anamar prvotno napisa
Olga Tokarczuk iz Poljske dobitnica je Man Booker International priznanja za ovu godinu. A kako je u konkurenciji bila i meni odlična Virginie Despentes ponukalo me to da pročitam (dosada) dvije njezine knjige prevedene u nas, Tjeraj svoj pug preko mrtvačkih kostiju i Dom danji, dom noćni.
Prva je kriminalistički roman. I kao što je naslov drugačiji i pomaknut, takva je i knjiga: drugačija od anglofonih ili skandinavskih "bestseler" krimića. A takva je i pripovjedačica i glavna junakinja, vegetarijanka i astrologinja, bivša inženjerka i nastavnica koja živi izolirana okružena tek nekolicinom susjeda. Mrtva tijela koja izviru posvuda oko glavne protagonistice, čija je teorija da su ubojice zapravo divlje životinje nisu ono što me ponijelo da knjigu pročitam u dahu, već je to bio istančani stil prožet filozofskim promišljanjima. Taj segment Olgina pisanja još je više izražen u drugoj njenoj knjizi koju sam pročitala.
Dom danji, dom noćni roman je bez stroge fabule, a autorica čitatelja bacaka po vremenskim razdobljima bez ikakva pravila. Glavni likovi i ovdje žive udaljeni od svijeta. Neki su dijelovi knjige dugi tek nekoliko redaka, neki se likovi pojavljuju više puta, a neki ostaju epizodisti, no sve su priče upečatljive i dirljive. Najviše me dojmila pripovijest o svetici Kummernis i njenu biografu te njemačkom paru koji se vraća u zemlju svojega djetinjstva. Iako se iz ovoga mog opisa može steći dojam da taj pačvork ne funkcionira kao cjelina, mene je knjiga potpuno obuzela.
Olgi Tokarczuk ću se vratiti, jer je riječ o vrhunskoj književnosti.
