. Zanimljivo mi je, ne znam je li itko još ovdje nju čitao poslije Ciganina, često se spominju male stvari koje me na njega asociraju: na početku Matija Dolenčec ima ideju da će napisat knjigu o ljubavi između Hrvatice i Roma, pa Roma nasmrt pretuku i onda to neki policajac istražuje, spominju se nekad onako usput oni zatrpani rudari, a u jednom trenu Matija se nalazi u bolnici i s njim u sobi je "tamnoputi dječak koji se zove Sandi".. to samo dokle sam došla, super su mi ti Easter eggovi. -
Srednji spol mi je jedna od najdrazih knjiga
Eugenidesa volim jako -
Ovako i meni, ali meni je taj slabiji kraj utjecao na ukupan doživljaj knjige.
tangerina prvotno napisa
-
sad citam Policiju, Nesboovu
prvih 30-ak stranica mi je toliko poznato
cak sam isla provjeriti u svoju evidenciju procitanog zadnjih par godina, da nisam vec citala ranije
ali nisam
jel to sve postalo jedno te isto kod njega? ubojstva, slucajevi, scene, situacije ...
ali dobro pise, zanimljiv je i napet -
Sve potpisujem. tangerina prvotno napisa
-
I ja sam na Nesbou koji je preradio je Macbetha, valjda najkrvaviju dramu W. Shakespearea. I to je učinio u maniri ponajboljih stripovskih scenarija noirovskog stila. Nesbo piše vrlo slikovito i pridaje pažnju opisima likova i krajolika, iako je riječ o punokrvnom trileru, u kojem se scene brzo izmjenjuju. Plejada njegovih likova kao da je iscurila iz stripovskog kvadrata - dijabolični i mistični zlikovci, korumpirani političari, pohlepni policajci, fatalna zavodnica, odnarođena vlast i potlačeni, ali povodljivi plebs. Svi oni okupljeni su u propalom industrijskom provincijskom gradu ne mnogo različitom od Gothama smještenom negdje gdje nema puno sunca ni nade, no sve vrije od krvi i izdaje. A u središtu je Macbeth, specijalni policajac traumatične prošlosti, no neokaljan pohlepom. On želi uništiti zlo, ali želi i moć. Partnerica u tom naumu mu je Lady, vlasnica kasina koja također krije mračne tajne. Ambiciozni dvojac spremno će gaziti po leševima i platiti visoku cijenu kako bi ispunili svoj cilj.
Ja strip volim, pa sam uživala i u ovoj knjizi iako ima nekoliko, čak i po gothamovskim mjerilima neuvjerljivih trenutaka. Mogu zamisliti da bi se ova prerada svidjela i W. S.- u. Knjiga je inače napisana u sklopu projekta Hogarth u povodu 400. obljetnice smrti velikoga engleskoga pisca. Uključeno je osam autora. Uz Nesboa tu su Margaret Atwood, Gillian Flynn, Tracy Chevalier, Jeanette Winterson, Howard Jacobson, Anne Tyler i Edward St.
Aubyn.
Sad bi sve te romane redom slistila
-
A. M. Hurley: Loney
Ima bolji prikaz iz Večernjeg lista, ali u njemu se previše toga otkriva o radnji pa ga nisam linkala.
Knjiga ima izvrsnu atmosferu, jako živopisno dočarane slike prirode i mirno pripovijedanje koje me je podsjetilo na Kazua Ishigura. Likovi su uvjerljivi i svi se prikazivači knjige iščuđavaju kako je nečiji debitanski roman ovako vješto napisan.
Roman je gotski, meni to ne smeta, ne vjerujem da bi se svidio nekome tko ih baš ne voli.
Bilo mi ga je zanimljivo i lako čitati i rekla bih da mi je vrlo dobar. -
Ankica Tomić: Damen kapric
Uzela slučajno u knjižnici, dosta lako štivo koje mi je dobro došlo u proteklom prilično hektičnom razdoblju.
Ipak, međutim, i cijela je knjiga pomalo hektična i nekako sam stekla dojam da je dobra ideja nedovoljno dobro razvijena.
U nekoliko sam navrata ostala s upitnikom iznad glave, a najviše me razočarao neizmjerno glup završetak.
Ono kad ne znaš kako bi završio nešto, pa onda ostaviš sve opcije otvorene... Bzvz... -
Forka, vidi ovdje
U međuvremenu, autorica je objavila još jedan roman, "Vice versa", koji nije ništa bolji
Uglavnom, razočarala me.
-
Prije dvije godine Jurana je preporučila, a nakon nje i Angie75 potvrdila preporuku za "Vrijeme je opak igrač" Jennifer Egan. Hvala vam cure na tome
Budući da preporukama forumašica s ove teme vjerujem više nego književnim nagradama (knjiga je 2011. ovjenčana Pulitzerom) naslov se našao na jednom od mojih popisa. I čekao je na čitanje dosta dugo, jer popise počesto gubim čak i ako su u elektroničkom zapisu. A riječ je o knjizi koja me je oduševila. I to prilično iznad očekivanja, iako sam očekivala dosta. Toliko me osvojila da sam nezadovoljna prijevodom zadnjeg (13.) dijela posegnula za originalom, pa osim tog poglavlja ponovno iščitala njih još nekoliko. Riječ je zapravo o pripovjetkama složenima poput pachworka, s nizom likova, čvršće ili labavije vezanih uz dva glavna -glazbeno-producentski dvojac Sashu i Bennija. Teme, meni omiljene -vrijeme i mi u vremenu, odrastanje, starenje, odnosi generacija, glazba. Blještava sposobna mladost nasuprot ispijenih starih punkera. Adolescenti koji misle da su neuništivi i sredovječni koji u prošlost gledaju užasnuti spoznajom da su odavno izgubili mogućnosti izbora.
Mogla bi pisati još, ali ću se suzdržati da ne odam previše!
U više je osvrta u nas ova knjiga uspoređivana s Olive Kitterige, E. Strout, zbog slične kompozicije. A ja ću dodati sličnost s trodjelnim romanom Vernon Suboteks, V. Despentes (u nas su izašla dva dijela, a treći očekujem s nestrpljenjem) koji se također bavi protokom vremena i glazbenom scenom, a glazba je ondje još snažnije prisutna nego kod Egan.
-
Meni ni nakon 2 godine oduševljenje nije splasnulo!
Jako sam se veselila njenoj novoj knjizi, ali onda me je odbilo od čitanja kad sam pročitala da se radi o tradicionalnom povijesnom romanu. -
A Vernon Suboteks se nisam usudila čitati od straha da je prepotresna ili šokantna. Je li?
-
Nikada tu knjigu ne bi opisala kao potresnu ili šokantnu.
-
Nisam imala vremena bolje objasniti što sam mislila kada sam napisala da ja Vernona Suboteksa nikada ne bi opisala kao šokantnu ili potresnu knjigu.
Da, tako nešto moglo bi se to pomisliti kad se uzme u obzir da knjiga govori o čovjeku koji postaje beskućnik, nakon što mu propadne posao s prodajom vinila. Izokrene mu se cijeli život. No, na neki uvrnut način njegov "pravi" život tada tek počinje. Čak i najosebujniji likovi koje susreće na pariškim ulicama, čak i oni sa samoga dna (pojavljuju se u drugom dijelu) i njihov život opisani su bez patetike. Njihova je sudbina - u većini i njihov izbor. Dapače, bolje se nose sa životom nego Vernonovi prijatelji iz predgrađa. Divna je to knjiga, potresna i šokantna samo utoliko jer sam nakon čitanja bila dugo, dugo, dugo ushićena i zaokupljena mislima o pročitanome.
U usporedbi s Eganicinom knjigom ova je svakako "sirovija", više likova u njoj živi na rubu društva, uvrnutiji su i manje simpatični, ali meni to nije bio problem. Naprotiv. -
Frode Grytten: Zapalite kuću
https://www.mvinfo.hr/clanak/frode-g...-zapalite-kucu
Roman o grupi The Clash, meni jedan od 2 razloga zbog kojeg sam ga uzela - ukrala forumašici s popisa
Drugi razlog je što mi se svidjela Pjesma košnice. Svidjela mi se i ova, zanimljiva je i s guštom se čita. Također mi se sviđa što pisac piše pogovore za svaki svoj prijevod posebno.
Dalibor Talajić. Most ponad burne rijeke
https://www.telegram.hr/price/moj-si...a-ide-u-skolu/
Link nije o knjizi, ali taj me je intervju potakao da knjigu potražim u knjižnici. Pročitala sam je u jednu večer, jako mi je bila zanimljiva. Priča priču o autističnom dječaku zanimljivo i čak napeto, kao da čitate triler, jako me je intrigiralo što će dalje biti. Moram priznati da sam se više koncentrirala na događaje i dječakov razvoj, nego na očeve osjećaje, ali knjiga je dirljiva i emocionalna. U našoj knjižnici je nisu klasificirali kao književnost, nego pod zdravstvene teme, ali ipak se radi o literarnoj obradi njihovog slučaja.Posljednje uređivanje od Jurana : 03.05.2018. at 15:18
-
Hvala! Negdje su bili i izvaci iz knjige, i užasno je napeto bilo - tako da mi se na prvu čini ipak književnost, ne zdravstvena literatura. Ali, moguće da su klasificirali pod zdravlje zbog toga da je roditelji koji traže nešto na tu temu mogu lakše naći. Hvala - ne bi mi palo na pamet tražiti je pod zdravstvenom literaturom, a vuče me da je čitam. Jurana prvotno napisa
-
Jurana, jesi li mozda citala "Samo djeca" Patti Smith ili "San jednog hipija" Neila Younga?
Nikako da ih nadjem u knjiznici.
Sto se Talajica tice, intervju Telegramu bio je jako upecatljiv.
Ja sam procitala Ciganina i iako mu nemam sto prigovoriti, dapace, moram priznati da me CMZ puno jace "pukla", mozda zbog djece kao glavnih likova.
Sad pocela Omaru, ali ne svidja mi se stil niti me prica zainteresirala. Postaje li ista bolje u nastavku? -
Ne chesil prvotno napisa
Meni su "Duhovi" bili puno bolji roman.
-
Nisam, ali svakako ću ih potražiti u knjižnici chesil prvotno napisa
-
Nema Nobela za knjizevnost ove godine?
Sent from my iPhone using Tapatalk -
Ne, dogodine će dodijeliti 2
-
nema zbog skandala sasa prvotno napisa
-
I meni. tanja_b prvotno napisa
Ne Meni su "Duhovi" bili puno bolji roman.
-
Muriel Barbery "Otmjenost ježa"
Krasna knjiga. Životi kućepaziteljice u otmjenoj pariškoj zgradi i rezignirane tinejdžerke mijenjaju se kad u zgradu doseli novi stanar. Priča o klasnom jazu (itekako prisutnom u suvremenoj Francuskoj), gladi za umjetnošću, smislu života, nemogućim prijateljstvima. Stvarno sam uživala.
Šteta jedino što je prijevod zbrčkan, točnije redaktura. Baš je bilo par potpuno neshvatljivih rečenica što me ponukalo da prvi put nakon faksa probam naći izvornik na francuskom i probam uhvatiti nijanse koje se naziru u prijevodu, ali su nemoguće za prevesti. -
Ja sam na Doppleru od Erlanda Loea. Teška sam za nasmijat me, ali na ovu sam na par mjesta cenila od smijeha. Ukratko - lajk veliki, stvarno je duhovit. Negdje do pola sam došla.
-
Doppler je genijalan, ali s njim u vezi imam jedno nedavno opažanje. ina33 prvotno napisa
Dakle, dok sam ga čitala, umirala sam od smijeha, toliko sam svoje doma davila s tim Dopplerom da ga je na kraju i MM pročitao (on je inače težak na beletristiku). Ovih dana sin (7. razred) trebao izabrati knjigu za izbornu lektiru, pa nije znao što bi (on bi nešto dobro, nešto drugačije od ostalih, on bi "odraslu" literaturu), pa sam mu predložila Dopplera.
I što se desilo - njemu ta knjiga uopće nije smiješna! Dapače, dosadna mu je! Shvatila sam još jednom koliko je bitna generacijska pripadnost za shvaćanje nekih vrsta humora - 13-godišnjak jednostavno ne shvaća što je to odraslima toliko smiješno u liku koji na nekoliko stranica baljezga o tome kako vozi bicikl i pritom lupa vozačima auta po prozorima, ili kako krade namirnice u dućanu i mrtvo-hladno izjavljuje da je lovac-sakupljač. Ironiziranje suvremenog načina života je izvrsno za nasmijavanje odraslih, ali tinejdžeri taj dio baš još i ne razumiju. Bar ovaj moj ne razumije (ali on i inače ima čudan smisao za humor, pol viceva mu moram objašnjavati, previše doslovno shvaća svijet oko sebe).
Na kraju je uzeo Goldinga, "Gospodara muha", i gotovo ga progutao u tri dana - oduševljen je i zaprepašten istovremeno. -
Po meni, nema šanse da to razumije itko ispod 35 tanja_b prvotno napisa
. Ispod 35 su svi još uvijek "marljivi" da se izrazim Dopplerovim izrazom. Nema šanse da shvate ironiju ove knjige. A što me nasmija lopov koji krade u ljevičarskim kvartovima, gdje vole ljude, i nemaju alarme, a za slušanje Bacha ili čegaveć plaćaju iznose da čuju razlike u tonovma... kako će to netko (pre)mlad shvatit .
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.05.2018. at 15:07
-
Ja sam isto na Doppleru umirala od smijeha, i onda ga dala mužu, jer me glavni lik silno na njega podsjećao, pa sam mislila da će njemu bit još urnebesnije. On je pročitao i rekao da mu je knjiga - jako tužna.
Mene je Otmjenost ježa jako živcirala, točnije ta kućepaziteljica, i autor koji je očito na njenoj strani. Meni je upravo ona bila teški snob, u smislu "ljudi koji ne prate umjetnost nego se bave trivijalnim stvarima su glupi i ona ustvari na sve njih gleda s visoka, a njeno poštovanje instant kupuješ citiranjem Tolstoja". MIslim, davno sam je čitala pa mi je puno nijansi izblijedilo, ali za mene je to bila jedna od onih knjiga kojom su svi oko mene oduševljeni, ali ja se s njom nisam našla nikako. -
Uh... ne sjećam se više što mi je točno smetalo, možda i ovo što navodiš - ali slažem se s ovim, ta mi je knjiga ostala u slično dojmu - mlakog OK-ja. I Ponosni Budi od one Čehinje (?) mi je slična bila, nije mi imala nervirajućih momenata, ali isto mi je bilo ? tangerina prvotno napisa
-
Baš su mi super različiti doživljaji knjiga. U Otmjenosti nisam nijednom pomislila da je kućepaziteljica snob. Ni najmanje. Pa naj prijateljica joj je neobrazovana portugalska useljenica. Zanimljivo.
A ponukana odličnim komentarima Dopplera iznad, uzela sam je danas u knjižnici i odmah pročitala. Imam iznad 35 i nije mi smiješna. Nije loša, ali nije smiješna. Čak bih rekla, kao tangerinin muž, da mi je tužna. Hm. -
ja imam puno iznad 35
i nije me doppler baš neš oduševio
da sam njegova žena, u top bih ga stavila
nek si svoju krizu srednjih godina gurne
-
Meni je baš Dopplerova žena oduševila, kako mrtvo-hladno zahtijeva od njega da npr. čuva dijete ili ide na roditeljski usprkos tome što on glumi lovca sakupljača i spava u šumi aleksandra70vanja prvotno napisa
ja imam puno iznad 35
i nije me doppler baš neš oduševio
da sam njegova žena, u top bih ga stavila
nek si svoju krizu srednjih godina gurne
-
Meni je Doppler bio genijalan.
Ako ga doživljavate bukvalno, naravno da nije smiješan, nego više bijedan...
No, kao hiperboličan lik, silno mi se svidio
-
a što ja mogu
ja ti sve shvaćam il bukvalno il tukvalno
-
Ja sam, u sveopćoj gužvi u kojoj se trenutno nalazim, uspjela pročitati vrlo zanimljivu knjižicu:
Andrei Makine: Knjiga kratkih vječnih ljubavi.
Svidio mi se naslov i osnovna misao knjige koja iz njega proizlazi.
Na kraju je ispalo da mi se i cijela knjiga svidjela
Autor je rusko-francuski pisac, tema je odrastanje i ljubav u vrijeme kolere, šalim se, u doba mračnog razdoblja ruske diktature.
Dalje neću otkrivati, pročitajte sami.
I stil pisanja je za pohvalu. -
a znam... aleksandra70vanja prvotno napisa
a što ja mogu
ja ti sve shvaćam il bukvalno il tukvalno
-
X. Mislim... naravno da bih ispalila da mi je muž lovac sakupljač, došla bih mu za vrat kao amazonka, pogotovo jer za maloga sobića ima osjećaj odgovornosti, dok ga dijete nervira, u RL-u bih mu pregrizla vrat valjda (hiperbolički govoreći). Vjerojatno je i dobar dio dobrog humora zapravo tužan, ali u humoru se fokusiraš na smiješnu stranu tužnoga... da ne poludiš ko Doppler tanja_b prvotno napisa
Meni je baš Dopplerova žena oduševila, kako mrtvo-hladno zahtijeva od njega da npr. čuva dijete ili ide na roditeljski usprkos tome što on glumi lovca sakupljača i spava u šumi.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.05.2018. at 08:51
-
Renate Dorrestein - Kameno srce
Bolan prikaz raspada jedne amsterdamske obitelji zbog tada (70.-e 20.-og st.) nepoznate psihicke bolesti.
Tako divan pocetak, iz perspektive srednjeg djeteta (odlican uvid za sve one koji se pitaju kako je biti ni najmladji, ni najstariji, ni jedina kci, ni jedini sin) kroz odnose sa starijim bratom i sestrom koje obozava i mladjim bratom prema kojem se odnosi zastitnicki dobivamo uvid u dinamiku velike obitelji.
I onda stigne peto dijete i sve postaje strasno. Uistinu strasno. Neke opise eksplicitnog nasilja mi je bilo bas tesko citati.
Knjiga takodjer daje izvrstan uvid u motivaciju i ponasanje nekoga tko se nosi s nepremostivom traumom iz djetinjstva.
I sad nakon par tezih knjiga, uistinu trebam nesto duhovito (Doppler nije bio taj :D). -
"Kameno srce" sam nekoliko puta listala u knjižnici, ali nisam imala želuca za čitanje, shvatila sam da se zbiva nešto strašno
Ovih dana pročitala sam roman "Prokletstvo Palmisana" Rafela Nadala. Zanimljivo je da katalonski pisac piše kroniku obitelji iz južne Italije, i to toliko slikovito da mi je teško bilo prihvatiti da original nije pisan na talijanskom.
Roman je zanimljiv, lako se čita i radnja dobro teče, samo meni je početna postavka bila vrlo neuvjerljiva - da u 20. stoljeću ljudi i dalje tako intenzivno vjeruju u obiteljsko prokletstvo i sudbinu?? - ali možda je to zaista i bilo moguće, tamo negdje na seoskom jugu. Samo onda sve ostalo što se dešava (uključujući i politička uvjerenja i postupke glavnih likova) nije u skladu s tom početnom postavkom.
Sad čitam roman slovačke autorice Veronike Šikulove, "Mjesta u mreži".
Opet obiteljska kronika, pripovijedaju žene triju generacija jedne obitelji mađarsko-slovačkog porijekla, i sve bi bilo izvrsno da dijelovi koje pripovijeda najmlađa protagonistica (i očito autoričin alter ego) nisu pisani kao struja svijesti, bez interpunkcije i velikog slova. To mi je nečitljivo i počela sam preskakati ta poglavlja jer sasvim lijepo mogu pratiti zbivanja i bez njih, i doživjeti što se već doživjeti treba. -
Publicistika: Tišina
Oduševljena sam ovom knjigom. Krenula sam je čitati po zadatku (svakakve usluge ponekad činimo prijateljima) i mislila sam da će mi biti tlaka, a ispalo je da sam je progutala učas i s velikim zadovoljstvom. I onim što piše u njoj i načinom kako je napisana. Rekla bih, čak bolje od Gladwella. Vidi se da ju je autorica pisala 7 godina, toliko je istraživala i intervjua provela. Jezik je jednostavan, ali biranog rječnika. Sadržaj takav da je nisam mogla ispustiti iz ruku. Usto me je ohrabrila.
Ima i TED talk autoričin na internetu, preveden je na hrvatski - ako se želite na brzinu informirati o čemu piše.Posljednje uređivanje od Jurana : 14.05.2018. at 08:50
-
-
Hvala na preporuci, Jurana, takva bi me knjiga mogla zanimati.
Vezano za "Kameno srce", isto kao i tanja_b obigravam oko nje, nisam sigurna hoću li se okuražiti, a privlači.
Sada čitam Ivanu Simić Bodrožić, "100 pamuk", kratke priče, zasad teško, ali odlično:
https://www.mvinfo.hr/knjiga/9810/100-pamuk -
Pavao Pavličić, Soba za plakanje - super krimić za laganini večeri
trenutno- S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu - činilo mi se potencijalno zanimljivo ali nisam u prvih 50 str. kliknula s knjigom ni s likom... -
Krimić Zgodne djevojke (Karin Slaughter) - ovo: http://znanje.hr/product/203818
Nažalost, od početka ove godine nemam vremena ni za kakvu literaturu, a pogotovo ne za neku zahtjevniju... Nadam se boljim danima. -
Tatarka Guzel Jahina: Zulejha otvara oči
Nakon što joj ubiju muža Zulejha odlazi sa zavežljajem u tajgu uz rijeku Angaru. Prilagođava se surovom životu. Dijeli život s poludjelim doktorom, uspješnim slikarom, intelektualcima iz Lenjingrada... Prikaz stradavanja i surovog života ljudi pod sovjetskom čizmom. Uz tatarsku kulturu i sovjetsku povijest utkan je Zulejhin odnos prema ljubavi. Snažan roman koji će mi svakako ući u najboljih 10 ove god. Ženina snaga je neslomljiva!
Tangerina, često te se sjetim, nekak mi pod ruku dolaze same spisateljice.
-
Nera, ovo si ja moram zabilježit.
-
Bilježim, hvala Nera prvotno napisa
Tatarka Guzel Jahina: Zulejha otvara oči
Nakon što joj ubiju muža Zulejha odlazi sa zavežljajem u tajgu uz rijeku Angaru. Prilagođava se surovom životu. Dijeli život s poludjelim doktorom, uspješnim slikarom, intelektualcima iz Lenjingrada... Prikaz stradavanja i surovog života ljudi pod sovjetskom čizmom. Uz tatarsku kulturu i sovjetsku povijest utkan je Zulejhin odnos prema ljubavi. Snažan roman koji će mi svakako ući u najboljih 10 ove god. Ženina snaga je neslomljiva!
Tangerina, često te se sjetim, nekak mi pod ruku dolaze same spisateljice.!
