I ja sam pročitala sve krimiće s Banićem.
Najduhovitija je
Gorka čokolada.
Jednom sam bila na studentskom susretu s Tribusonom i kad su ga studenti pitali za detalje iz romana, on je odgovorio da se ne može sjetiti u što neki nisu povjerovali, već su mislili da on tu malo glumata ležernost. Međutim, u ovim se romanima više puta može primijetiti da je pisac zaboravio pojedinosti iz prethodnih romana

Npr. kasnije piše da su Banić i Dogan radili skupa, a nisu nikada, Dogan je došao u policiju nakon što je Banić otišao - prvi puta su se upoznali kad je Banić već bio privatni istražitelj. I još takve neke sitnice.