noćni vlak za lisabon je zanimljiv. meni puno više u onim dijelovima konkretne priče o portugalskom liječniku nego u onom poetskom.
amerikana mi je super, a sunce počela i nisam mogla nastaviti koliko mi je sapunjavo bilo.
ja odradila korektnu, ali zaboravljivu knjigu o osobi u 2. svjetskom ratu koja skriva židova u obiteljskom podrumu i istovremeno s njim otkriva seksualnost. kao posebnost knjige na omotu je istaknuto da je autor namjerno o glavnom liku pisao ne određujući njegov/njezin spol. no, čini mi se da je u tom smislu francuski na kojem je roman pisan puno tajanstveniji jezik, jer meni se učinilo da je u jednom trenu u prijevodu na hrvatski spol određen i takav mi je ostao u glavi do kraja knjige.
još da sam zapamtila ime autora ili djela, gdje bi mi kraj bio
prijavljujem i jako zanimljivo gostovanje na subversive festivalu mladog francuskog pisca edouarda louisa koji je predstavljao na hrvatski jezik upravo prevedeni autobiografski roman "raskrstimo s eddyjem".
nisam ga pročitala, ali ga prvom prilikom tražim u knjižnici jer me autor jako zaintrigirao svojom pričom o odrastanju u radničkoj obitelj na sjeveru francuske, o utjecaju "toxic masculinity" na svoju obitelj, posebno na oca, o tome kako je u takvom okruženju biti gay, pa zašto podržava žute prsluke, zašto nikad neće biti kulturna elita u parizu, itd.