Eva Menasse: Vremenski kristali

U ovom romanu ima malo glavnog lika. Pričaju se priče o raznim ljudima oko nje iz kojih mi gradimo lik junakinje. To ide do krajnosti: u jednom poglavlju mi se činilo da se uopće ne spominje, a onda sam shvatila da se spominje u par rečenica, sasvim izvan glavne radnje. Počinje odlično - prva priča je briljantna i veći dio knjige je bilo tako zanimljivo i poticajno, ali onda sam doživjela zasićenje. Čini mi se da bi knjiga bila bolja da je 100 stranica kraća, da je malo probranija. Čini mi se također da eksperiment s karakterizacijom glavnog lika nije uspio ili barem se meni nije u potpunosti izgradila.

Književnici se mora odati priznanje na sposobnosti stvaranja tolikih svjetova.
Ali mogla je i koji manje