Ali Smith: Jesen ( i Zima)

Za ovaj roman kažu da je prvi post-brexitovski roman, ali, iako me ta tema zanima, ja to nisam znala, nego sam ga uzela jer mi se svidio roman Nasumičnosti ove autorice. Također me je privuklo to što je prvi dio tetralogije Godišnja doba, a i dosta dobrih kritika. I svidio mi se, jako. Autorica piše jako duhovito, ima česte igre riječi koji joj neki i zamjeraju - ja ne, meni dobro sjedaju. Dijalozi su izvrsni, životni i zanimljivi. Likovi su osobeni, ali uvjerljivi. U Jeseni ima esejistički dio u kojoj govori o jednoj britanskoj umjetnici koji mi se nije činio organski uklopljen u tkivo romana pa mi se to ispriječilo da budem vrlo oduševljena prvim romanom, ali svejedno sam isti trenutak krenula čitati 2. dio, koji još nije preveden, a izašao je i 3. koji jedva čekam čitati. Ono kako ona prikazuje neke svakodnevne, pomalo apsurdne situacije, npr. razgovor sa službenikom u pošti, neponovljivo je. Također me je osvojila prividna, (a možda i stvarna) lakoća pisanja. Iz koje onda proizlazi i lakoća čitanja.
Zima ima sve što i Jesen, ali bez transplantiranog dijela i s 2 zanimljiva iznenađenja.

Rachel Cusk: Oris

I ovaj je roman prvi dio ciklusa, ovaj put trilogije. Inovativan je na način koji možda najbolje opisuje španjolski prijevod naslova romana, a to je Contraluz (protusvjetlo, kontraliht) - kad snimate osobu u sunce pa ona ispadne zatamnjena, a sve oko nje je jarko osvjetljeno. Dakle, glavni lik razgovara s ljudima koji joj pričaju svoje priče, a ona uglavnom sluša, možda ponešto pita, a oni nju slabo išta pitaju pa onda malo i saznajemo o njoj. Meni su ovolike priče, iako su povezane tako što govore o braku i obitelji, bile previše, malo mi je postalo naporno pred kraj, tim više što su neke priče jednom ispričane i na njih se nije vratila. Više mi smisla ima prva priča, na koju se vraća više puta i koja se svakim vraćanjem mijenja, evoluira.
Već sam prije kraja ovog romana bila manje-više odlučila da neću čitati dalje. Onda sam pročitala da u drugom dijelu govori o svom vlastitom razvodu i raspadu obitelji pa me je to zainteresiralo, ali kad sam krenula s drugim dijelom pa vidjela da će opet ispričati priče svih ljudi oko nje (što je, uostalom i pošteno, jer to je i obećala), zaključila sam: It's not you, it's me i ostavila ovu trilogiju zahvalnijim čitateljima.

Uglavnom, Smith je my cup of tea, a Cusk nije (da budem u skladu s Otokom na kojem ove autorice objavljuju).