Rowling sam pročitala, potražit ću ostale, hvala
 |
|||
|
|
|||
Rowling sam pročitala, potražit ću ostale, hvala
Jel mogu i trileri?
Žena na prozoru mi je bila jako zabavna.
ja, ne znam zašto, forsam krimiće
a rijetko koji mi je dobar
pretpostavljam da si čitala karin slaughter
recimo ovaj krimić, mi je bio zanimljiv
https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/bezboznice/
ovo nije klasični krimić, ali mi je odična knjiga
ali možemo ga prošvercati pod krimić jer ima mrtvih
https://www.mvinfo.hr/knjiga/9463/tj...vackih-kostiju
ovaj nije isto loš, nije baš da me oduševio, ali podnošljiv
https://dnevnik.hr/showbuzz/preporuk...---540460.html
frendici sam poklonila, kaže da joj je bio odličan, čekam da mi posudi (ona je inače fan krimića)
https://fokusnahit.com/riley-sager-p...gledam-slusam/
posudila sam joj i "putujem sama" i "sova", to ja kupim na kiosku, nek se nađe, pa ne pročitam
to kaže da je ok, ali ništa posebno
Tommi Kinnunen: Na križanju četiriju cesta
Ovaj roman još jednom mi je potvrdio da volim finske autore
Maša Kolanović: Poštovani kukci i druge jezive priče
Izvrsno, fantastično, nevjerojatno dobro napisano, oduševljena sam! Toliko aktualno, toliko bolno prepoznatljive teme iz suvremenog života, a istovremeno ispričano na neki malo "pomaknut" način, otkačen, taman toliko da čitatelja ne baci u depru, a opet da nema uljepšavanja i ublažavanja. Prva pripovijest, o teti iz Dubrovnika koja se boji da će je pokopati živu, pa kao posljednju želju zahtijeva da je pokopaju s mobitelom i nazovu dan nakon sprovoda mi je vrh vrhovaPomalo ferićevski, mogla bih primijetiti.
Dubravka Ugrešić: Doba kože
Ugrešićkini eseji uvijek su izvrsni, ona sjajno piše i ima originalna zapažanja s kojima se često moram složiti, ali... problem je u tome što ona piše s toliko gorčine i žuči da ju je pomalo neugodno čitati. U svakom slučaju, morala sam je "razrijediti" s nečim drugim, inače bih potonula u tešku negativu. Iako ne mogu reći da nije u pravu, ali stvar je valjda u pristupu.
Antonio Scurati: Nevjerni otac
Ovo je nešto baš za Roduroman koji sa strepnjom i gorčinom prikazuje suvremene generacije roditelja, u društvu pogođenom gospodarskom krizom 2008. i suvremenim trendovima koji reklamu stavljaju ispred čovjeka. Jako dobar roman, ali ostavlja pomalo gorak okus u ustima.
Sad kad bolje pogledam, sve sam čitala neke depra knjigenije mi baš neka ljetna razbibriga.
Goran Tribuson, Vrijeme ljubavi - simpa je, ali možda sam previše očekivala, pročitala sam ga više reda radi nego iz stvarnog gušta :/
Stjepo Martinović, Akropolis express - neloš kratak krimić o opakom dubrovačkom kapetanu, no nedostaje mi bolja karakterizacija likova i motiva da bi bio stvarno i dobar.
Sve u svemu, čekam da se domognem 6. dijela Moje borbe, a dotad preživljavam uz kratke romančiće da mogu odmah skočiti na poslasticu ako mi padne u ruke
Pavičićeva Crvena voda, ako nisi još pročitalaMima prvotno napisa
odličan!
'Sad kad bolje pogledam, sve sam čitala neke depra knjige
Super osvrti, hvala! A propos citata, pita mene prija imam li joj za posudit koju laganu knjigu, ono ubojstvo i tako, a ja kazem nema kod mene pojedinacnih ubojstava, ne citam ako nisu genocidi il ratovi. Sala..referenca na to da je i meni 'ljetna' literatira spletom okolnosti ispala slicna, aleksijevic itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 08.08.2019. at 12:56
Meni skoro niti jedan krimić nije dobar
Ali eto došlo mi je čitati krimiće. Pročitala sam sad zadnje dve Harry Hole knjige
Olga Tokarczuk: Pravijek i ostala vremena
Zaljubih se u Tokarczuk, fenomenalna je!
Kakva mašta, kakav stil, kakve ideje, legende, mitovi, stvarnost... i vrijeme kao (relativna) kategorija koja nosi čitavu knjigu...
Predivno
Ova tema mi je otvorila oči po pitanju stripova, jer do prije godinu-dvije nisam uopće bila svjesna tog žanra u književnom smislu, kao ni te police u našoj knjižnici (izdvojena je u prizemlju, a uglavnom uvijek ima svega).
Pa sam, nakon Mausa, Perzepolisa i Poline, uzela i prvi nastavak Arapina budućnosti i pročitala ga u dva dana. Izvrstan strip, oduševila me ta moć iskazivanja tako mnogo toga s malo teksta. Sve je u slikama, detaljima, sitnim slovima (ok, ovo zadnje me pomalo namučilo, vrijeme je za nove naočale
Jučer sam ga posudila u knjižnici i sad bih najradije otišla natrag i uzela odmah i ostale nastavke.
Čak sam ga uvalila i sinu da "samo malo pogleda", pa ga je i on počeo čitati i zaključio da mu je baš dobar (zanimljivo, odmah je uočio likovnu komponentu - crteže, font, kompoziciju - iako za likovnu umjetnost nema previše smisla).
I ja sam jucer posudila Arapina, srecom odmah sva 3 dijela
Edouard Louis - Raskrstimo s Eddyjem
Kratak, ali brutalan roman o odrastanju pisca u mjestašcu u sjevernoj Francuskoj 2000-ih (autor je rođen početkom 90-ih).
Gotovo naturalistički prikaz siromaštva francuske radničke bijele klase (svojevrsni francuski white trash), rasizma i homofobije.
Pisac je rano shvatio da je drugačiji jer ima "ženskaste" pokrete, a cure ga nimalo ne zanimaju. No taj odnos homofobne okoline i vlastite obitelji prema drugačijem me nije toliko iznenadio koliko odnos prema školovanju, životnim perspektivama te sveprožimajući tzv.toxic masculinity. Oni su odmah pomireni sa sudbinom rada u tvornici, crnčenja i teškog fizičkog rada. Autorov otac se u takvim okolnostima silno uvrijedi kad mu supruga počne tražiti posao jer sve teže othranjuju djecu, a silno ga pogodi kad doma jedan mjesec ona donese više nego što on zaradi u tvornici (700 eura) brinući se za starije i nepokretne. Za alkohol se, naravno, uvijek nađe novca pa su gotovo svi u selu alkoholičari.
Također me iznenađuje to što je autor izložen svojevrsnoj poruzi obitelji jer mu ide donekle dobro u školi, a posebno mi je upala u oči majčina opaska-što, ti ćeš sad biti neki intelektualac?
Kao da su pomireni da su kasta na dnu i da nema prelaska u višu štogod napravili.
Tim je zanimljiviji trenutak u kojem autor dobiva priliku za nastavak srednjoškolskog obrazovanja u obližnjem većem gradu, a otac mu prvi put daje novce, vozi na kolodvor da ne zakasni na audiciju, ali sve glumeći da mu nije stalo. I, naravno, dajući upute da se dobro pazi crnčuga i Arapa kojih je grad prepun.
Tamo se pisac prvi put sreće s djecom iz boljestojećih obitelji iznenađen njihovom odjećom i načinom kretanja dječaka koje bi, kako kaže, njegovi u selu odmah sve proglasili pederima.
Roman je izazvao pravu pomutnju u Francuskoj, tvrdeći da autor pretjeruje, hiperbolizira. Takav diskurs najniže klase (a da nisu useljenici) se teško probija do javnosti, ali očito dobro objašnjava sljepoću političkih elita i uspon radikalnih desničara poput Le Pen.
Da, odlican je Louis- mene se isto dojmio- a sad citam Educated Tare Westover kojeg je pred neko vrijeme spominjala Jurana. Ima slicnosti sa Eddyjem utoliko sto je u pitanju takodjer autobiografski roman i sto je i ovdje bolno naglaseno koliko se pokusaji djece da se istrgnu iz jada djetinjstva (i zapisane im buducnosti) dozivljava kao izdaja posebice roditelja. Tara W pise bez suvisnih rijeci, jasno i bez puno skretanja u opise emocionalnih stanja sto je rezultiralo zapravo nevjerovatno lako citljivim stivom koje stalno vuce na jos- a opisuje se mrak i jeza. Vrlo sam impresionirana- osobito jer je autorica jako mlada- ne znam ima li 30, a kad se roman procita postaje jos impresivnije u sto se razvila.
Sent from my iPhone using Tapatalk
I ja upravo završila Raskrstimo s Eddyjem, baš je brutalan ali odličan. Odmah na početku je mučan pa sam se u jednom trenu pitala pa jel mi baš treba to čitat. Al nisam se predala i drago mi je
Prije toga sam čitala Povijest pčela - Maja Lunde , baš mi se svidila
https://znanje.hr/product/269052
Proslava - Karakaš, kratko ali ubojito
Večera - Herman Koch, https://citajknjigu.com/vecera-herman-koch/ , poprilično jeziva
Male velike stvari - Jodi Picoult, knjiga o rasizmu ali ne o onome iz prošlosti nego o današnjem. Izvrsna knjiga !
Stavila sam na listu dosta knjiga sa onih linkova koje ste stavljale, neke su mi već bile na spisku, dodajem i spomenute stripove
Posljednje uređivanje od darva : 09.08.2019. at 15:13
Skinula sam audio knjigu s Audible
Codependent No More
How to Stop Controlling Others and Start Caring for Yourself
Zasad zvuči kao crkvena propovjed.
Slavenka Drakulić: Nevidljiva žena
Sve ste već rekle, a netko (Angie ?) zakucao: baš udara, gdje god stigne...
I pomalo tjera na preispitivanje... pa onda na pomisao da je sve to negdje tu, preda mnom, vreba iz prikrajka...
Nisam čitala, ali podsjetila si me s tim audio knjigama... Ja to uvijek imam doma, jer moja mama jako slabo vidi, pa joj skidam audio formate, da ima u pauzama (član je knjižnice za slijepe, ali i mi joj nabavljamo dodatno). Nikada se nisam uspjela s koncentrirati na to dulje od nekoliko minuta, jer zaspim ako samo slušam. Dobro mi je uz peglanje, ali općenito, djeluje mi uspavljujuce. Puno sam dobrih knjiga propustila ako su bile u audio formatu, nisam se nikad navikla na to.
I ja pročitala Sušu, ok je! Isto me zanima je li dio trilogije?
Koje trilogije? U Suša i Sila prirode se pojavljuje isti istražitelj, u Izgubljeni čovjek niti to, svaka knjiga je za sebe.
Super onda. Spominjana je nekakva trilogija, a dosad nisam ni čula za tu spisateljicu, pa sam moguće krivo pohvatala.
Ja pomenuh rijec trilogija, pomislila sam da su knjige povezane. Nisu, mogu se citati zasebno. I Izgubljeni covjek je zaista dobar.
A ono, nije loš, ali više manje svi ti krimići koji su "više od krimića" pate od istog problema, a to je da im je krimić dio neuvjerljiv.
peterlin je odgovorila
Ja sam od procitanih krimica, zapamtila samo one od Jamesa Ellroya, i on mi je jako dobar. Po njegovoj knjizi je snimljen L.A. Povjerljivo - meni odlican film, a knjiga mi je svojedobno bila jos bolja.
Može li svatko iz te knjižnice posuđivati? Rado bih čitala više, ali nekako mi milo surfati i skrolati, pa bih ovako mogla oboje.
U pravilu ne bi smjeli jer Knjižnica za slijepe ne mora tražiti odobrenje niti platiti za autorska prava prilikom izrade audioknjiga baš zato što su namijenjene osobama s posebnim potrebama. I pošiljke koje ta knjižnica šalje poštom slijepim i slabovidnim osobama bi trebale biti oslobođene poštarine.
Postoje komercijalne audioknjige na tržištu (ne znam koliko ih ima na hrvatskom).
Marjane Satrapi, Piletina sa šljivama
anamar me navukla na strip
Trenutačno sam na Arapinu budućnosti, pročitala sam prva dva dijela i stvarno je jako zanimljivo i zabavno na taj način naučiti nešto o povijesti i politici. Djelo je izuzetno duhovito i stalno te tjera na razmišljanje.
Ne znam kako je sada, ali prije desetak i više godina morala sam donijeti mamine nalaze za upis. Isto tako treba imati nalaz npr da dijete ili osoba ima disleksiju. Nije se moglo upisati bez toga.
Inače, nađe se ponekad audio knjiga na raznim serverima, ali malo ih je na hrvatskom. Na engleskom ima puno više.
Da, točno, članarina je ista kao u redovnoj knjižnici, a cd sa audio kjiigama oni šalju poštom bez naknade. Tako se knjige i vraćaju.
Olga Tokarczuk: Dom danji dom noćni
Ja, kad mi se nešto svidi, drvim po tome do besvijesti
Poput Pravijeka..., i ova je knjiga teško prepričljiva.
Satkana je od naoko nepovezanih pripovijesti, od niza prezanimljivih likova, od kolopleta neobičnih, a ponekad i nedokučivih situacija.
Ima i ovdje mitskih elemenata, inspiracije legendama, ima tužnih i teških tema, ima seksa, a ima i ludih recepata, ima svega...
A, opet, riječ je o još jednom prekrasnom kolažu kojeg sam rado i začas pročitala
I ja čitam Olgu - Tjeraj svoj plug...
baš mi je zanimljiva i nesvakidašnja
Vernon Subotex - stala na pola , još ću mu pokušati dati šansu zbunjena sam tim štivom
istovremeno je primamljivo ali i uznemirujuće a glavni lik me opako iritira...
The truth about forever , Sarah Dessen .- knjiga je za tinejdžere, uzela sam je zbog vježbanja engleskog a dopala mi se.
Posljednje uređivanje od flopica : 16.08.2019. at 07:43
Art Spiegelman - Maus
anamar, stoput ti hvala na preporuci, ovaj strip je senzacija samo takva! Ne znam otkud bih počela i što mi se više svidjelo, ali takvu temu (ne samo holokaust, nego i disfunkcionalni obiteljski odnosi) opisati tako iskreno, i autentično tako bez trunka patetike i traženja empatije, nacrtati je tako originalno (ne želim odati više nego što treba).... ma, najbolje jednostavno odmah uzeti strip i početi čitati, ne želim kvariti unaprijed sve doživljaje koji su pred vama!
Olga je čudesna
Subotexa sam pročitala prvi dio, isti mi je bio prvi dojam... baš gadna slika današnjice.
Al' dobro da si me podsjetila, otići ću i po II
Joj, nikako se ne mogu natjerati uzeti stripove...
Što se toga tiče, stala sam kod Komandanta Marka, Bleka Stene i Ripa Kirbyja, a to je bilo poodavno
Forka, tako je bilo i meni. Ali Maus je stvarno neusporediv! Vjerojatno nakon njega i tesko mogu naici na nesto jos bolje :/
Biljezim Mausa u svoju tekicu
Ja sam lani prvi put u ruke uzela strip-bio je to Arapin buducnosti, a nakon njega Perzepolis. Oba su mi se svidjela, s tim sto mi je Perzepolis bio poznat zbog animiranog filma.
Sad sam u knjiznici posudila strip Danas je posljednji dan ostatka tvog zivota njemacke autorice Ulli Lust, ali mi se nikako ne svidja, malo mi je i odbojan.
Htjela bih pronaci Brodeckov izvjestaj u stripu, navodno je remek-djelo sto mi je bas drago jer originalni roman je takodjer vrhunsko stivo.
Sto se Suboteksa tice, ja sam si otvorila notepad app u mobu i pisala imena i kratki opis svih likova u romanu. Moje kratkorocno pamcenje, naime, nije prilagodjeno tolikoj kolicini imena i nadimaka :D
Trenutno citam Ulicku-Daniel Stein, prevoditelj. To mi je prvi susret s njom.
potpisJoj, nikako se ne mogu natjerati uzeti stripove...
Što se toga tiče, stala sam kod Komandanta Marka, Bleka Stene i Ripa Kirbyja
A da ne offtopičarim - moj ljetni izbor knjiga je bio loš, odnosno ništa ne bih preporučila
Ali Smith: Jesen ( i Zima)
Za ovaj roman kažu da je prvi post-brexitovski roman, ali, iako me ta tema zanima, ja to nisam znala, nego sam ga uzela jer mi se svidio roman Nasumičnosti ove autorice. Također me je privuklo to što je prvi dio tetralogije Godišnja doba, a i dosta dobrih kritika. I svidio mi se, jako. Autorica piše jako duhovito, ima česte igre riječi koji joj neki i zamjeraju - ja ne, meni dobro sjedaju. Dijalozi su izvrsni, životni i zanimljivi. Likovi su osobeni, ali uvjerljivi. U Jeseni ima esejistički dio u kojoj govori o jednoj britanskoj umjetnici koji mi se nije činio organski uklopljen u tkivo romana pa mi se to ispriječilo da budem vrlo oduševljena prvim romanom, ali svejedno sam isti trenutak krenula čitati 2. dio, koji još nije preveden, a izašao je i 3. koji jedva čekam čitati. Ono kako ona prikazuje neke svakodnevne, pomalo apsurdne situacije, npr. razgovor sa službenikom u pošti, neponovljivo je. Također me je osvojila prividna, (a možda i stvarna) lakoća pisanja. Iz koje onda proizlazi i lakoća čitanja.
Zima ima sve što i Jesen, ali bez transplantiranog dijela i s 2 zanimljiva iznenađenja.
Rachel Cusk: Oris
I ovaj je roman prvi dio ciklusa, ovaj put trilogije. Inovativan je na način koji možda najbolje opisuje španjolski prijevod naslova romana, a to je Contraluz (protusvjetlo, kontraliht) - kad snimate osobu u sunce pa ona ispadne zatamnjena, a sve oko nje je jarko osvjetljeno. Dakle, glavni lik razgovara s ljudima koji joj pričaju svoje priče, a ona uglavnom sluša, možda ponešto pita, a oni nju slabo išta pitaju pa onda malo i saznajemo o njoj. Meni su ovolike priče, iako su povezane tako što govore o braku i obitelji, bile previše, malo mi je postalo naporno pred kraj, tim više što su neke priče jednom ispričane i na njih se nije vratila. Više mi smisla ima prva priča, na koju se vraća više puta i koja se svakim vraćanjem mijenja, evoluira.
Već sam prije kraja ovog romana bila manje-više odlučila da neću čitati dalje. Onda sam pročitala da u drugom dijelu govori o svom vlastitom razvodu i raspadu obitelji pa me je to zainteresiralo, ali kad sam krenula s drugim dijelom pa vidjela da će opet ispričati priče svih ljudi oko nje (što je, uostalom i pošteno, jer to je i obećala), zaključila sam: It's not you, it's me
Uglavnom, Smith je my cup of tea, a Cusk nije (da budem u skladu s Otokom na kojem ove autorice objavljuju).
I ja, al nije mi prvi susret. Prvi je bio 'Iskreno, vas Surik'. S ovom se bas mucim kad naletim na vjerske reference (50 posto knjige, a to nije moj forte, al opet ja stvarno nemam.pojma.o religiji pa.mi je to dosadno-varijacije bogosluzja, sveta mjesta, crkveni raskoli itd), a zanimljivije kad krene o sudbinama ljudi..Jedva je cekam zavrsit, a opet nije mi bas tako da bi je ostavila.
Ja zadnji mjesec samo laganicu. Jane Harper, obnovila Susu i procitala Silu prirode i Izgubljeni covjek. Zatim Gillian Flynn, nisam gledala filmove snimljene po njenim knjigama, tako da element iznenadjenja nije izostao. Meni su jako dobre sve tri - Nestala, Mracna mjesta i Ostri predmeti. Sad sam pocela prvog Cormorana Strike, imam sve cetiri, ocekujem puno s obzirom na to ko je pisac.
Preporuka za Divlje guske Julijane Adamović. Podsjeća na Agotu Kristof, zaista dobar roman.
https://www.jutarnji.hr/komentari/di...vnica/7804269/
Meni je Prevoditelj bio bolja knjiga od Šurika,ali ne mogu tvrditi da je to objektivno. Puno znači u kojem trenutku mi koja padne šaka....je li prva od istog autora itd. Moram Šurika ponovno pročitati, tko zna, možda će dojam biti bitno drugačiji. To mi se i s Franzenom dogodilo, a i s drugim piscima...
bilježim ovo...Hvala...
Upravo je pročitala, toliko me je uznemirila da nisam cijelu noć zaspala od jada i suosjećanja prema baš svakome od likova. Bila sam u toliko spominjanom gradu Oulu, i još sjevernije od njega, i dobro poznajem taj kraj, tako da sam si sve mogla predočiti, i kuće i šume, i visoke borove i smreke kao i breze koje su Mariji toliko falile. I inače jako volim Finsku i tu njihovu bazičnost i pribranost, tako da je i meni knjiga baš legla.Tommi Kinnunen: Na križanju četiriju cesta
Ovaj roman još jednom mi je potvrdio da volim finske autore
Delphine de Vigan - Ništa se ne opire noći
Tek na kraju sam shvatila sa sigurnošću da se radi o obiteljskoj kronici, odn da autorica zaista piše o vlastitoj obitelji tj o svojoj majci
(nakon što sam malo proguglala, da bih pročitala više o njoj i o romanu)
lijepo piše, poetično i istovremeno okrutno iskreno, zanimljivo i otvoreno
ja sam prije par mjeseci bila počela čitati Daniela Steina, pa odustala nakon 20-ak stranica
ali dat ću mu sigurno drugu šansu, jer jako volim Ulicku, Zeleni šator i Šurik su mi bili izvrsni
Ma, meni je ovdje ziher do teme, te spominjanje / nespominjanje Vjerovanja u propovijedi, te tekstovi propovijedi, te raskoli, pravci i rukavci krscanstva, te sights u Jeruzalemu )a meni sve ???), preskakala sam neke djelove kad mi je bilo too much.
Mani Gotovac: Ćutim te
Vrlo intrigantna tema (samoubojstvo jako mlade djevojke), likovi zanimljivi, pripovijedanje tipično iz perspektive dramaturginje (s puno didaskalija), podosta aktualnih situacija, sve skupa prilično dobro, a opet, kao da je na nekim mjestima isforsirano, ubačeno previše toga da bi se (možda) dobila zaokruženija cjelina...
Mislim da bi dobro bilo i bez nekih stvari, no, Mani je Mani je Mani...
Čitala sam "Ćutim te" prošle godine i znam da mi je od cijelog romana kao glavni dojam ostala prezasićenost... svime. U kratak roman nakrcano je svega - smrt, sprovod, poezija, rastavljeni roditelji, droga, erotika i još mnogo toga. Nije mi baš sjela ta knjiga, ne zbog teme (koja je vrlo intrigantna), nego zbog stila
Čitala sam "Ćutim te" prošle godine i znam da mi je od cijelog romana kao glavni dojam ostala prezasićenost... svime. U kratak roman nakrcano je svega - smrt, sprovod, poezija, rastavljeni roditelji, droga, erotika i još mnogo toga. Nije mi baš sjela ta knjiga, ne zbog teme (koja je vrlo intrigantna), nego zbog stila
da, da... i još Romi, incest... nastavi niz...
Pravila pisanja postova
