Stjecajem okolnosti ove blagdane provodim uglavnom u četiri zida pa sam u ovoj godini već stigla pročitati dvije odlične knjige koje zaslužuju da ih se tu spomene:

Alena Mornštajnova: Hana
Roman u kojem naoko slučajni detalji imaju dalekosežan učinak na članove obitelji. Isprva pripovijedan iz perspektive devetogodišnje djevojčice, kasnije se vraća u prošlost i rekonstruira povijest obitelji malog moravskog gradića i kako odluke pojedinaca mogu imati neočekivane posljedice. Ne želim ovdje ispričati više detalja, jer bih pokvarila čitanje, reći ću samo da je knjiga vrlo pedantno napisana. Autorica je doslovno mislila na svaki detalj, pa tako čak i neke nelogičnosti s početka nalaze svoje objašnjenje na kraju. Također, izvrsno je uspjela u pripovijedanju iz pozicije djeteta (što nije uvijek lako postići), sve je psihološki jako motivirano. Knjiga je na mahove vrlo teška, potresna, ali zbilja je vrhunski napisana.

Srđan Valjarević: Komo
E ova knjiga je luda ko kupus, a istovremeno odlična, oduševila me! Autor opisuje vlastito iskustvo boravka na Rockefellerovoj stipendiji na jezeru Como, pri čemu se cijelo vrijeme pita što on zapravo tamo radi. A ne radi - ništa. Jede, pije, šeće okolicom, pred ostalim gostima glumi da piše, druži se s konobarima i šankericom u lokalnom kafiću i baš mu je dobro tako. Ipak, to nije roman o pijančevanju (iako je i sam autor u jednom razgovoru priznao da je gotovo cijelo vrijeme ondje proveo u pijanom stanju), jer usprkos svoj svojoj nonšalantnosti, on uspijeva proniknuti i u međuljudsko-socijalne odnose, i upoznati bolje mjesto na kojem se nalazi, a tu su i sjajni subjektivni opisi okolne prirode (usponi na okolne brežuljke su iskreni, nepatvoreni). Autorova opuštenost upravo je zarazna, ima nečeg djetinje bezobraznog u njegovim opisima kako je provodio dane. Izvrsno, inteligentno napisano.