Ari Turunen: Zar ne znaš tko sam ja? Povijest arogancije

Knjiga je jako simpatična i vrlo lako se čita, ipak, nije ono što sam očekivala (a možda sam očekivala previše). Za početak, točniji naslov glasio bi "Arogancija kroz povijest", a ne "Povijest arogancije", jer se sastoji uglavnom od anegdota o raznim povijesnim ličnostima (kineski, rimski i ini carevi, Napoleon, Georges Clemenceau, itd.), a ne predstavlja sustavni prikaz ove pojave kroz povijest.
Zapravo, sistematičnost je ono što mi najviše fali u ovoj knjizi - naime, uopće je nema. Sve je to zgodno kad želite pročitati niz anegdota, i nad nekima se malo zamisliti (npr. ona o kažnjavanju Njemačke nakon 1. svjetskog rata i više je nego poučna), ali ako želite nešto više - nećete to dobiti.
Autor doduše malo koketira s neurobiologijom, ali bolje bi mu bilo da se toga nije dohvaćao. Diže mi se kosa na glavi kad ljudi krenu pisati o serotoninu i dopaminu, a površno i bez ijedne reference. Bolje bi bilo da se držao samo povijesti ili anegdota.
Sad ću biti malo zlobna pa napisati da se vidi da je knjigu pisao novinar, a ne znanstvenik
Međutim, knjiga je ipak vrijedna čitanja zbog nekih zapažanja koja sigurno svi imamo (tko nikad nije imao arogantnog šefa?), a koja se divno poklapaju s vlastitim iskustvima. Već zbog toga je vrijedi pročitati, samo ne treba očekivati prosvijetljenje ili rješenje problema hendlanja arogantnih osoba u svakodnevnom životu.