 |
|||
Malo je reći da sam oduševljena knjigom. Tip knjige koji najviše volim, a i ono kaj mi je najednostavnije čitati - poglavlja su kratka i sveko je kao neka priča. Prepliću se životi i sudbine dvije obitelji malog Baskijskog sela. U jednoj obitelji je član ETE u drugoj, je žrtva ETE
Ta knjiga mi je na rezervaciji, jedva čekam da je dobijem!NanoiBeba prvotno napisa
Trenutno čitam knjigu po preporuci s ove teme - Besmrtni život Henriette Lacks (a nas su na faksu učili da se žena zvala Helen Lane, u knjizi je i objašnjeno odakle ta zamjena). Zanimljivo mi je sadržajno, ali ne mogu reći da sam oduševljena knjigom, to je više novinarsko-publicistički tekst, a ne književnost. Iako, zaista sam svašta doznala i osvijestila - npr. činjenicu da su još 50-tih godina u Americi razdvajali bolnice za bijelce i obojene, ili da uzimanje uzoraka tkiva za istraživanje uopće nije bilo regulirano nikakvim propisima - danas mi je to nepojmljivo.
Ak sam dobro skužila, samo su 3 primjerka u Zagrebu. Jučer ju je MM donio i veli da neću stići pročiitati tak debelu knjigu, a nema produžavanja. Možda si ti iza mene.
Ali već sad sam sigurna da ću je stići. Predobra mi je. Tip knjige kakvu najviše volim čitati.
I fora su mi Baskijske rijčei - neke sam i naučila jer sam nakon kratkog boravka u Baskiji počela pratiti jednu njihovu grupa. Ma ta pokrajina me stvarno oduvijek fascinirala i nadam se da ću jedno otići tam na duže
Nisu samo 3, na katalogu KGZ ih ima znatno više. Samo u mojoj knjižnici su dva primjerka (ja sam prva koja sam je rezervirala), u Gradskoj su 3, kao i na Medveščaku, Krvavom mostu i Ogrizoviću, a ima ih i u manjim knjižnicama izvan centra. Nije takva frka
Ma taj katalog je totalno nepregledan - meni je izbacilo 3 knjige: 2 na Krvavom mostu i jednu na Cvjetnjaku. I baš sam se tome čudila.
I da, stvarno im je loša stranica - već dugo koristim online produljivanje posudbe i baš svaki put dosta dugo klikam dok ne nađem gdje se to nalazi
Joj, hvala, volim takav tip knjiga!
Slazem se za nepreglednost kgz-ovih web stranica.
Ja zavrsila Umijece igre americkog pisca Chada Harbacha.
Roman je bas americki. Nemam bolji izraz
Citam Janet Fitch: Bijeli Oleander, odusevljena sam. O djevojcici cija osebujna majka zavrsi u zatvoru, a nju sele iz jedne u drugu udomiteljsku obitelj. Bez trunke nedejeljnopopodnevne patetike, jako pametno stivo s idealnom dozom poetike, obavezna lektira za svakog roditelja, zato je i kacim ovdje.
Nazalost cini mi se da nije prevedena na hrvatski.
.. ali postoji odličan film i to sa odličnom Alison Lohman (i Michelle Pfeiffer)
da. to ostavljam za poslije knjige
Édouard Louis: Raskrstimo s Eddyjem
Uzela sam ga pročitavši vaše preporuke, i da, izvrstan je...
Kratak, ali vrlo nabijen emocijama i čak pomalo mučan roman.
Ne znam je li autor raskrstio sam sa sobom, imala sam dojam nakon čitanja da još uvijek nije...
Ne samo da Lucy Barton ima nastavak, već sljedeći mjesec izlazi i nastavak Olive Kitteridge. Zove se Olive, Againajmeeee, što izvuče, ta mi je knjiga baš ostala u super uspomeni, nisam znala da ima nastavak, hvala ti na toj info
I meni je E. Strout jedna od top
https://www.theguardian.com/books/20...e-21st-century
Evo jednog anglocentricnog popisa, za sve one koji vole top liste :D
Moj skor je 12/100
Moj je 18/100, sličnohttps://www.theguardian.com/books/20...e-21st-century
Evo jednog anglocentricnog popisa, za sve one koji vole top liste :D
Moj skor je 12/100
Pročitala u jednom dahu i četvrti nastavak Arapina budućnosti i sad se pitam kako izdržati do petog (zadnjeg) nastavka, tko će to dočekati
A u našoj kvartovskoj knjižnici pokušala sam danas posuditi najnovije objavljen roman "Kuga i kolera" - biografiju znanstvenika A. Yersina. Pokušaj je završio tako da ni knjižničarke ne znaju gdje im je nestala najnovija knjiga koja je s katalogizacije došla prije tri dananije posuđena, nije u spremištu, nije na polici, a gdje je - nemaju pojma, možda ju je netko ukrao, iako ne mogu vjerovati da bi itko krao knjige iz knjižnice...
Još je u kancelarijiMoj je 18/100, slično
Pročitala u jednom dahu i četvrti nastavak Arapina budućnosti i sad se pitam kako izdržati do petog (zadnjeg) nastavka, tko će to dočekati
A u našoj kvartovskoj knjižnici pokušala sam danas posuditi najnovije objavljen roman "Kuga i kolera" - biografiju znanstvenika A. Yersina. Pokušaj je završio tako da ni knjižničarke ne znaju gdje im je nestala najnovija knjiga koja je s katalogizacije došla prije tri dana
Moj skor je 24
Hvala na popisu. Iako nisam došla ni do 10, našla sam na listi Zeca jantarnih očiju. Da je samo ta jedna knjiga bila na mojoj listi, opet bih bila zadovoljna, jer to mi je naj naj knjiga u zadnjih nekoliko godina.
Moj skor je jedno desetak, al' ovaj popis mi je malo faličan...
Dobro veli chesil, baš je anglocentričan, fali tu još puno dobre literature.
Upravo citam tu knjigu, procitah 100 stranica..i ne ide mi bas...
Dosadnjikava mi je, jos se nista posebno ne desava..
Planirala sam ju vratiti u knjiznicu neprocitanu, ali nakon tvog posta cu ju ipak procitati do kraja
Inace pratim vase preporuke, citam koliko stignem uz bebu..
Zadnje sam procitala trilere- Živi pijesak i Posljednja gospođa Parrish..
Preporuka, obje sam procitala u dahu..
Imate li jos kakvu preporuku za dobar triler? To mi najvise lezi..
Eh, to je publicistika - nije bitno da se nešto događa. Meni je bilo fascinantno kako su opisana zbivanja "iza kulisa" povijesnih događaja, kulturno okruženje Pariza između dva svjetska rata, a knjiga zapravo pokriva sagu jedne židovske obitelji od Odesse, preko Beča i Pariza do Londona, pa na kraju Japana.
Istina je da knjiga nije dinamična u smislu krimića, ali ostala mi je u baš lijepom sjećanju.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.09.2019. at 11:03
ja sam na 20/100 ali i inače pratim guardianove popise jer su mi možda i najkvalitetniji uopće, tako da nije prvi put da vidim naslove, a neki su mi već dugo na listi želja...https://www.theguardian.com/books/20...e-21st-century
Evo jednog anglocentricnog popisa, za sve one koji vole top liste :D
Moj skor je 12/100
Meni je divan bio ovaj roman. Bejzbol je kao glavni ali ustvari nije, ostale su mi druge stvari u sjećanju.
Ja zavrsila Umijece igre americkog pisca Chada Harbacha.
Roman je bas americki. Nemam bolji izraz
Zec jantarnih očiju se meni jako svidila. Istina je da je radnja usporena ali je zanimljiva priča o prijenosu figurica kroz stoljeća u različitim povjesnim okolnostima.
Ja sam završila Sladoledari, Ernest van der Kwast, cijela u sjetnom tonu,ali je zanimljiva skroz.
https://fraktura.hr/sladoledari.html
Sad čitam Zulejha otvara oči.
Pročitala sam tri Arapina budućnosti, genijalan strip, uzela sam i zadnji dio.
I Povratak kući, Yaa Gyasi
https://znanje.hr/product/povratak-kuci/203671
Pročitala sam Sladoredare. Osim priče, meni je zanimljiv i kraj otkuda dolaze. Dio Dolomita koji mi je poznat a nisam ni znala za sladoled
Evo malo iz Jutarnjeg o Patriji
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...telji/9400442/
Konačno!
Uskoro novi Mitchell: https://www.theguardian.com/books/20...-in-five-years
Sviđa mi se i tema - o glazbi
za Mitchella
inače, završila sam Moju borbu, i moram reći da sam na kraju ostala bez teksta.
Baš mi treba odmak da se priberem, odnosno saberem dojmove i donesem neki zaključak. Knjiga me je baš uznemirila, posebno sami završetak. Veliko djelo, samo se pitam po koju cijenu
a daaaj
inače, završila sam Moju borbu, i moram reći da sam na kraju ostala bez teksta.
Baš mi treba odmak da se priberem, odnosno saberem dojmove i donesem neki zaključak. Knjiga me je baš uznemirila, posebno sami završetak. Veliko djelo, samo se pitam po koju cijenu
molim te zabijeli spojler ili pošalji pp
Pročitala sam Agresivnost, nov i opasan tabu, Jespera Juula, i kao s prvom knjigom Kompetetno dijete, osjećam se kao da na kraju opet ništa ne shvaćam. Mislim on je u pravu. Ali oni primjeri me dotuku. S jedne strane tvrdi da treba jasno reći ne, i postaviti granice, i objasniti, ali onda recimo daje primjer majke koja djetetu odgovori sa "Ne želim biti glupa mama. Želim biti najbolja mama." i sad to po njemu ne valja. Valjda jer je fokus prebacila na sebe, ali eto, nije mi najjasnije. Još mislim da je super i da su njegove knjige apsolutna lektira svakom tko se bavi s djecom, ali teško je sve to usvojiti.
Izlazi i novi Stoner, prijevod knjige koja se zove mislim Butcher's Crossing, Fraktura izdaje u listopadu.
Nisam citala Juula, pokoj mu dusi, al nekako mislim da nam se temperamenti ne bi slozili.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.09.2019. at 19:51
Možda bi se iznenadila. On nije za to da se djetetu pasivno agresivnim sladunjavim tonom pojašnjava kako ne bi trebao udariti bracu, već da se djecu pusti na miru, pa makar bilo krvi.
Ovaj tjedan pročitala sam dvije knjige s povijesnom podlogom:
Rosella Postorino: Hitlerove kušačice - pripovijest o mladoj ženi koja je 1943. mobilizirana u Hitlerovo tajno sklonište, Wolfsschanze, kako bi tamo radila kao kušačica hrane - čak i pod cijenu otrovanja. Roman se dotiče i Stauffenbergovog neuspjelog atentata, i pada Njemačke, sve je to obuhvaćeno, i knjiga nije loša, ali ipak mi je djelovala pomalo neuvjerljivo. Osobito ljubavni dio priče koji mi je bio totalno neuvjerljiv.
Simon Mawer: Praško proljeće
Isprva sam bila skeptična prema romanu o Čehoslovačkoj kojeg piše Englez. Međutim, autor je vrlo vješto osmislio priču u kojoj su glavni likovi ne-Česi, pa su samim tim oni samo promatrači dramatičnih zbivanja u ljeto 1968. S jedne strane su to dvoje studenata koji stopiraju Europom, u Češku naiđu slučajno. S druge strane tu je diplomat u engleskom veleposlanstvu u Pragu, koji ima povlašten položaj i pristup informacijama. Priča je spretno ispričana, i iako mi je knjiga u početku bila malo dosadna, vrlo brzo me zaokupila, dobro je napisana i lako se čita. Ima svojih slabih točaka, npr. ljubavni odnosi među likovima su ponekad i prekomplicirani, a autor u nekim situuacijama ne može pobjeći od dociranja, iako to čini manje nego što bih očekivala u ovakvoj knjizi.
Ja se slažem s inom - čitala sam Juula, ali nam se temperamenti ne slažu do te mjere da ga smatram biblijom. Mislim, točno je to što piše, ali kao i sve drugo - treba i njegove knjige uzeti sa zrnom soli.
Obozavam Knausgaarda i Moju borbu. Spremam se procitati posljednju knjigu. Zaista smatram da je jedan od najvecih pisaca 21. stoljeca. A cijena.. on ju je za svoju umjetnost ocito spreman platiti.
inače, završila sam Moju borbu, i moram reći da sam na kraju ostala bez teksta.
Baš mi treba odmak da se priberem, odnosno saberem dojmove i donesem neki zaključak. Knjiga me je baš uznemirila, posebno sami završetak. Veliko djelo, samo se pitam po koju cijenu
evo pišem: na samom kraju knjige piše o bolesti svoje žene. Cijelo vrijeme, svih ovih godina dok sam ga čitala sam branila to njegovo ogoljavanje jer je bio bespoštedno iskren i prema sebi, nimalo se nije štedio niti uljepšavao svoje mane i postupke. Ali ovdje je riječ o bolesnoj ženi, koju ovakvo pisanje doslovno može ubiti. Uopće da ne govorim da će to jednom čitati njegova djeca
Razveo se on i od te žene.
I meni to smeta od prve knjige, i ja mislim da je cijena prevelika i da ljudi oko njega nisu krivi što su mu u rodu pa da moraju tako biti izloženi.
Znam, a i četvrto dijete su prije toga još napravili
ali meni nije problem pisanje ako su ljudi zdravi, ježi ga, imaš peh što ti je pisac u obitelji, ali kod ovakve bolesti bih povukla granicu.
Ne znam. Meni se čini da baš kod bolesti nema potrebe za tajenjem jer nitko bolest nije htio i nije to ponašanje stvar nečije razmaženosti ili manjkavosti karaktera, nego je stvar bolesti.
Možda sam pod utjecajem priče o objavljivanju Staklenog zvona S. Plath koje sam nedavno pročitala - njena majka je dugo branila da se knjiga objavi u Americi, iako nije pisana kao autobiografija, nego kao roman - zato što opisuje pokušaj samoubojstva i hospitalizaciju u psihijatrijskoj ustanovi. Na kraju se pokazalo da je ta knjiga mnogima pomogla. Ovakvo otvoreno pisanje može pomoći micanju tabua s mentalnih bolesti.
Koliko se sjećam, Knausgaardova žena je od njega tražila jedino da ne ispadne dosadna i nije joj teško palo čitati o svojoj bolesti, nego o njihovom braku.
Al je nakon toga objavila i sama knjigu jer je rekla da ne zeli biti samo lik u tuđem romanu.
Jurana, vidi ovdje https://www.vanityfair.com/style/201...ome-to-america
Ja sam Knausgarda obožavala od prve stranice, ali sad nakon 3.500 stranica ili koliko ih već ukupno ima, mislim da je narcis i to mi je pokvarilo užitak u čitanju. Odličan je pisac, i dalje mi je ova knjiga izvrsna, ali neke je stvari trebao izostaviti radi svoje djece
Posljednje uređivanje od Angie75 : 02.10.2019. at 09:10
Pa evo, i ona kaže: to je knjiga. I ja je čitam kao knjigu, ne kao sudsko izvješće. Ne pitam se je li istinito niti provjeravam podatke iz njihovih biografija. Nisam se to pitala ni u knjizi Educated koja je autobiografija. Čim je prošlo umjetničku obradu, nije više prirodno ni stvarno, nego je umjetno. Umjetno>umjetnost
Pa jest knjiga i književnost, ni ja to ne sporim. Samo se pitam kako će se djeca osjećati kad budu čitala. A činjenica je da su se na kraju roditelji i rastali. Ono što je moj point je da mi je njegov narcizam na kraju malo pokvario užitak čitanja. A čak sam i 400 stranica o biblijskim likovima i Hitleru pročitala sa zanimanjem
cure, iznajmite sobu
sori aleks! betty je kriva
Posljednje uređivanje od Angie75 : 02.10.2019. at 10:21
U zadnje vrijeme biram potpuno krive knjige za svoj ukus.
Nakon romana Daniel Stein, prevoditelj, od kojeg sam odustala, upisujem i Surika u neprocitane. Ulicka definitivno nije za mene.
Odustala sam i od romana Ovuda smo nekada hodali Kjella Westoa. Previse likova, zapravo, previse plosnih likova. Steta. Njegov roman Privid bio mi je dobar.
I na kraju Crna kutija Amosa Oza. Od nje nisam odustala, procitala sam do kraja. No, nije mi se svidjela. Ne mogu uprijeti prstom u tocan razlog.
Idemo dalje, uzela sam par romana s Guardianovog popisa, mislim da cu imati vise srece s Englezima.
A vidiš, meni su i Ulicka i Westo baš lijepo "sjeli"...
Dakle, Fernando Aramburu: Patria, kakva romančina!
Hvala ti, Nano, na preporuci, ova me je knjiga posve obuzela.
Teško je reći što mi se točno svidjelo, jer svidjelo mi se sve.
Tema je fenomenalna, o Baskima sam, priznajem, imala preskromno (pred)znanje, potjerala me da čitam o njima i izvan literarnog predloška.
A kako dobro piše, kakav stil, i kako veličanstveno plete radnje oko središnjeg događaja u romanu!
Skače iz iz jednog vremena u drugo, pa što je bilo prije, što poslije, a opet, ništa nije konfuzno, i sve teče kako treba, i sve vam je jasno...
Čak i euskera (baskijski jezik), čije pojedine riječi ubacuje s vremena na vrijeme i koji mi se isprva činio čudan, zapravo je divan.
Ukratko, jedna od onih knjiga za koje poželite da nikad ne završe.
Fe-no-me-nal-no!
Da ne otkrivam previše, dodajem još samo da mi je ova knjiga u najužoj konkurenciji za naj-knjigu godine
Joj, drago mi je. I mene je oduševila, često i rasplakala.
Ja sam pak dosta znala o Baskiji, čak ju i posjetila, naučila par riječi, al ipak neke stvari nisam znala, uglavnom vezane uz ETU.
Likovi su odlični, jako "pitoreskni", nemrem se odlučiti tko mi je najdraži.
I ono kaj je meni, nekoncentruranoj, jako bitno - knjiga se s lakoćom čita
Malo kasno javljam, ali mozda netko vidi. Veceras u 22:50 na HRT3 film Pokot, prema ovdje vrlo hvaljenom romanu Tjeraj svoj plug preko mrtvackih kostiju Olge Tokarczuk.
uuuu,
hvala
Richard Flanagan: Prvo lice
Kome se svidio njegov roman Uskim putom duboko na sjever, preporučujem i ovu knjigu. Tema se dijelom temelji na osobnom iskustvu - i Flanagan je kao mlad, neafirmiran pisac započeo kao "pisac iz sjene" pišući memoare izvjesnog australskog mutikaše i varalice (Johna Friedricha, u romanu nazvanog Siegfried Heidl).
Roman je vrlo slojevito napisan, Flanagan je majstor stila, drži pažnju čitatelja u svakom trenutku, voli se vraćati na ranije spomenute detalje. Sama radnja mi je na mahove bila i zamorna, ali vjerojatno je i autorovo iskustvo rada s takvim čovjekom bilo podjednako zamorno. Ali upravo njegov stil pripovijedanja je ono što me držalo cijelo vrijeme.
Pravila pisanja postova
