Pročitala sam knjigu Pokopani div, K. Ishiguroa i prilično sam pod dojmom.
Po mom mišljenju likovi romana su jednodimenzionalni i sve je upakirano u ne baš originalan fantasy celofan.
No, stil romana je savršen, prijevod odličan, a teme koje autor otvara i način na koji ih tretira su me naprosto tjerali da knjigu pročitam u dva dana (vikenda
).
A glavne su teme knjige zaborav i sjećanje, oprost i njegov izostanak. Kako u privatnom, tako i u kolektivnom prostoru. Oduvijek me fascinirala varljivost sjećanja i činjenica da su iskivljena i subjektivna sjećanja često ključna poluga koja nas pokreće. Dotiče se Ishiguro i rata, limba odmazde, (ne)mogućnosti suživota, što su u našem društvu vrlo aktualna pitanja. Također govori i o krhkosti bračne ljubavi koju samo spremnost na stalno praštanje, razumijevanje i nježnost drže na životu.