Jes, točnoOriginally Posted by Jurana
.
 |
|||
|
|
|||
Jes, točno
Pročitala sam knjigu Igrač broj jedan Ernesta Clinea, distopiju smještenu u 2045. Cijelo je izdanje posveta pop kulturi predzadnje dekade 20. stoljeća. Lektira za svakoga tko ima bar blagu intoksikaciju arkadnim igrama, računalnim điđa miđama, kinematografijom, i ostalim trendovima 80tih. Usto knjiga donosi, rekla bih, vrlo izvjestan opis bliske budućnosti u kojem se stvaran svijet raspada, pa većina ljudi živi u virtualnoj stvarnosti.
Budući da sam odrasla u 80tima i pomalo sam geek meni je bilo zabavno.
Snimljen je film u režiji S. Spielberga koji se i sam spominje u knjizi
Taleb, Skin in the game.
Pročitala Houellebecq-ovo Pokoravanje.
Još sam pod dojmom.
Meni je knjiga zastrašujuća.
Nisam sigurna bih li je preporučila dalje.
Srsi nelagode još me prožimaju...
Arundhati Roy Ministarstvo potpune srece. Mucim se...citam je s pauzama pa mozda zbog toga-previse politike, likova, meni nepoznatih izraza. Mozda odustanem.
Samo da javim da je Napulj tocno onakav kakvim sam ga vidjela citajuci Ferrante. Prosla sam trgom na kojem su braca Solara imala slasticarnu. I gdje je Lila stavila sliku u izlog. Kraj knjiznice u kojoj je Lenu ucila. Mislim da nikada ne bih dozivjela grad ovako da nije bilo tog romana.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Bas zanimljivo. Kak si to uspjela naći? Ili imaju turističke ture Ferrante?
Bila sam u Napulju samo jedan dan i prije čitanja knjiga, i jako mi se dopao. Rado bih otišla ponovno na više dana
Pripremala sam se prije puta. A dio je ionako u tom starom dijelu grada kojeg se ionako ne zaobilazi. Mi smo isli u svojem aranzmanu. Ali vidjela sam u Guardianu da ima tura po Napulju koja se zove Finding Lila.. Grad je fakat intenzivan. Pun ljepota i smeca. Agresivan, napada sva osjetila.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Aaaaa, divno <3
https://www.theguardian.com/books/20...oming-your-way
a evo u Guardianu se među odabranomsedmorkom našla i Daša Drndić.
Last edited by sasa; 03.06.2018 at 20:28.
Joj, sad bih ja odmah u Napulj. Sasa, bas si ga dobro opisala. Mi smo došli na jednodnevni izlet, totalno nepripremljeni, i ostali pozitivno iznenađeni gradom. A ručak, cijeli se restoran ustrčao oko nas. Morali smo isprobat toliko stvari jer sve je "tipično napuljski" i " to ne možete nigdje drugdje jesti".
Ajme, sasa, a ja ti htjela napisati da napraviš i štogod neosobnih fotografija jer sam jako znatiželjna vidjeti te slike. Ne znam šta sam čekala
blago tebi
Završila sam Arundhati Roy "Ministarstvo potpune sreće", od mene nepreporuk - meni je to bilo neprobojno zbog mog nepoznavanja povijesti i nevoljkosti da guglam sve to nazivlje i meni nepoznate riječi (već sam kod "dunjaluk" zapela, a kamoli kod "usted", pa tko je s kim se u Kašmiru tukao, koje su sve frakcije i kaste u Indiji, Pakistanu i Kašmiru). Čitala sam je s pauzama, pa je možda i zbog toga takav dojam, ali nije me zahaklala.
Preporuk pak za zbirku kratkih priča od Ivane Simić Bodrožić, "100% pamuk" (i inače volim formu kratkih priča, a ona mi je sjela kao Bužarevska i kao Munro).
Dodajem na ovaj popis i "Priručnik za spremačice" Lucie Berlin
Evo i popisa finalista: http://www.najboljeknjige.com/conten...px?NewsID=1177
Drago mi je da su u finalu obje knjige koje sam preporučila kao izvrsne - i dalje glasam za Ugrešićku
Joj, da li je to autorica Boga malih stvari???
Završila sam Arundhati Roy "Ministarstvo potpune sreće", od mene nepreporuk - meni je to bilo neprobojno zbog mog nepoznavanja povijesti i nevoljkosti da guglam sve to nazivlje i meni nepoznate riječi (već sam kod "dunjaluk" zapela, a kamoli kod "usted", pa tko je s kim se u Kašmiru tukao, koje su sve frakcije i kaste u Indiji, Pakistanu i Kašmiru). Čitala sam je s pauzama, pa je možda i zbog toga takav dojam, ali nije me zahaklala.
Preporuk pak za zbirku kratkih priča od Ivane Simić Bodrožić, "100% pamuk" (i inače volim formu kratkih priča, a ona mi je sjela kao Bužarevska i kao Munro).
MORAM to nabaviti. Bog malih stvari mi je bila odlična knjiga. A pripadam generaciji koja je znala iz lektire što je dunjaluk. Moja djeca uče bosanske izraze samo od kolega, pa teško da to znaju, jer se njihovo razumijevanje muslimanskih izraza ograničava na ćenifu, elem ili dunđer, hehehe.... Ina, nemoj misliti da je to kritika jer nije - to samo ima veze s godinama. Stara sam, hehehe....
Mislim da je to ta, knjiga je jako cijenjena, al ja sam stara za učit toliko novih stvari na hrpi, a koje me ne zanimaju
Last edited by ina33; 05.06.2018 at 13:54.
Iz glave - dunđer je fušer, odnosno nesposoban radnik. Zapravo, točnije bi bilo reći nedovoljno školovan radnik.Mislim da je to ta, knjiga je jako cijenjena, al ja sam stara za učit toliko novih stvari na hrpi, a koje me ne zanimaju
* * *
Evo, sad sam potražila tuđu pamet - https://velikirecnik.com/2017/01/21/dundjer/
Ispada da prvobitno značenje te riječi nije fušer, nego netko tko zna od svakog posla nešto malo (stolarski, zidarski, soboslikarski zanat) ali ništa od toga precizno, jer takvu vrstu posla i ne možeš napraviti na drugačiji način.
Peterlin, this is your lucky day - poklanjam ti knjigu "Minstarstvo sreće", ako želiš (hrvatski, paperback izdanje). Ne moramo se fizički nalazit ako ti je nezgodno i ako još funkcionira Tisak paket - mogu ti poslati i investirati tih 10-tak kn za tvoj gušt. Knjigu mi ne moraš vraćati, nego šalji dalje ili radi s njom što želiš. Nemam nikoga iz kruga poznanika, ako ih dobro poznajem, tko bi uživao u politici Kašmira, hijrama, ustedima itd. - detalji u Inbox
Last edited by ina33; 05.06.2018 at 14:01.
Joj, puno ti hvala.... Možda se razočaram, ali ne bih rekla. Ja volim i Nafisu Haji i općenito tu vrstu literature.Peterlin, this is your lucky day - poklanjam ti knjigu "Minstarstvo sreće", ako želiš. Ne moramo se fizički nalazit ako ti je nezgodno i ako još funkcionira Tisak paket - mogu ti poslati i investirati tih 10-tak kn za tvoj gušt. Nemam nikoga iz kruga poznanika, ako ih dobro poznajem, tko bi uživao u politici Kašmira, hijrama, ustedima itd. - detalji u Inbox
aj onda i "moju" torbu o istom troškuPeterlin, this is your lucky day - poklanjam ti knjigu "Minstarstvo sreće", ako želiš (hrvatski, paperback izdanje). Ne moramo se fizički nalazit ako ti je nezgodno i ako još funkcionira Tisak paket - mogu ti poslati i investirati tih 10-tak kn za tvoj gušt. Knjigu mi ne moraš vraćati, nego šalji dalje ili radi s njom što želiš. Nemam nikoga iz kruga poznanika, ako ih dobro poznajem, tko bi uživao u politici Kašmira, hijrama, ustedima itd. - detalji u Inbox
prije ću se sa peterlinkom naći
ošlo duplo
Last edited by aleksandra70vanja; 05.06.2018 at 14:58.
Curke, pls, moze preporuka za price?
To je jedino sto cu si uz Opti moci priustiti, a da od citanja do citanja ne zaboravim o cemu se radi.
Meni su najdraze price Raymonda Carvera <3
Procitala Prtenjacino Brdo. Brdo je ovdje vrh jednog otoka gdje junak, kojem je dosta ljudi i ispraznih prica, odlazi na par mjeseci nadzirati pozare. Drustvo mu pravi magarac. U tako malo recenica Prtenjaca kaze tako puno. Jako lijepo.
Ovdje na temi jako je popularna Alice Munro. Još se preporučuje Rumena Bužarovska, a nedavno je tanja preporučila "Priručnik za spremačice" Lucie Berlin.Curke, pls, moze preporuka za price?
To je jedino sto cu si uz Opti moci priustiti, a da od citanja do citanja ne zaboravim o cemu se radi.
Ja inače ne volim čitati priče, ali ipak postoje 3 pisca koji, po mom mišljenju, pišu remek-djela od pripovijetki, a to su Flannery O'Connor, Julian Barnes i Antonio Tabucchi.
Najveći majstor priča svih vremena je Čehov. I mnogi suvremeni autori se pozivaju na njega kad govore o svojim književnim uzorima.
Meni je super sjela i Tanja Mravak.
Munro i Buzarovsku citala.
Biljezim ostalo.
Tnx, curke!
Evo još jedne preporuke - Maeve Binchy: Ljubičasti autobus (lako čitljivo, romantično, ali ne i trivijalno). I ostale njene knjige su mi ok (iz glave - Pod crvenom bukvom, Srebrni pir, Srce i duša...) ali ova je baš zbirka kratkih priča, koje su međusobno povezane, ali funkcioniraju i svaka za sebe.Munro i Buzarovsku citala.
Biljezim ostalo.
Tnx, curke!
Last edited by Peterlin; 06.06.2018 at 08:31.
I sad je preminula: http://hr.n1info.com/a307862/Vijesti...sa-Drndic.html
Hvala, zvuci zanimljivo
A Kishon? Citljivo i urnebesno.
Optimist, zaviri na Frakturinoj web stranici - možda nađeš još nešto: https://fraktura.hr/knjige/beletrist...tke-price.html
A bogme bih i ja mogla to učiniti. Zadnje vrijeme sam toliko krepana da baš i ne čitam puno, ali za priče je lakše naći vremena.
Hvala, zlatne ste.
Inace bas i nisam veliki ljubitelj prica (rijetke su me odusevile), ali u nedostatku vremena za nesto konkretnije, zadovoljit cu se njima.
Nekad mi se čini da je teže napisati dobru kratku priču ili zbirku priča nego romančinu.
Ne bih znala iz vlastitog iskustva, nisam pisala ni jedno ni drugo, ali često primjećujem da se autori, koji su se najprije afirmirali kao pisci priča, zalete u želji da napišu i roman, pa se poskliznu na formi. Imam dojam da je kvalitetan roman ipak teže napisati.
A u čemu je problem - investiraš par tisuća kuna u vlastito izdanje i nadaš se najboljem.
Mene su neko vrijeme spopadali silni izdavači po načelu - ti lijepo plati fiksni iznos, a mi ti složimo sve ostalo - recenzija nepotrebna. Žao mi je da nisam stisnuo zube kad sam imao vitamina za to. Vjerojatnost financijskog uspjeha je zanemarivo mala. Tko se nada zaradi 'mašio je profesiju.
Znam jednog privatnog izdavača koji razumno dobro živi. Izdanja su mu tipično u tiraži od 1000 komada. To je za Hrvatsku o-ho-ho. Tajna njegovog uspjeha je što istovremeno nudi priličan broj izdanja.
Da se obogatim, trebala bih pisati kao Nives Celzijus, hehehe....
Pročitala do kraja Priručnik za spremačice, priče su majstorski napisane i knjiga je izvrsna, ali teme koje obrađuje su vrlo, vrlo teške, da ne kažem mučne. Tako da mi je za čitanje trebalo više vremena nego što sam planirala jer jednostavno nisam bila u stanju brzo čitati.
Tako da i nije neka preporuka za opuštanjeali nisam htjela odustati, zaista je riječ o vrhunskoj književnosti.
Apostolos Doxiadis: Stric Petros i Goldbachova slutnja
Knjigu promoviraju kao matematički triler, i kao dalekog rođaka Imena ruže.
Knjigu je napisao matematičar (koji je kao 15-godišnjak primljen na studij matematike u SAD-u, a sad se bavi pisanjem, režijom i kinematografijom), preveo ju je profesor s FER-a, a pogovor napisao profesor s PMF-a i već to govori o interesima i znanstvenoj podlozi knjige. Ima nekoliko stranica u knjizi koje dublje ulaze u matematičku teoriju, ali mogu se slobodno preskočiti. Ja čak ni nisam jer je dosta spretno objašnjeno. Inače za knjigu vrijedi manje je više - što se meni sviđa. Lako se čita, zanimljiva je, pročitala sam je u dan (nije duga). Radnja se dešava u Grčkoj, Njemačkoj, Engleskoj i Americi i u kratkim potezima dočarava i povijesne okolnosti u kojima je smještena.
Dobar je prijedlog za mlade - i ja sam je našla u prijedlogu novog popisa lektire za srednje škole. Osobito mlade koji vole matematiku. Šarmantno, ugodno iznenađenje.
Susan Abulhawa: Svitanja u Jeninu
Roman o progonu Palestinaca sa zemlje na kojoj su boravili 800 godina i njihov odlazak u izbjeglištvo. Piše ga unuka Palestinca, izuzetno toplo. Gušt mi ju čitati, al nikako naći dovoljno vremena.
Čitala i da, svaka preporuka! Ja volim takav tip knjiga, imam osjećaj da sam blagi mazohist po pitanju uzivanja u potresnim štivima.
Trenutno sam se uhvatila našeg dvojca Lari Mari. Dobila Bremenitu šutnju na poklon i onako...osrednje me zadovoljila no odlučila uzeti još nešto njihovo i u knjižnici nađem njih debitantski roman Bez ljubavi i mržnje. pročitala sam ga u jednom dahu i još sam bez riječi...kad se vrate mogu napisati koju
Davor Rostuhar: Polarni san
Ovo mi je najlošija Rostuharova knjiga. Vjerojatno je radi obaveza prema sponzorima morao požuriti s izdavanjem pa se to osjeti.
Ako i izbacim iz jednadžbe osobnost autora (koju je, na kraju krajeva, imao i u drugim svojim knjigama
Definitivno nije preporuka za tanju
Davor Rostuhar: Polarni san
Ovo mi je najlošija Rostuharova knjiga. Vjerojatno je radi obaveza prema sponzorima morao požuriti s izdavanjem pa se to osjeti.
Ako i izbacim iz jednadžbe osobnost autora (koju je, na kraju krajeva, imao i u drugim svojim knjigama
Definitivno nije preporuka za tanju
Ni inače ne volim previše Rostuhara kao pisca - iako se divim ekspedicijama koje poduzima. Prije tjedan dana bili smo na njegovom ponovljenom predavanju u Lisinskom i dojam je opet bio isti - na početku predavanja bio je osrednje loš, ali nakon 45 minuta tog osrednjeg dijela pustio je film o tom poduhvatu, i to je zbilja bilo fascinantno i dojmljivo. Ali s puno slika i dodanih zvukova, uz minimalno teksta
Da nadodam i da sam uspjela bez rezervacije naći Zulejhu u svojoj knjižnici i sad je čitam. Knjiga je izvrsna, pravi užitak, a glavna junakinja mi je posebno interesantna, zanima me kako će se razvijati do kraja knjige...
Baš ti hvala, nisam uspjela ići. Znači - njega u vizualnom formatu "konzumirati"
Ni inače ne volim previše Rostuhara kao pisca - iako se divim ekspedicijama koje poduzima. Prije tjedan dana bili smo na njegovom ponovljenom predavanju u Lisinskom i dojam je opet bio isti - na početku predavanja bio je osrednje loš, ali nakon 45 minuta tog osrednjeg dijela pustio je film o tom poduhvatu, i to je zbilja bilo fascinantno i dojmljivo. Ali s puno slika i dodanih zvukova, uz minimalno teksta
Da. I to bez dodanog teksta, slike govore više od riječiBaš ti hvala, nisam uspjela ići. Znači - njega u vizualnom formatu "konzumirati"
O da, Rostuhara smo mi poslušali na Festivalu putovanja u Šibeniku i najbolje od svega je film. Iako, imao je par duhovitih momenata i u pripovijedanju :D, no pozitivnom dojmu je doprinijela i sama atmosfera Festivala i topla šibenska noć na trgu Sv. I. Pavla.
Elias Canetti: Spašeni jezik
Ovo je prvi svezak trodijelnih memoara pisca nobelovca. Više puta sam napisala da volim autobiografske proze pa me ni ova nije ni u čemu razočarala. Zanimljivo je pisanje, a zanimljiv je i život književnika koji dolazi iz obitelji za koje se može reći da su pravi Europljani - i po zemljama u kojima su živjeli i po jezicima koji su govorili.
Oni su Sefardi smješteni (u početku) u bugarski grad pod Otomanskim carstvom. Kasnije žive u Manchesteru, Beču, raznim gradovima u Švicarskoj - i to sve do autorove 16. godine do koje opisuje u ovoj knjizi. Govore židovskošpanjolski, bugarski, turski, njemački, engleski, a naravno da i svi uče francuski jer kako bi se inače sporazumijevali na putovanjima po Europi. Pisac je znatiželjno i načitano dijete koje spletom okolnosti razvije neobičan i nezdrav odnos s majkom i jedno od one djece kojima u školi kažu: Previše dižeš ruku.
Meni je bilo jako zanimljivo i učas sam je pročitala
Posting Permissions
