I ja sam sa sobom na more ponijela, ni ne znajuci, jako zahtjevnu knjigu:
Daša Drndić: Sonnenschein
Uzela sam je na brzinu, pojma nisam imala ni o temi, a jos manje o tezini teme... Sto mozda i nije lose, jer da sam se iole informirala, vjerojatno je ne bih ni ponijela, misleci da nije za plazu...
Dakle, ta knjiga me oborila s nogu, doslovno.
Ne bih prepricavala, tek cu reci da je rijec o progonu Zidova, ali toliko majstorski napisano, da sam tih 500tinjak stranica doslovno progutala... Sjajan spoj fikcije i dokumentarnih dijelova od kojih se doslovno ledi krv u zilama.
Ah, za koja smo sve saznanja u skolama i u zivotu zakinuti... ovo citanje mi je bilo toliko strasno iskustvo, a opet, drago mi je da sam to procitala i mislim da bi trebali svi... knjiga koja daje zivotu jednu novu perspektivu...