Hvala ti na ovome - ja sam mislila da sa mnom nešto nije ok, ali dojam je isti kad je Češljugar u pitanju.NanoiBeba prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Hvala ti na ovome - ja sam mislila da sa mnom nešto nije ok, ali dojam je isti kad je Češljugar u pitanju.
Priča o ljubavi i tmini, Amos Oz
ili Pokopani div, Kazuo Ishiguro
to su meni knjige za razmišljanje, a uživaš u svakoj riječi dok ih čitaš
ja sam svojoj za bing kupila Pavičića, Crvena voda
ali ona jako voli Pavičića, njegove se kolumne prve čitaju
i Drakulićka mi je izbor bio za nju, ali ne Nevidljiva žena, to mi je predepresivno bilo
recimo Mileva Enistein
i to je depresivno, ali se nemreš poistovjetiti
Ja sam tati kupila Neispričane priče, Rajka Grlića.
No nakon što sam ga prvo sama išla čitati, odustala sam i poklonila mu "U okovima geografije".
Grlić ima previše filmskih i umjetničkih referenci koje mog tatu ni najmanje ne bi zanimale
Ako ga netko želi, imam za posuditi
Joj pa da, moja mama baš voli te neke autobiografske knjige, npr. Mani Gotovac, Igora Mandića, pa i onu Laticu ..
Da se ispravim, Smrt djevojcice sa zigicama mi je najbolja, nastavlja se na pricu Andjeo u ofsajdu.
Na temelju komentara ovdje - imam neki čudan osjećaj da je ljudima najbolja prva Ferićeva knjiga koju pročitaju, a onda ostale sve lošije.... Meni je baš takav dojam bio. Ne tvrdim da sam u pravu. To je subjektivno - već sam zaključila.
Zapravo, i za druge autore i knjige općenito kod mene vrijedi isti subjektivni kriterij - nikako mi nije svejedno da li nešto dođe na red tijekom godišnjeg odmora ili onako bzvz kroz godinu, kad nemam ni mentalnog ni fizičkog kapaciteta da se posvetim knjizi. Često nije problem u autoru i djelu.
Tako je. Ma, ne samo to - nego koja sam faza, što me zanima, sto toga. Mislim da ovdje možda samo tanja_b (skužajte ako nekog još nisam skužila) može onako nekako polu-objektivno-stručno reći to je pisano ovako onako pa je dobro ili nije dobro... Ja konkretno mogu samo reći što mi se svidjelo i zašto - a zašto uglavnom neće imati uporište u nekoj teoriji literature, nego... štajaznam - tema, način opisa, što me zanima, što ne.
Mislim, može knjiga koja koketira s matematikom bit napisana za književnog Nobela - nema tu ništa za mene. Može knjga koja koketira s puno referenci na glazbu, umjetnost, politiku (ali s detaljima pravaca i stranaka) bit napisana za Nobela - nije za mene.
Može neka knjiga objektivno za 3 bit o nekoj temi koja mene osobno, iz nekog razloga, pali - tipa odnos čovjeka i povijesnih zbivanja, neka unutarnja previranja, il' ono što bi Kekin nazvao "francuska drama" - ja ću na to bit prijemčivija.
meni nije tako, što se tiče reda čitanja
Anđeo u ofsajdu mi je bila prvo čitanje super
ali ipak mi je Kalendar Maja bolji
a i recimo Novak, Črna mati zemla je bila super, ali Ciganin ipak bolji
a naravno da puno ovisi kad se što čita, u kakvom je čovjek psihofizičkom stanju
Vidis, meni je Crna mati zemla bila odlicna, Ciganina imam doma, procitala sam mozda 50 stranica i ne mogu dalje, ubija me ta depresija. Ovako sam se isto mucila i sa Breaking badom, prva i drugu sezonu nikako prozvakat, a kasnije super.
Eh.... Črna mati zemla bavi se problemom jedne obitelji, a Cigan je priča o široj zajednici tj. cijelom društvu, pa te drugačije drma. Od Črne mati zemle možeš se odvojiti i misliti "ovo se događa nekom drugom", a na Cigojneru se puno bolje vidi da smo svi u istom loncu, ko one žabe koje se pomalo griju dok se ne skuhaju.
Meni to nije utjecalo na dojam o citanju.
Crna mati zemla me je bas vise drzala u grcu, vise sam je "osjecala".
Kako se individualni dojmovi razlikujuja sam baš Črnu mati zemlu doživjela puno osobnije i jače, a od Cigojnera sam se emocionalno nekako uspjela distancirati, iako je knjiga stvarno izvrsna i nije mi to utjecalo na dojam o čitanju. Ali od Črne mati sam bila u grču, prisiljavala sam se navečer ostaviti knjigu i napraviti pauzu s čitanjem zbog mirnog sna, a sve me nešto vuklo dalje da čitam.
Obje knjige su izvrsne, iako po pristupu potpuno različite (na stranu međimurska sredina i dijalekt kao zajednički faktor). A kako će koja djelovati na čitatelja, očito ovisi o raznim faktorima.
ja kao tanja_b
Črna mati me iz temelja protresla, još dugo sam o njoj razmišljala
Ciganin ne toliko, iako je bez sumnje izvrstan roman
I mene je ČMZ "tresnula", premda mi je i "Ciganin" bio sjajanKako se individualni dojmovi razlikuju
Obje knjige su izvrsne, iako po pristupu potpuno različite (na stranu međimurska sredina i dijalekt kao zajednički faktor). A kako će koja djelovati na čitatelja, očito ovisi o raznim faktorima.
Potpuno isto mi je bilo s predstavama, ČMZ mi je bila puno jača...
Elena Ferrante: Priča o izgubljenoj djevojčici
Evo, zgotovih napokon tetralogiju.
Ovaj mi je, četvrti nastavak, nekako "smandrljan", uvaljano je tu sve i svašta, prevare, rastave, nestanci, ubojstva, infarktne smrti, droge, bježanije... ne znam što bih rekla. Ima svega, a opet je nedorečeno, kao da je nedovršeno.
Baš bez veze...
I kao da traži još nastavaka...
Mislim da sam malo razočarana.
Inače, kao i prethodne knjie, vrlo lako se čita, ono, baš vas drži tekst, radnja i sve to, tu nemam zamjerke...
502 stranice
Inače, ljubiteljice McEwana, jeste "ubrale" ovo:
https://www.blitz-cinestar.hr/cinest...i-chesil/5800/
Kad smo kod mama, mene je moja žicala da joj Grlića posudim u knjižniciJa sam tati kupila Neispričane priče, Rajka Grlića.
No nakon što sam ga prvo sama išla čitati, odustala sam i poklonila mu "U okovima geografije".
Grlić ima previše filmskih i umjetničkih referenci koje mog tatu ni najmanje ne bi zanimale
Ako ga netko želi, imam za posuditi
Nisam se sjetila, jer sam i sama nakon šestomjesečne pauze tek jučer uzela knjigu u ruke.
Tko me je jedini mogao potaknuti? Murakami, ofkors
Eto, Optimist, ja mislim da se Murakami rodio da piše za mene, za tebe možda i dalje ne.
I da se usput svrstam u tabor Osama nasuprot Kalendara.
Na plaži Chesil se ne usudim gledati, ta me je knjiga navukla na McEwana i često razmišljam o osnovnoj misli (SPOILER), kako glupi nesporazumi i višak ega mogu uništiti živote...
podsjeti me, višak čijeg ega je bio u pitanju? Davno sam čitala, ali zar nije knjiga o tome da (zabijeliti ću spojler): se novovjenčani par ne može upustiti u intimne odnose jer je ona istraumatizirana spolnim zlostavljanjem iz djetinjstva?
Joooj, sad i ja znam koja je to knjiga.... Tnx
Bila je, da, ali i (bijelo!) njihov odnos, u kojem nesumnjivo ima ljubavi, ode kvragu jer se ne žele otvoriti jedno drugome i pogube se putem. Mislila sam na ego koji ti ne dozvoljava da objasniš i približiš svoj problem osobi koja te voli, nego je odgurneš od sebe i onda do kraja života (ili knjige :mrgreen) pate oboje
Istina!
Mene je isto Chesil navukla na McEwana. IAko, ne znam bih li sada bila u stanju čitati ga. Moj dojam je da njegove knjige uvijek imaju taj neki crescendo ili impending doom osjećaj, koji je u npr. Chesil beach još i benigan u usporedbi s Utjehom stranca ili Betonskim vrtom. Utjeha stranca mi je osobito potresna.
da, baš imaju impending doom osjećaj, pa sam tako cijelu Subotu taj doom čekala, i kad je bilo sve ok, i kad je postojala prijetnja, ja sam stalno čekala tu neku strašnu scenu od koje će mi se okrenut želudac
ja sam isto ko svimbi zapamtila i taj ego/ponos, i to što je tada seks još uvijek bio tabu tema i svatko u svom svijetu sa svojim mislima, i da su se samo osjećali slobodno razmijeniti ih, životi bi im bili drugačiji
iako me živo zanima kako će to razvuć u cijeli film
Posljednje uređivanje od tangerina : 19.03.2019. at 13:13
i meni Subota pala na pamet kao izuzetak, ali mi je svejedno draga knjiga, možda čak i najdraža, baš zato što je o sreći
za ljubitelje Damira Karakaša, izlazi mu novi roman za desetak dana, jedva čekam
Proslava
Saturday rules
Mene je jako dojmila knjiga "Kako sam pregorjela" Damjane Bakarič. Opisuje svoju bitku s tjeskobom i napadima panike (nakon 15 godina stresnog novinarskog posla) - kako se slomila a zatim suočila sa svojim tegobama i krenula na put ozdravljenja. Uvodi i u priče drugih ljudi sa sličnim iskustvima, od kojih svatko ima svoje razloge za anksioznost, svoj način suočavanja s tjeskobom i svoj pristup liječenju.
Nisam pojma imala da anksiozne smetnje mogu dovesti do tako ozbiljnih stanja i da mnogi ljudi pate a ne mogu to otvoreno izreći.
Super mi je i Chesil, i Subota. Imam čudan odnos prema gledanju filmova po knjigama (ako prvo pročitam knjigu). Bojim se razočaranja...ali me film privlači. Tko odgleda - neka napiše koju.
Eirikur Orn Norddahl: Zlo
(nije mi skroz točna transkripcija s islandskog)
Jedva sam dočitala knjigu do kraja, iako ne mogu reći da je loša. Zapravo je dobra. Tematika je vrlo aktualna i zanimljiva (odnos prema strancima, populizam, desničarenje, nošenje tereta prošlosti svoje obitelji i svojeg naroda u suvremenom svijetu). Likovi su osebujni. Stil je originalan - blago ironičan, ali bez cinizma ili dociranja. Zapravo bi knjiga trebala biti fantastična.
Ali nije mi bilamislim da je glavni problem u tome što je prerazvučena. Sve to autor je mogao reći na upola manjem broju stranica. Ovako, počela sam je čitati, pa zapela, pa sam već mislila odustati, pa ipak nisam. Nakon 100. stranice priča je počela teći brže, a ja sam pomislila da je sad to - to, i da ću dalje uživati u čitanju. Frišku figu. Nakon nekog vremena opet je zapeo u ponavljanjima i nekim digresijama koje su mi se činile potpuno nebitne. Da bih tek u zadnjoj četvrtini knjige shvatila neke dijelove fabule s početka koji mi dotad uopće nisu bili jasni.
Moram napomenuti i to da su dijelovi radnje koji se događaju na Islandu i opisuju Islanđane (i nordijske zemlje općenito) puno uvjerljiviji i bolji od dijelova koji se dešavaju u Litvi. Zapravo, ti litavski dijelovi su mi djelovali vrlo plošno, kao neka skica, i nisu me se dojmili kako bih očekivala.
Ali evo, ako nekog zanima... možda budu bolji dojmovi od ovog mojeg. U svakom slučaju, jedva sam dočekala da je pročitam, pa da je danas mirno mogu vratiti u knjižnicu i uzeti nešto drugo
Monique Schwitter, Jedno u drugom
Puno sam očekivala od ove hvaljene knjige, i početak je bio obećavajući, ali vrlo brzo sam se pogubila i počela zapinjati s čitanjem. Ideja je odlična, autorica počne guglati svoje bivše ljubavi. Gdje su, što rade, kako su im ispali životi? Prisjeća se svih bivših ljubavi, 12 ih je kao 12 apostola, i prva priča mi je bila izvrsna, ali zatim počinju nejasnoće, više ne znam o kome govori, priče mi se nekako previše međusobno stapaju i pretapaju, i sve skupa je urodilo time da sam izgubila interes. Baš šteta!
Pavao Pavličić: Krasopis
ajme napora
jedva sam ju dogotovila, uz preskakanja
knjigu sam uzela u knjižnici u kutiji "uzmi što želiš i nosi doma", tamo ću je i vratiti
Pavličića inače jako volim, ali ovo je bilo totalno razočaranje
Joj, sjećam se Krasopisa. To mu je jedan od dosadnijih romana.Pavao Pavličić: Krasopis
ajme napora
jedva sam ju dogotovila, uz preskakanja
knjigu sam uzela u knjižnici u kutiji "uzmi što želiš i nosi doma", tamo ću je i vratiti
Pavličića inače jako volim, ali ovo je bilo totalno razočaranje
Agota Kristof - Velika biljeznica (trilogija)
Prvi dio trilogije (ni ne znajuci da postoje nastavci) procitala sam jos kao studentica. Na mene je tada ostavila jak dojam, bila mi je cak i pomalo strasna.
Novim citanjem, dojam se nije promijenio. Vrlo potresno djelo, jednostavan i pomalo djecji stil samo pridonosi jezi price o dvojici brace koju majka zbog rata ostavi kod bake.
E sad, druga dva dijela trilogije su me posteno zbunila. To je ocito bila i namjera spisateljice, ali ja sam se pogubila. Sto cu, apstraktno misljenje mi nije jaca strana i vise nisam znala tko je tko. K'o da gledam Matrix ili Inception-super mi je, uzbudljiva prica, odlican stil, ali ne razumijem sto se zapravo dogadja :D
Ako se ne varam, Palcici je to najdraza knjiga.
Ja sam samo prvi dio procitala i dojam mi je kao i tebi, prestrasna knjiga.
Chesil, ti si moja "topuša" s ove teme (osoba koju bih najviše potpisala). Same here. Usual Suspects (film) - 3x probala gledat, zaspala na zapletima, probudim se na Kevina Spaceyja i "Who is Kayser Soze". I Inception itd. mogu gledat samo uz tumača. I jako mi se svidio tvoj nick. Tako da mislim da ću nekako najmanje fulat ako čitam knjige koje tebi pašu
Kristina Gavran: Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu
Kolač od knjige, kolačić, mignon ili macaron. Da, macaron. Prozračno, lako, neodoljivo.
Radi se o zbirci kratkih pripovijedaka kojima je zajednički motiv putovanje. Nema jakih emocija ni burnih događaja, ali je zanimljivo za čitanje. Meni je bila baš privlačna iako inače ne čitam kratke priče.
Kad se već spominjemo palčice, mislim da bi se njoj mogla svidjeti jer joj se sviđala i Knjiga o ljetu (samo njoj i meni na ovoj temi).
Autorica ima i roman, zove se Gitara od palisandrovine, mislim da ću ga potražiti.
Posljednje uređivanje od Jurana : 27.03.2019. at 09:43
Jurana, hvala ti na ovoj preporuci za kolac, bas nesto tako trazim, kratko i slatko, nemam vremena za torte na katove
ina33 - topusa
Kazuo Ishiguro: Blijed pogled na bregove
Meni strašno tjeskobna i jezovita knjiga, od početka do kraja.
Premda autor od svoje pete godine živi u V. Britaniji i britanski je nobelovac, ova je knjiga soooo Japanese, odiše u cijelosti jednom posve drugačijom atmosferom, drugačijim konverzacijama, reakcijama, ma totalno mi je to strano i valjda tako zamišljam ophođenje i međusobnu komunikaciju u Japanu.
Neprestano sam bila u napetom iščekivanju da će se nešto desiti, a nije se dešavalo ništa, a opet, dogodilo se sve. Uh.
JAko dojmljivo, moram priznati...
Točno takav je bio i moj dojam. Knjiga je izvrsna, atmosfera koju je uspio izgraditi je fascinantna, ali baš sam se tjeskobno osjećala čitajući je.
Prijavljujem još jedan strip - Bastien Vives: Polina. Odličan!
I knjigu koju je većina vas vjerojatno još davno pročitala, naime, Ian McEwan: Na plaži Chesil. Ne znam kako su mi njegove knjige dosad promakle (osim Okajanja, dosad nisam čitala ništa drugo), morat ću to nadoknaditi
znaš da se prikazuje film
I knjigu koju je većina vas vjerojatno još davno pročitala, naime, Ian McEwan: Na plaži Chesil. Ne znam kako su mi njegove knjige dosad promakle (osim Okajanja, dosad nisam čitala ništa drugo), morat ću to nadoknaditi
https://www.blitz-cinestar.hr/zagreb.../5800/20190328
Znam, zato sam i posudila knjigu, da je najprije pročitam (kod mene uvijek mora biti prvo knjiga, a onda predstava ili film po književnom predlošku).
brzo čitaš. Dok bih ja pročitala knjigu, film bi prestao igrati
Ron Rash: Serena
Pročitala sam je u 3 (radna) dana
jedna od onih koju ne možeš ispustiti iz ruku
Serena je lik kakav nisam do sada "srela" u literaturi, zapamtit ću je sigurno. Okrutno i strašno doba - vrijeme velike ekonomske depresije u SAD.u., siromašni gorštački kraj Sjeverne Karoline, praktički bezvlađe ako si bogat (a samim time i moćan) industrijalac koji što naumi to i ostvari bez ikakvih posljedica.
Nedavno je na tv.u bio i film (nisam gledala, ali kažu da je odličan), Jennifer Lawrence i Bradley Cooper kao Serena i George Pemberton.
ovu bi možda ipak uspjela, dosta je tanka, čak se i pitam kako će cijeli film popuniti..
Ovisi o knjizi. Sa zadnje dvije knjige (Forgacs i Norddahl) sam se baš gnjavila, sporo su mi išle. Valjda mi je zato McEwan dobro legao, napokon knjiga koja ima glavu, rep, dobru kompoziciju i zanimljivu priču, pa sam je progutala u jedno popodne
Ali već znam da će mi trebati sto godina da se pokrenem i odem u kino, pa će mi film vjerojatno pobjeći
na temu, ja sam prošli tjedan bila na Pričiginu i oduševila me Aleksandra Kardum
pa sam nabavila njenu Soba moje sestre
to je knjiga o depresiji i samoubojstvu
malo se čini neprikladno napisati da je vrlo lijepa knjiga, ali jako mi se sviđa kako je prikazala unutarnji svijet zaista depresivne osobe, kao i onih oko nje
propisala bih je kao lektiru za sve one koji misle da depresivne osobe samo trebaju poći u šumu i zagrliti stablo
Uz neizostavnu floskulu da se malo trgnu.
Posljednje uređivanje od Optimist : 28.03.2019. at 11:14
Francesca Melandri "Viši od mora"
Divni, nježni, lirski romančić o ljubavi, nasilju, zločinu... Roman o ženi kojoj je muž u zatvoru i ocu čiji je sin u zatvoru, djelomično se vremenski preklapa i podsjetio me na dio iz Genijalne prijateljice u kojem revolucionari izvode terorirstičke napade, pa mi je i to bio dodatni plus. No i bez toga knjiga je stvarno predivna, toliko jednostavno a toplo pisana, lijek za dušu
Olja Savičević Ivančević: Pjevač u noći
Ljubić, ali zapravo antiljubić, a stil fenomenalan!
Totalno otkačena knjiga, pravo osvježenje, baš mi se svidjela!
Pravila pisanja postova
