Mene je Blitz razočarao. Nakon Otvoreno cijelu noć, što je nevjerojatno dobar roman, i Četiri prijatelja, koji je prilično zabavan roman, Blitz mi se činio dosta slabijim djelom.
 |
|||
|
|
|||
Mene je Blitz razočarao. Nakon Otvoreno cijelu noć, što je nevjerojatno dobar roman, i Četiri prijatelja, koji je prilično zabavan roman, Blitz mi se činio dosta slabijim djelom.
Ja još nisam čitala Truebu, nadam se da hoću.
Pročitala sam "Fiziku tuge", bugarskog pisca Georgi Gospodinova.
Oborila me totalno.
(Ove godine sam definitivno pročitala previše dobrih knjiga)
Teško prepričljiv roman, naizgled bez fabule, barem bez one koja lako teče, melankoličan, prepun simbolike, klasičnih mitova, poveznica, mijena, sjećanja, divnih misli, malih i velikih priča, ma predivno, predivno!
Posljednje uređivanje od Forka : 06.11.2019. at 19:49
Petković je i ovako naporan.
Hitlerove kušačice, Rosella Posterino. za sada baš ok štivo, imaginarna ispovijest posljednje preživjele Hitlerove kušačice obroka - gđe Wolk.
Fizika tuge i Otvoreno cijelu noć i meni bilo baš ok.
'Sto ako povijest sama, a ne samo proslost, a sve radi bivsosti kao jedinog kontinuiteta, uopce nema predmeta kojim bi se bilo kao disciplina, bilo kao sjecanje jedinke ili kolektiva bavila? Jer, i to je jedna mogucnost.'
Petkovic, Gonars, jedna od kracih recenica
Roman Austerlitz ima jednu rečenicu od 7 i pol stranica
Jeste vidjele ovo https://www.index.hr/vijesti/clanak/...c/2131677.aspx
Umrla nam je Mani
Dalo se naslutiti iz zadnjih novinskih napisa da je zdravstveno loše, ali nisam mislila da će tako brzo otići.
čitao tko Rastanke?
Čitala sam baš jučer post Velimira Viskovića o tome kako joj je loše, kako je svjesna da odlazi, ali sve to prima hrabro i bez straha...Angie75 prvotno napisa
Baš sam tužna...
Meni je Mani bila totalna faca
Po preporuci anamar i Jurane čitam "Proroke fjorda Vječnost" i jako mi je zanimljiv roman, jedino što su mi ti naturalistički opisi pravi šok nakon upravo pročitanog uglađenog i predivno pisanog "Vježbanja života" (isto me anamar potakla da je uzmem s police, i onda sam još u njoj našla posvetu - dobila sam je za svoj 17. rođendan
Slučajno sam ovih dana pročitala dobru kritiku, pa sam uzela u knjižnici zbirku priča Maria Brkljačića Doručak za Bič
Dakle... bez teksta sam. Kakve su to priče
Vrlo kratke, najčešće svega 2-3 stranice, labavo povezane pripovjedačem, njegovom djevojkom i frendovima, nema tu velikih tema, sve se vrte oko - uglavnom vrlo sive - svakodnevice. Ali te su priče tako životne, tako uvjerljive, s tako nenadanim, a opet pripremljenim obratima, svako malo me nešto stegne kad dođem do kraja.
Fenomenalna, vrhunska književnost. Za preporuku svima, a pogotovo onima koji iz principa ne čitaju hrvatske autore
Ja baš volim hrvatske pisce i hvala ti na preporuci
Rado pratim hrvatske pisce, pogotovo pjesništvo. Pokupila sam iz knjižnice sve friške zbirke. Ništa za spomenuti, znam da sam tu prekritična - osim nove zbirke Monike Herceg, Lovostaj.
Od proze čitam Rosu Montero, Ljubavnici i neprijatelji. Kratke priče, ne idu mi opsežna djela ovih dana.
Eh, dobrodošla u klub... Meni ne idu opsežna djela nikad, osim tijekom godišnjeg odmora.
Meni je romane čak lakše čitati od zbirki priča. U svaku priču se moram iznova uključiti, zahtijeva mi više koncentracije, a u romanu se samo prepustim čitanju, još ako je dobar, tim bolje.
To je ovih dana, inače mogu čitati i naporna djela, bilo gdje. Samo mi je takav mjesec...
Richard Flanagan: Prvo lice
Zanimljiva tema (tanja je već ukratko napisala o čemu se radi), na 400 stranica razvučeno nešto što se moglo i s puno manje riječi izvesti, ali to samo potvrđuje da je Flanagan majstor pisanja.
Solidan roman, svidio mi se.
Zabavila sam se čitajući novi Pavličićev krimić, i 2. i 3. krimić Jane Harper - Snaga prirode mi je bila bolja od Suše.
Nakon toga sam čitala Bilješke o jednom skandalu Zoe Heller - s Guardianovog popisa. Bila bi mi je dobra, da sam sretnija sa završetkom knjige, bila bi mi odlična. Ono što joj je glavna prednost jest da se lako čita i vuče na čitanje, a opet imaš osjećaj da čitaš nešto pametno. Dosta je engleska i vjerujem da su njima ta opažanja o društvu i vremenu zanimljivija nego nama.
Pročitala sam i Normal People Sally Rooney i jako mi se svidjela, ali neću o njoj nešto opširnije kad nije prevedena.
Posljednje uređivanje od Jurana : 22.11.2019. at 10:19
Moj dojam na kraju je bio da je baš tim razvlačenjem postignut dojam zamora, ponavljanja, vrtnje ukrug, naizgled bezizlazne situacije. Puno uvjerljivije nego da je napisao: "tjednima sam pokušavao od njega izvući istinu i nije mi uspijevalo"
Nego, došao mi je pod ruku, friško s Interlibera, Bračni dnevnik i Clare i Roberta Schumanna.
Schumannovu biografiju čitala sam još davno, još kao osnovnoškolka (na jednoj od donjih polica mojih roditelja bila je knjižica s njegovom biografijom, beogradsko izdanje - sjećam se da sam najpažljivije pratila zadnje stranice s opisima njegove duševne bolesti). Ovo je nešto drugo, dokument iz prve ruke (bolje rečeno: prve dvije ruke, jer su ga Clara i Robert pisali naizmjence i jedno drugome), i zanimljiv je iz više razloga. Prvo, daje prilično detaljan pregled muzičkog života Leipziga sredine 19. stoljeća i spominju se kao genijalci mnogi skladatelji koji su danas gotovo zaboravljeni (što samo govori kako je duh vremena nepredvidiv). Naravno, uz one koji su i danas nezaobilazni u repertoarima koncertnih dvorana (Mendelssohn, Chopin). Drugo, naišla sam na jedan prilično neugodan antisemitski odlomak na račun Mendelssohna (i odmah zatim Clarino slaganje: "Da, dragi mužu, posve si u pravu"), što još ponešto govori o tom famoznom duhu vremena. Treće, i ono što me zapravo najviše zaprepastilo, je koliko je položaj žene bio nepovoljniji čak i u građanskom braku prepunom ljubavi - naime, od Clare, sjajne pijanistice i nesumnjivo vrlo talentirane glazbenice, očekivalo se da nakon udaje prestane koncertirati, a i svoje vježbanje morala je podrediti suprugu skladatelju (ok, brak s umjetnikom posebna je tema, vjerojatno ću do kraja knjige imati još štošta za zaključiti o tome
Uglavnom, vrlo interesantno, baš mi je užitak za čitanje.
Ja sam ju citala ovo ljeto i zapravo me se nije dojmila, iako su recenzije uglavnom blistave. Bila mi je dosadnjikava, predvidiva. Ja inace ne mogu vjerovati da nije prevedena Educated Tare Westover, to je prava steta.
Citam Patriu, odusevljena sam, ali tek u prvoj polovici knjige.
pročitala
završila noćas u 1
do 2 sata sam plakala i grlila našu pasicu
koja je jadna unezvjereno gledala zašto joj ne dam spavati
ali je, trpljiva, kakva je, samo mirno ležala i čekala da ja popustim stisak da može pobjeć u svoj mir
razbila me knjiga
Ja se prebacila na miks slusanja i citanja. Sada slusam i citam onog.izraelskog povijesnicara hararija. Odslusala homo sapiens, citam homo deus, slusam 21 lessons for 21 century Skinula aplikaciju Audible (uz placanje), zasad mi se svidja, a za publicistiku mi nije bed ako ne ulovim koju recenicu jer ima masu ponavljanja, dobro on te svoje ideje muze al mi pase u transportu i kuhanju i vjezbanju, a to je valjda 1 h dnevno barem
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.11.2019. at 13:29
baš sam je se neki dan sjetila kad sam gledala Nedjeljom u 2
Imam novi serijal, tetralogiju čije prijevode mogu očekivati s nestrpljenjem. Riječ je o romanu Jesen, nazivaju ga i prvim postbreksitovskim, spisateljice Ali Smith. Da nije Jurane (hvala i na ovoj preporuci) sigurno još ne bi posegnula za knjigom. Neizmjerno mi je drago da jesam.
Nema tu neke posebne radnje, napetoga zapleta, ali ima puno života - svakodnevice ispresjecane malim dramama kakve u stvarnosti najčešće zaboravljamo. Ali u ovom slučaju uokvirene neobičnim prijateljstvom i ljubavlju od one vrste koja čovjeku odredi tijek čitavoga života. Kao bonus, tu je i priča o životu i djelu jedine britanske pop-art umjetnice Pauline Brody. Prekrasna je ova knjiga, poetična i melankolična kada govori o prijateljstvu i životu, a opet satirički britka u maniri najbolje britanske komedije kad se osvrće na prilike u UK. Čista petica.
Skrenula bih forumskom čitateljskom puku pozornost i na knjigu Katarina, Velika i Mala, Olje Knežević, spisateljice koja je mijenjala adrese i kontinente, a danas živi i radi u Zagrebu. Za ovaj je roman dobila VBZovu nagradu za najbolji neobjavljeni rukopis za 2019tu. Vjerojatno sam i prije Genijalne prijateljice čitala romane o ženskim prijateljstvima, iskustvima lijepim, ali i bolnim, vezama ponekad čvršćima od obiteljskih. No oni koje sam uzela poslije, čitala sam kroz filter Ferrantice. Ipak ovo izdanje ću preporučiti, jer riječ je o generacijskom romanu, knjizi o odrastanju na „ovim prostorima”, u društvu koje i samo odrasta. Odbijala me od teksta povremeno gola didaktičnost, a opet sudbina njegovih protagonistica mi je bila jako bliska.
Ono što je odredilo „ove prostore”, bliska ratna prošlost, tema je strip čitanke Sigurna zona Goražde, koju perom i tušem potpisuje Amerikanac Joe Sacco. Njegove su poruke jasne - rat je bolest i pitanje ozdravljenja je neizvjesno. A moj je zaključak da je strip genijalna forma za prenošenje poruke.
Još sam toga podosta pročitala, a za izdvojiti je svakako novoobjavljena zbirka Lucie Berlin pod naslovom Večer u raju. Za ovu spisateljicu je tipično da ponavlja likove, motive, riječi, a i teme. Uvijek su to žene koje preživljavaju, problemima uprkos, ali patnja nikad nije prevladavajuća, puno je i humora. Muškarci, muževi su gotovo uvijek u blizini, ali nikad istinski prisutni. Neobično i lijepo štivo.
Oprostila sam se i sa Lisbeth Salander heroinom Millennium serijala u izdanju Djevojka koja je morala umrijeti, Davida Lagercrantza. Više nije pomama za tom knjigom, eno je na polici knjižnice i sada dostupna. Ne čudi, jer originalna tri nastavka franšiza nije kvalitetom uspjela dosegnuti. Ipak mi je drago da sam knjigu pročitala i stavila točku na taj OKP.
Još malo pa će kraj godine, imam već neke favorite za popis najboljih naslova, a popunjavam i listu za čitalačku 2020.
Angie
Posljednje uređivanje od anamar : 28.11.2019. at 23:44
"Jesen" Ali Smith sam proučavala na Interliberu, bih li ili ne bih... na kraju je nisam kupila, pa mi je malo žao. U knjižnici je, vidim, posuđena. Ali dočekat ću je u dogledno vrijeme, u svakom slučaju, prva mi je na listi
I pridružujem se preporukama za Olju Knežević, roman je stvarno izvrstan, ima nešto u tom stilu jako direktno i iskreno što privlači čitatelja.
Mučna ljubav Elene Ferrante
Prva njena knjiga, i to se osjeti. Jezik je kompleksniji i time manje čitljiv, a stil je naturalističniji od tetralogije, sličniji Danima zaborava. Za razliku od tetralogije koja je puna kao život, ovaj roman je samo skica, najava.
Sad čitam novog Gladwella - Talking to strangers. Odlično napisano kao uvijek iako naslov krivo navodi, tema nije ono što sam mislila da jest. Neki momenti su dosta teški, potresni.
Marina Vujčić: Susjed
Genijalno, odlična je!
Kasnim s čitanjem, ali nakon "Pedeset cigareta..." uzela sam i ovo, baš mi je dobro sjela.
Čitam da će i predstava uskoro u Teatru Exit, jedva čekam!
Uzela Patriu, započela Jezero nagrađivane češke spisateljice Biance Bellove. Za sada mi se sviđa....
U ZKM-u upravo traje predstavljanje knjige Obracenica Stefana Hertmansa i ful mi je krivo sto sam propustila najavu dogadjaja. A ful pratim fb stranice Frakture. :/
Njegov Slikar i rat mi je najbolja knjiga koju sam procitala prosle godine.
Trebala bih preporuku iskusnih citacica. Zeljela bih procitati djelo hrvatskog autora ili autorice, a buduci da uskoro idem u Hrvatsku zeljela bih kupiti knjigu ili njih par.
Razmisljala sam o Divljim guskama (Adamovic), Postovani kukci i druge jezive price (Kolanovic), Ciganin, ali najljepsi, ili nesto od Drakulic - mozda Nevidljiva zena (procitala sam Optuzena i bas me potresla) ili Ferica (Na osami blizu mora ili Kalendar Maja). Ima jos i onaj Licanin. Ne mogu se sjetiti imena sad...
Nemam bas previse mjesta u koferu, a nikako se odluciti. Je li ovo ok izbor? Imate li jos koju knjigu za nadodati? Neku koja nije previse depresivna, mozda?
da, Tanja Mravak "Naša žena", nije depresivna, a ni debela ni teška za nositi
Sve su ti dobre ideje. "Onaj Ličanin" je Damir Karakaš - isto tako dobar izbor ("Sjećanje šume" ili "Proslava" su mu najnovije knjige s kojima je privukao dosta pozitivnih kritika zadnjih godina).Trebala bih preporuku iskusnih citacica. Zeljela bih procitati djelo hrvatskog autora ili autorice, a buduci da uskoro idem u Hrvatsku zeljela bih kupiti knjigu ili njih par.
Razmisljala sam o Divljim guskama (Adamovic), Postovani kukci i druge jezive price (Kolanovic), Ciganin, ali najljepsi, ili nesto od Drakulic - mozda Nevidljiva zena (procitala sam Optuzena i bas me potresla) ili Ferica (Na osami blizu mora ili Kalendar Maja). Ima jos i onaj Licanin. Ne mogu se sjetiti imena sad...
Nemam bas previse mjesta u koferu, a nikako se odluciti. Je li ovo ok izbor? Imate li jos koju knjigu za nadodati? Neku koja nije previse depresivna, mozda?
Dodajem još i svoje nedavno otkriće - Mario Brkljačić, "Doručak za Bič", fenomenalna književnost. E sad, ne mogu baš reći da uopće nije depresivan, ali na mahove je i vrlo duhovit, onako, gorko-slatkog okusa
I pridružujem se preporukama za Tanju Mravak
Hvala
Sad čitam novog Gladwella - Talking to strangers. Odlično napisano kao uvijek iako naslov krivo navodi, tema nije ono što sam mislila da jest. Neki momenti su dosta teški, potresni.[/QUOTE]
Ja ga upravo slusam na Audibleu, on sam cita. Isti dojam - ocekivala sam neke recepte (tako mi se u pocetku cinilo, a prvi put ga slusam), a bas je 'gripping', zapravo problemafizira i osvjescuje. Dojmovi pozitivni!
Marina Vujčić, 50 cigareta za Elenu, a i starije su joj dobreTrebala bih preporuku iskusnih citacica. Zeljela bih procitati djelo hrvatskog autora ili autorice, a buduci da uskoro idem u Hrvatsku zeljela bih kupiti knjigu ili njih par.
Razmisljala sam o Divljim guskama (Adamovic), Postovani kukci i druge jezive price (Kolanovic), Ciganin, ali najljepsi, ili nesto od Drakulic - mozda Nevidljiva zena (procitala sam Optuzena i bas me potresla) ili Ferica (Na osami blizu mora ili Kalendar Maja). Ima jos i onaj Licanin. Ne mogu se sjetiti imena sad...
Nemam bas previse mjesta u koferu, a nikako se odluciti. Je li ovo ok izbor? Imate li jos koju knjigu za nadodati? Neku koja nije previse depresivna, mozda?
"Susjed" upravo dobio kazališnu verziju! https://www.tportal.hr/kultura/clana...ay_0Qc-R0MHSK0
Natjerala sam se da do kraja pročitam knjigu koju sam započela prije nekog vremena i čija tema mi je zvučala zanimljivo. Stephen P. Hinshaw: Druga vrsta ludila - putovanje od stigme do nade.
A zašto sam se morala natjerati da je dovršim - pa zato što je knjiga vrlo nespretno napisana. Autor balansira između pokušaja da detaljno opiše svoju obiteljsku povijest, svoje odrastanje u obitelji obilježenoj sramom i šutnjom zbog psihičke bolesti, a istovremeno ga, pretpostavljam, strog vjerski odgoj sprečava da bude previše direktan i detaljan. Rezultat je konfuzno napisana knjiga s detaljno opisanim brojnim epizodama iz djetinjstva koje, međutim, ostaju visjeti u zraku - jesu li one značajne za knjigu ili ih se autor prisjetio pa ih je, eto pribilježio? Nakon nekoliko takvih poglavlja, izgubila sam volju za pažljivo čitanje, ali sam već prošla polovicu, pa mi je bilo žao odustati. Knjiga uopće nije doprla do mene.
O bipolarnom poremećaju čitala sam već neke druge knjige, i najviše me se dojmio roman Delphine de Vigan, Ništa se ne opire noći, gdje je opisala bolest svoje majke. Ovdje je učinak izostao. Nešto su čitljiviji dijelovi gdje se autor približava svojoj struci (kliničkoj psihologiji) i malo detaljnije opisuje prošle i sadašnje metode liječenja. Ali generalni dojam o knjizi mi je prilično slab. Šteta.
Paralelno čitam i novog Gladwella, Kako razgovarati sa strancima, knjigu koju ste već spominjali na ovom topicu. E, to je prava bomba od knjige, napisana dinamično i pažljivo vođena tako da postupno uvlači čitatelja u problematiku. Inače me špijunska problematika, koje se dotiče u prvim poglavljima, uopće ne zanima, ali od Gladwella bih mogla pročitati bilo što i bilo bi mi super zanimljivo
Muza zezam jer mi padne mrak na Genea Hackmana i njegove balonere cim se na tv-u ukaze, znam odmah da je neka spijunska tematika koja je meni isto zijev. Sva sreca da sam spijunske dijelove Gladwella odslusala, brze to ide (al povrsnije). Zanimljiviji su mi bili financijski i sportski primjeri.
Sad slusam Gladwellov Blink. Pretpostavljam da sam dio ovog topica dok god ne osvane paralelni 'Sto slusate'.
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.12.2019. at 14:39
dugo nisam pisala, čituckam, nešto bolje, nešto manje dobro
al sad čitam Eva spava, nisam daleko došla, pedesetak stranica
ali zasad mi je stvarno legla, kako dugo neka knjiga nije
Munkice, Sjećanje šume mi daleko bolje od Proslave.
Posudila sam si i novu Mihaelu Gašpar, Nemirnicu.
Chloe Aridjis: Knjiga oblaka
Knjiga počinje i završava opisom neobične i dramatične atmosferske pojave, što je meni blisko jer su mi vremenske prilike važne u životu, razumijem da ih ljudi povezuju sa svojim životima. Kad počne, čini se da se ništa posebno neće dešavati, a onda u jednom trenu se svašta desi i misliš: evo trilera, misterije, ali ne brini, ništa od toga, ostaje i dalje lirski, atmosferski roman u kojem je glavni lik grad Berlin. Ako voliš Berlin kao ja, bit će ti draga ova knjiga.
Iako je autorica rođena u New Yorku, a sad živi u Londonu (nakon 5 godina Berlina), ipak se osjeti da je Meksikanka, nekoliko puta točno znaš da čitaš prozu Latinoamerikanke, s magičnim realizmom i ostalim.
Yuri Herrera: Znaci koji prethode smaku svijeta
Vrlo kratak roman. Guardianovci su ga nahvalili na sva usta, a meni je dobar, ali ništa da bih pala na *****. Atmosfera je jako slična Bolanovoj 2666, i onda moraš doći do zaključka da taj Mexico treba izbjegavati.
Maryanne Wolf: Čitatelju, vrati se kući
Na pola sam ove knjige. Zanimljiva je, iako ne do razine Gladwella ili Susan Cain, ali ova je i manje popularna, a više znanstvena. Preskočila sam dio gdje opisuje kako mozak procesuira čitanje, to mi je bilo naporno. Ostalo je čitljivije. Zapravo mi je rano reći koliko mi se sviđa - na početku me je privukla pa malo izgubila.
Marina Vujčić: Pitanje anatomije
Odlična, ali sad malo već imam osjećaj da sam se "predozirala" Vujčićkom.
Morat ću napraviti pauzu.
Ova mi je knjiga bila u početku zanimljiva, opičena, onda pri sredini malo dosadnjikava, a pri kraju predvidljiva...
Opći dojam ipak jako dobar
Ali Smith: Jesen
Premda me, čitajući je, ova knjiga često zbunjivala, nakon što sam ju iščitala ostavila mi je, kao cjelina, jako dobar feeling.
Čekam Zimu...
Kate Atkinson - Život za životom
Roman koji počinje jedne zimske noći 1910., a završava raznih dana i godina, jednom iste večeri, jednom za 5, jednom za 50 godina.
Pratimo glavnu junakinju rođenu te zimske noći (u jednoj verziji čak i nerođenu te noći) u brojnoj obitelji i rukavce u kojima završava njezina životna priča, a sve ovisno o sitnim detaljima i odlukama koje, iako naizgled banalne, imaju nesagledive posljedice.
Od svih verzija njezina života najviše me je potresla ona u kojoj postaje žrtva bračnog nasilja, a verzija u kojoj je pratimo kao spasiteljicu iz ratnih ruševina je iznimno upečatljiva, i daje meni novi pogled na 2.svjetski rat-pogled iz skloništa/podruma velegrada poput Londona, pod neprekidnim bombardiranjem.
Opisi engleskog sela su divni, volim tu britansku, a ne znam kako bih drugačije to nazvala, nego ljupkost.
Pocinju top liste.
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...gzfygH2gC8btKk
Pročitala i ja "Jesen" Ali Smith.
Na mahove sam bila oduševljena, neke stranice sam poželjela više puta pročitati ili ih zapamtiti. Stil mi je jako dobro sjeo, baš takve rečenice volim, a u nekim ulomcima to je čista poezija u prozi. Lik Elisabeth mi se jako svidio, poželjela sam da je stvarna.
Prikaz post-brexitovske Britanije je fantastičan, s tako malo riječi je dočarano tako mnogo.
Istovremeno priznajem da sam Danielova snoviđenja ili one dijelove o Pauline Boty čitala napreskokcenisam baš ni shvatila koja im je funkcija u cjelini romana. Ima još takvih knjiga, sad mi pada na pamet "Kazus Kukockoga" Lj. Ulicke, genijalan roman, jedan od onih koji su me ostavili bez daha, a cijeli drugi dio sam gotovo preskočila jer mi je bio nerazumljiv (isto dio koji se tiče snova jednog od likova).
U svakom slučaju, veseli me najava novog romana iste autorice
Prijavljujem još jedan izvrstan roman. Alen Mešković, Šator za jednu osobu.
Prije pet godina čitala sam njegov prvi roman "Ukulele jam", mislim da smo ga i ovdje spominjali, uvjerljivo, iskreno, a nimalo patetično iskustvo izbjegličkog života u Hrvatskoj. "Šator za jednu osobu" je po sadržaju nastavak prethodnog romana, ali može ga se čitati i neovisno, a opisuje Mikijevo iskustvo izbjeglice u Danskoj nakon neuspješnog pokušaja da se nađe sa starijim bratom. Iznenada odvojen od obitelji, prijatelja i svega što je iole smatrao svojim životom, prisiljen je snaći se u sasvim novim okolnostima, živjeti u izbjegličkom centru u Danskoj, tobože "među svojima", tj. Bošnjacima, ali pritom osjeća da s njima nema ništa zajedničko. Ne jednom u knjizi kaže "poželio sam biti na mjestu gdje nema nijednog Hrvata, Srbina ni Bosanca".
Da je Miki na kraju uspio u svom naumu, čitatelju je jasno već iz činjenice da je pred njim već drugi Meškovićev roman napisan na danskom jeziku. U nekom intervjuu s autorom pročitala sam da je za njega učenje danskog značilo preživljavanje. Zašto - vidjet ćete iz knjige.
Roman se vrlo lako i brzo čita, osvojio me na prvi pogled, stil mu je jasan, jednostavan, blago ironičan, a opet brutalno iskren. Naročito dobiva na značenju danas, kad je situacija s izbjeglicama ponovo aktualna.
I ja sam ga upravo završila i sve potpisujem. I dodajem da me je opet uspio rasplakati i to, kao i u Ukuleleu, ne u trenucima najveće muke, nego u trenutku olakšanja. Mračniji je od prvog romana, ali i dalje čitljiv.
A sad Proljeće Ali Smith. Jedva dočekala
Posljednje uređivanje od Jurana : 26.12.2019. at 11:18
Također:
Domenico Starnone: Vezice
Anamar mi je ukazala na ovu knjigu i ovaj članak:https://www.google.com/amp/s/www.nyt...ahiri.amp.html
U njemu se ističe veza između romana Dani zaborava i ovog romana, kao i između autora oba romana.
Vezice donose nešto kao drugu stranu priče raspada braka iz Dana..., iako se likovi ne zovu isto i lokacija je druga. Ipak se može prepoznati srodnost. Ovaj roman ne donosi ni blizu onoliko psihološiih detalja kao Ferrantičin, i bol je prigušenija, implicitnija, ali prisutna. Zbog toga se lakše čita. Likovi su isto dosta nerazumni, ali ne onako iracionalni kao Olga da odbijaju čitatelje. Brzo sam pročitala, malo me potaklo na razmišljanje, zadovoljila sam znatiželju
Pravila pisanja postova
