Dok sam čekala Karl Ovea, pročitala sam jedan krimić. Preporučio ga je Jurica Pavičić na gornjem linku
Jane Harper: Izgubljeni čovjek
Namjerno ne stavljam nikakav link da ništa ne pokvari užitak čitanja.
Ovo je odličan roman, ne samo za ljubitelje žanra. Mogao bi poslužiti kao štivo u školi pripovijedanja, toliko je vješto složen mozaik od vrlo sitnih i živopisnih komadića koji se na kraju savršeno uklope u cjelinu. Čehov bi bio zadovoljan: svaka puška koju su čistili je opalila, o svakom zabijenom klinu je netko do kraja visio. Bila sam zaokupljena radnjom, a i prilično sam se saživjela s likovima.
Osim zločina, potrebnog za krimić, ovdje su teme nasilje i njegovo naslijeđe, usamljenost i izolacija, iskupljenje, obitelj. (Dio o obiteljskim odnosima je vrlo dramski posložen, uključujući i katarzu na kraju.)
Sve pod vrelim australskim suncem koje stavlja u perspektivu ovu našu vrućinu.
A sada se vraćam književnosti koja negira Čehova: kupljena mjerica malina je zapisana, ali, i ako je kasnije uopće spomenuta, uopće ne utječe na radnju