Kakva je?Originally Posted by olja
 |
|||
|
|
|||
Kakva je?
Ja nisam mogla ići, ali sam nagovorila kćer da ide u booksu - preoduševljena čovjekom, objasnila mu da je mama veći fan, i slikala se s njm - za menepobjeđujem u plitkosti- osim što je fakat zgodan, ja sam se i slikala s njim
Booksa je stavila snimku razgovora na svoj portal http://booksa.hr/kolumne/video/video...chell-u-booksi
Nadam se da postoji i za razgovor u MSU...
I ja sam ljubomorna.
Naša knjižnica ponekad nabavi neke knjige na engleskom pa su nedavno nabavili nekoliko knjiga koje su prošle godine bile u užem izboru za Man Booker. Među njima Exit West Mohsina Hamida.
Lijepa je to knjiga, i aktualna.
Zaljubljuju se dvoje mladih u neimenovanom gradu na Bliskom Istoku kojeg uskoro osvoje militanti. Život u gradu postaje preopasan i teško podnošljiv pa učine što i mnogi drugi - pobjegnu kroz tajanstvena vrata koja se otvaraju na raznim točkama u svijetu i koja ih odvedu u izbjeglički logor u Europi. Otamo bježe dalje u jedan velegrad i još dalje. Gledamo kako njihov migrantski život utječe na njihov odnos.
Fantastični element vrata koja vas teleportiraju na drugi kraj svijeta, ali i drugi elementi približavaju ovaj roman magijskom realizmu. U jednom trenutku knjiga mi je bila krasna, i mislila sam da će me do kraja sasvim zanijeti, ali to se nije dogodilo. Razumijem odluku pisca da izbjegne pisanje o samom putu izbjeglica, već se koncentrira na njihovo snalaženje na krajnjim destinacijama, (odatle ta fantastična vrata) ali čini mi se da je tu i propustio priliku, izgubio na uvjerljivosti. Neke stvari su jako uvjerljive i mogla sam se uživjeti, a neke dijelove sam doživjela površnima. One se napetosti u zraku, kada je rat nadomak grada, nažalost i sama sjećam. Također je teško čitati kako ljudi izgube na ljudskosti u očima drugih kad postanu migranti.
Knjiga govori o emigraciji, o međusobnim odnosima ljudi koji bježe i o njihovom odnosu prema samima sebi i prema svojoj prošlosti.
Nadam se da će biti prevedena na hrvatski.
Meni kratka, ali slatka. Zasebni likovi i zasebne price povezane mjestom dogadjaja. Vec sam pisala, nesto kao spin off Kostanih satova.
ne znam jel netko spominjao rupi kaur?
slučajno sam pronašla "sunce i njeni cvjetovi"i nisam se mogla odvojiti od pjesama te sam kupila knjigu.
veselim se što mi se svidjela živa pjesnikinja koja piše na jeziku koji dovoljno dobro znam (ovo zvuči suludo), tako da mogu očekivati nove zbirke
Slučajno sam u knjižnici nabasala na Dane zaborava, Elene Ferrante pa sam je uzela.
Znam da je Ferrante ovdje dosta omiljena, stoga ću ovo napisati iznimno pažljivo: meni se ova knjiga nije baš svidjela
Bila mi je dosadnjikava i išla mi je ta Olga većinu vremena prilično na živce.
Okej, nisam se nikad našla u takvoj situaciji, priznajem da ne znam ni sama kako bih reagirala da me, u najboljim godinama, muž napusti i ode s mlađahnom kćeri svoje kolegice (mislim da ne spojlam, ovo je radnja knjige ukratko), ali meni je to sve bilo malo too much oldfashioned, totalno nespojivo s vremenom i okolnostima u kojima živimo. Pa onda te njene reakcije, to neko kvaziludilo koje ju spopadne, da ne nabrajam sad niz detalja i događaja iz knjige koji su mi totalno blesavi i nesuvisli...
Uglavnom, "prijateljica" mi je bolja od ovoga, premda ne bitno, al' odlučila sam joj (mu? što je na kraju Ferrante?) dati još jednu šansu i zabilježila se za "Priču o novom prezimenu". Možda me uhvati u boljem trenutku!
Prije bih rekla da je ovakvo tvoje mišljenje u većini, a ne u manjini. I to je sasvim u redu - malo mi je smiješno što ovo uopće pišem.
Meni nije jasno zašto se neki ljudi ljute ako se nekome drugom sviđa neka knjiga koja se njima ne sviđa.
Evo, ja mogu za tu knjigu reći skoro pa istoSlučajno sam u knjižnici nabasala na Dane zaborava, Elene Ferrante pa sam je uzela.
Znam da je Ferrante ovdje dosta omiljena, stoga ću ovo napisati iznimno pažljivo: meni se ova knjiga nije baš svidjela
Bila mi je dosadnjikava i išla mi je ta Olga većinu vremena prilično na živce.
Okej, nisam se nikad našla u takvoj situaciji, priznajem da ne znam ni sama kako bih reagirala da me, u najboljim godinama, muž napusti i ode s mlađahnom kćeri svoje kolegice (mislim da ne spojlam, ovo je radnja knjige ukratko
Iako je meni Napuljska tetralogija neusporediva u kvaliteti i dojmu, Dani zaborava mi nisu bili losi.
Samo bih se htjela osvrnuti na nerazumijevanje postupaka lika, pogotovo zbog spominjanja konteksta vremena i, pretpostavljam, vece emancipacije zena koje si ne bi smjele "dopustiti" takve reakcije.
Mozda je tesko nekome tko funkcionira na skroz drugoj razini, s mnogo vise psihicke snage i mentalne volje (i sad riskiram samu sebe proglasiti "labilnijom", hehe) shvatiti da je taj raspad posljedica drugacijeg emocionalnog koda. Kao sto svi ne dozivljavamo isto, primjerice otkaz ili zastrasivanje. I taj dozivljaj nema veze s postignutim standardima u radnickim pravima ili pravnoj drzavi.
Nadam se da se kuzi sto hocu reci
Naravno da se kužiIako je meni Napuljska tetralogija neusporediva u kvaliteti i dojmu, Dani zaborava mi nisu bili losi.
Samo bih se htjela osvrnuti na nerazumijevanje postupaka lika, pogotovo zbog spominjanja konteksta vremena i, pretpostavljam, vece emancipacije zena koje si ne bi smjele "dopustiti" takve reakcije.
Mozda je tesko nekome tko funkcionira na skroz drugoj razini, s mnogo vise psihicke snage i mentalne volje (i sad riskiram samu sebe proglasiti "labilnijom", hehe) shvatiti da je taj raspad posljedica drugacijeg emocionalnog koda. Kao sto svi ne dozivljavamo isto, primjerice otkaz ili zastrasivanje. I taj dozivljaj nema veze s postignutim standardima u radnickim pravima ili pravnoj drzavi.
Nadam se da se kuzi sto hocu reci
Ali očito sam potpuno drugog mentalnog sklopa. Sad mi pada na pamet knjiga Zeruye Shalev "Muž i žena", koja mi je svojedobno jako loše legla. Pročitala sam je do kraja, izvrsno je napisana i zaista ide u dubinu ljudskih emocija - ali pripovjedačica mi je bila kao s neke druge planete i nisam se nikako mogla uživjeti u njezin način razmišljanja.
Eva Menasse: Vremenski kristali
U ovom romanu ima malo glavnog lika. Pričaju se priče o raznim ljudima oko nje iz kojih mi gradimo lik junakinje. To ide do krajnosti: u jednom poglavlju mi se činilo da se uopće ne spominje, a onda sam shvatila da se spominje u par rečenica, sasvim izvan glavne radnje. Počinje odlično - prva priča je briljantna i veći dio knjige je bilo tako zanimljivo i poticajno, ali onda sam doživjela zasićenje. Čini mi se da bi knjiga bila bolja da je 100 stranica kraća, da je malo probranija. Čini mi se također da eksperiment s karakterizacijom glavnog lika nije uspio ili barem se meni nije u potpunosti izgradila.
Književnici se mora odati priznanje na sposobnosti stvaranja tolikih svjetova.
Ali mogla je i koji manje
Ja sam Dane zaborava citala prije Genijalne prijateljice i mene je knjiga pak odusevila. Smijala sam se naglas, bila je urnebesna, bas sam uzivala. Pogotovo scena kad ne moze izaci iz stana pa se sminka, totalni trip!
A sinoc sam slistila Slade House i razocarana sam. Kostani satovi u malom (a i Kostani su mi bili njegova najslabija knjiga). Fali mi stari Mitchell, stil, suptilnost, finoca... nadam se da ce se uskoro okaniti atemporalaca.
Znači, ne treba mi biti žao što nisam nabavila knjigu s potpisom
Cijela knjiga je o atemporalcima, ili miješa žanrove kao i u drugim knjigama?
Cijela cjelcata, iz perspektiva razlicitih osoba, male razlike u stilovima poglavlja, ali sve vec vidjeno. Da se razumijemo, knjiga je zanimljiva i napeta, ali to nije ono zbog cega citam mitchella.
Meni je isto bila odlična i prije Prijateljica. Dapače, koji put sam mislila što Prijateljice, pogotovo ova mirnija, ne reagiraju malo vulkanskije da sve sažežu, nego sve se nešto ustežu i pate godinama, kroz sve te romane
Last edited by ina33; 26.09.2018 at 13:59.
I meni su Satovi zbog atemporalaca lošiji... but it's maybe me, mogu se zamisliti kao žizeća ostavljena žena, ali ne mogu ko neki eterični atemporalac.
Od Zerye sam citala samo Kasnu obitelj, i bila mi je dobra. Nije mi osobito bitno da se migu osobno uzivjeti i povezati se s likom, a da me pitate sto mi je bitno, to pak ne znam...
Ferrantica me apsolutno odusevila s kvatrologijom. Dani zaborava su mi bilo dobri, i mene su podsjetili na Zeruyino ludilo, iako se Ferrante ipak puno odmjerenim izražava.
A sinoć sam, više- manje na silu, završila Troubling love. Da nije motiva i situacija koje se provlače kroz sve njene knjige, a da ne znam čija je knjiga, ne bi ni prepoznala njen stil. Cini mi se da je puno teze baratati s protagonistima koji su svi odreda antipaticni, i čitatelju i piscu.
Last edited by lunja; 26.09.2018 at 18:32.
Dani zaborava su mene baš naživcirali i to toliko da sam ostale knjige odlučila preskočiti.
Pustiti psa da strada zato jer ju je muž ostavio za mene je primjer pretjerane okrutnosti koji ne želim ponavljati
A, ne znam je l' mi gore to što je pustila psa da strada ili što malome u fibri koji povraća nije ni čašu vode donijela da ne dehidrira.
A sve to ju, k tome, nije spriječilo da se poseksa sa susjedom, tek tako
Kako te oduševila kad si na silu završila Troubling love i svi su ti antipatični?
cure, pa baš ne morate toliko spojlati
dani zaborava su mi na polici
Last edited by aleksandra70vanja; 26.09.2018 at 23:02.
cure, pa baš ne morate toliko spojlati
dani zaborava su mi na polici
sorry, nisam kanila... bijah izazvana
Troubling live nije dio tetralogije.
I sad kao dokaz izrazu “sto ljudi, sto ćudi”, dani zaborava su mi bili grozni i neshvatljivi (iako mi je, kad sam se požalila na knjigu,razvedena prijateljica, inače potpuno čvrsta žena, rekla da je to bas tako!!!)
Tetralogija mi je super.
Zeruyini muž i žena su me bas jako opalili (barem u trenutku, možda da sad čitam, da bi bilo drugacije). Kasna ljubav ok a ona prva knjiga, već sam potisnula i kako se zove, nikako nikako shvatljiva!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Aha, ispričavam se, "polupala sam lončiće", zapravo ni ne znam nazive 3. i 4. nastavka, pa sam automatski mislila da je to jedan od njih
Ja Dane zaborava nisam shvatila tako ozbiljno, vise kao neku satiru.
Ja sam se mogla potpuno uživjeti u njezino mahnitanje, samo kad sam se zamislila u toj situaciji
Meni je super u toj knjizi kako lik evoluira tj. kako prati rastavu kroz faze šoka, suočenja, pomirenja. I nekako mi se činilo da bi to bilo "baš tako"... pristup mi se čini pošten, od te (auto)destruktivnosti do ponovnog slaganja komadića i funkcioniranja.
Po Danima zaborava snimljen je istoimeni film https://www.imdb.com/title/tt0474694/?ref_=nv_sr_1
Meni je isto na dijelove Olga bila neshvatljiva, a na trenutke sam ju kužila. Mene u fazi PMS-a ponekad ulovili ludilo slično njenom mada se za sada uspijevam kontrolirati.
U svakom slučaju knjiga mi je bolja od filma, ali može ga se pogledati ako ništa onda zbog činjenice da jednu od uloga ima i Goran Bregović
Vi kužite da ona nije stvarna osoba?
Vi kužite da ja knjigu vraćam u knjižnicu?
AlexVi kužite da ja knjigu vraćam u knjižnicu?
Btw, nećeš puno propustiti
http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3065491Vi kužite da ona nije stvarna osoba?
Nir Baram: Dobri ljudi
Ne znam zapravo što misliti o ovoj knjizi. Sažetak s ovitka me privukao, inače volim takve teme. Ali tijekom čitanja imala sam dojam da mi knjiga i svi likovi nekako izmiču. Dva naoko potpuno nepovezana glavna lika iz dviju naoko različitih sredina i država (iako je očito autorova namjera bila prikazati ljude u dvije vrste totalitarnih režima u usponu). Dio o Saši mi je bio relativno lako čitljiv, jer sam se već načitala sličnih knjiga, ali Thomasa nikako nisam mogla uhvatiti ni za glavu ni za rep, sve do pred kraj (vjerojatno ni samom liku nije baš bilo jasno što mu se dešava, ali onda bi to značilo da je prilično glup, a po svemu vidimo da nije glup - tako da mi je sve skupa bilo zbunjujuće).
Uglavnom, nisam htjela odustati na polovici, pa sam dogurala do kraja, ali ne znam jesam li više ja čitala knjigu, ili knjiga mene
Danijel Dragojević: Kasno ljeto
Nova zbirka pjesama moga omiljenog pjesnika.
Divno.
Snovito.
Ljekovito.
Uživala sam.
http://www.tim-press.hr/hr/knjige/vi...ige/via-appia/
Via Appia - Jacques Maury de Saint Victor
putovanje najstarijom talijanskom cestom, krasan putopis koji spaja antičko vrijeme sa danasnjim Mezzogiornom,
čitam
https://www.mvinfo.hr/knjiga/12148/moja-druga-polovica
intrigantna tema
ali meni nije dobro napisana
nekako mi je sve skupa nedorečeno
JA sam svojedobno počela čitati Muža i ženu i uopće se nisam mogla maknuti s početka jer me nešto u tom Zeruyinom pisanju pogodilo tako jako duboko i zapravo mi se činilo da je taj tekst naprosto prebolan za čitanje.
Kasna obitelj mi je bila odlična a Ljubavni život jedva probavljiv, ima nešto osobito mučno u njenom pisanju. Ali meni se zapravo sviđa taj njen stil strastvenog ludila. Možda bih mogla pokušati opet sa Mužem i ženom, možda sam spremnija.
Zavidim svima na druškanju s Mitchellom. JA sam samo preko sasine fotke uspjela malo dojma steći, zgodan je. Mislim sigurna sam da mi ne bio ni približno tako zgodan da je HRTov inkasator
http://www.h-alter.org/vijesti/udar-...na-javno-dobro
Jeste li vidjeli?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Jesam, na žalost.
Škole, muzeji, knjižnice, to su sve po meni non-profit organizacije i strašan je ovaj trend u kojemu se od apsolutno svakog segmenta u društvu očekuje određena dobit.
Ne znam što reći...
Da
Škole, muzeji, knjižnice, to su sve po meni non-profit organizacije i strašan je ovaj trend u kojemu se od apsolutno svakog segmenta u društvu očekuje određena dobit.ali ni taj trend nije od jučer.
Znam. Tim gore.Da
Bekim Serjanovic - Dnevnik jednog nomada
Nije mi ovo djelo nista posebno. Zbrckano je, pocinje kao dnevnik s dogadjajima iz zivota, da bi odjednom postao doslovno lektira. Bolje bi mi funkcioniralo kao eseji o Serjanovicu znacajnim piscima ili djelima.
Guzel Jahina - Zulejha otvara oci
Ni ovo mi se nije svidjelo. Recenice su prekratke, opisa je previse. Ama bas nista spisateljica nije prepustila citateljevoj masti. Znamo u svakom trenutku zasto junaci rade to sto rade, kako to rade, koliko to rade, sto misle dok to rade, sto govore dok to rade. A steta. Jer osnovna prica je intrigantna - progon tatarskih kulaka (veleposjednika) 30.-ih godina proslog stoljeca u Rusiji i nacin zivota u kolhozu u sibirskoj tajgi.
Koma. Mogu mislit da će prevladat bezvrijedne knjige i da će se profit-oritented knjižnice punit naslovima Ane Bučević, Nensi ex žene Nogometaša, ispovijedima javnih ličnosti koje su majstori vještina i mogu utjecati na theta valove sugovornika... još jedna poluga za srozavanje znanja, a možda bude i monografija "ručnog rada" kanadskog umjetnika iz showa, to bi sigurno imalo prođu. Od knjižnica će napraviti novinske portale na taj način.
Last edited by ina33; 03.10.2018 at 20:11.
Uf, koji opis, ina. Katastrofican, ali nazalost istinit.
Last edited by chesil; 03.10.2018 at 20:24.
Mislim zapravo da bi knjižnice trebale moći djelovati edukativno svojom ponudom, a ne ostavit samo na tržištu da oblikuje ponudu... kako to napravit, ne znam.
Rosa Montero: Lijep i mračan
Totalno genijalno ovogodišnje otkriće!
Priču pripovijeda djevojčica, a knjiga je istovremeno i lijepa i mračna s elementima bajkovitog ozračja utopljenog u surovoj realnosti.
Jedva čekam pročitati još neke njene knige!
Dva su problema vezana uz prijedlog novog zakona o knjižicama:
1. dosad su fakulteti i škole imali obavezu osnivanja knjižnica. Fakultetske knjižnice su, osim za nabavljanje literature, služile i kao mjesto za učenje jer nemaju svi studenti dobre uvjete za to kući/u sobi. Školske knjižnice su trebale omogućiti jednake uvjete za sve učenike jer nemaju sva mjesta narodne knjižnice. Iz perspektive Zagreba gdje svaki kvart ima svoj ogranak knjižnice, to se možda ne čini tako bitno, ali Šibenik npr. ima samo jednu narodnu knjižnicu u centru grada i djeca iz rubnih kvartova često koriste školske.
Osim toga, školskim knjižnicama je iznajmljivanje knjiga tek četvrtina djelatnosti, u njima se održava nastava, kulturnoumjetnička djelatnost, mjesto je u kojem učenici putnici borave dok čekaju prijevoz i dr.
Ideja da se knjižnične usluge autsorsaju je teško nepoznavanje stvarnih aktivnosti školskih knjižnica.
2. ne inzistira se na knjižničarskom obrazovanju za djelatnike knjižnica jer su oni, valjda, samo oni koji slažu knjige na policama i dodaju ih korisnicima, a knjige se same inventariziraju, katalogiziraju, klasificiraju. Ne vidim svrhe ove promjene, osim da postane lakše zapošljavanje nestručnih.
Svugdje u svijetu se ide za tim da knjižnice postanu što više javno dobro - da se nijedna usluga ne naplaćuje i da budu otvorene za sve skupine društva - da se u njima uči jezik, da pomognu u zapošljavanju, da informacijski opismenjuju korisnike, jedino u nas žele da knjižnice postanu privatne i natječu se na tržištu.
Posting Permissions
