Moja ga je imala u ljetnoj lektiri 7. razreda, nekako ga je izgurala, a onda sam ju procitala ja.
I ponovo dosla da zakljucka da su neke lektire jednostavno pretjerane za njihovu dob. Sto 12-13-godisnjaci znaju o neispunjenim ocekivanjima onoga "necega"? Pogotovo danas.
Sjecam se da sam imala isti taj njen osjecaj da odredjene knjige citam (samo) zato sto moram (a oduvijek sam bila veliki knjigoljubac); npr. Madame Bovary ili Ana Karenjina su mi bile velika tlaka (iako sam istovremeno obozavala ostatak Tolstojevih djela, pogotovo Rat i mir). Jednostavno se sa 14-15 godina nisam mogla pronaci u udatim zenama koje se dosadjuju u braku, i mislim da u toj dobi nismo niti bili duzni to razumjeti. Tek u odrasloj dobi su mi te knjige pocele nesto predstavljati.
A nakon 30 godina popisi lektira se i dalje nisu bas nesto pretjerano promijenili...