Što čitate 3.

[roman972]

Michelle Obama: Moja priča
Jako me se dojmila ova autobiografija Michelle Obame. Pokazuje kako se isplati samopouzdanje, trud i upornost koji su joj još u djetinjstvu usađeni u obitelji. To ju je dovelo do odličnog obrazovanja i uspjeha u životu iako je iz skromne i deprivilegirane obitelji, s ocem invalidom. Ispovijest je jako intimna pa ne izostavlja niti teške segmente, kao pad na ispitu, potreba za medicinski potpomognutom oplodnjom i bračnim savjetovalištem. Iako su odnosi u američkom društvu jako različiti od naših, knjiga je vrlo zanimljiva i čita se kao roman.
Instruktivna je.

[tanja_b]

I ja sam ga upravo završila i sve potpisujem. I dodajem da me je opet uspio rasplakati i to, kao i u Ukuleleu, ne u trenucima najveće muke, nego u trenutku olakšanja.

Točno znam na koju scenu misliš i meni je to bilo najjače mjesto u romanu.

[anchi pp]

Upravo čitam Jesen i razmišljam o Danijelovim snovima - gledam imaju li kakvu ulogu u romanu - očekujem da na kraju ipak imaju. Drago mi je da sam upravo naišla na tvoje razmišljanje tanja

[Angie75]

Na osnovu ispovijesti Lide Baarove češki pisac Josef Škvorecky napisao je knjigu koja na žalost nije prevedena na hrvatski, ali se može naći na srpskom - Bekstva.
Fascinantna priča. Nakon što sam nedavno čitala Njemački život, ispovijest Goebelsove tajnice, sad sam pročitala ispovijest njegove ljubavnice, češke glumice, prekrasne Lide Baarove. Još jedna koja ništa nije vidjela ni kužila, a još se dobrano i zaplela i zapela u zatvoru jer joj nakon rata nisu vjerovali da nije kolaboratorica. Jako zanimljivo.

[Forka]

Dubravka Ugrešić: Doba kože
Riječ je o esejima, koji su djelomice i objavljivani, tako da knjiga ima više publicistički karakter.
I premda volim Ugrešićkin izričaj, pa čak se mogu složiti s dobrim dijelom njenih razmišljanja, ova mi je knjiga malo previše puna gorčine, puna neke negativnosti spram ljudi, događaja, situacija...
Prigodno u kontekstu izbora koji su u tijeku, ali mi nikako nije sjela u ovo blagdansko ozračje ...

[chesil]

Stefan Hertmans - Obraćenica

Nakon Slikara i rata lani, Hertmans me ponovno osvojio.
Roman o djevojci kršćanki sa sjevera Francuske iz 11.stoljeća koja se zaljubljuje u Židova, prihvaća njegovu vjeru i bježi s njim na jug zemlje, jer je kao preobraćenicu u osvit križarskih ratova čeka smrtna kazna. Bijeg tu ne staje, jer sudbina joj je namijenila stalno skrivanje.
Hertmans nam paralelno priča njenu priču, ali i priču o tome kako ispisuje roman. Jer Hamutal je stvarna osoba, a Hertmans je slučajno naišao na svjedočanstva i dokaze o njezinom postojanju, ljetujući godinama u planinskom provansalskom seocetu koje je jednom davno Hamutal poslužilo kao utočište.
Hertmans tako divno piše, i romansirana Hamutalina biografija i putopisni dio njegova istraživanja donose pregršt detalja, kako informacija o povijesti, flori i fauni, tako i mirisa i boja mjesta koje on i Hamutal obilaze. Preporuke.

[Angie75]

Francesca Melandri, Eva spava
Divna knjiga, potpuno me obuzela, plakala sam kao godina zadnjih par stranica, baš me je potresla. I tako mi je bilo žao što je sve gotovo, najradije bih je čitala još tjednima. Ne znam je li to vezano za to što naprosto obožavam Južni Tirol, ali sve sam si mogla predočiti, ta njihova dvojezičnost koja me je oduševljavala mi se sad pokazala u sasvim drugom svjetlu, baš mi je knjiga dala misliti.
Uopće nisam očekivala ovakvu knjigu, mislila sam da sam posudila ljubić da se malo riješim stresa za blagdane

[tanja_b]

Jutros sam završila i zadnju pročitanu knjigu ove godine - Lucia Berlin: Večer u raju.

Kome se svidio Priručnik za spremačice, preporučujem i ovu zbirku - meni je još bolja od prethodne. I opet - s dosta autobiografskih elemenata, radnja se često odvija u Meksiku ili južnim dijelovima SAD, čest motiv je žena s dvoje male djece koja okreće novi list u životu s novim partnerom koji je na svoj način problematičan. Priče koje su naznačene na ovitku knjige nisu ujedno i najdojmljivije, meni osobno su neke druge bolje. U svakom slučaju, preporučujem kao odličnu literaturu.

[tanja_b]

Prvi dani u godini prigodni su obično za rezimiranje prošle, obično sastavljamo i liste najboljih pročitanih knjiga. Evo moje liste za 2019.:

1. Paolo Cognetti: Osam planina i Divlji dječak - tematski vrlo slični romani, možda nisu apsolutna remek-djela u žanru, ali meni je bilo neobično ugodno čitati ih. Baš sam se dobro osjećala uz takvu literaturu. U oba romana planine su povod za prekopavanje po svojoj i obiteljskoj prošlosti, potragu za identitetom, nalaženje svojeg mjesta u svijetu. Introspektivna proza, ali vrlo bliska mojim vlastitim razmišljanjima u takvim krajevima.

2. Ljudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve - što god da Ulicka napiše, to bi mi spadalo u sam vrh pročitanog. Jakovljeve ljestve su njezin možda najosobniji roman, prožet autobiografskim elementima, i dok su dijelovi pisama Jakova Marusji pomalo arhaični i teže pristupačni suvremenom čitatelju, likovi Nore i Tengiza su nevjerojatno životni i ostaju u pamćenju dugo nakon zatvaranja knjige.

3. Julijana Adamović: Divlje guske - o ovoj knjizi smo dosta i ovdje pisali, stvarno je izvrsna i još jedan dokaz da treba čitati i domaće autore jer nude vrhunska djela

4. Maša Kolanović: Poštovani kukci i druge jezive priče - nije samo moj izbor, knjiga je dobila i neke nagrade u prošloj godini, fantastična je. Pomalo podsjeća na Ferića, ali nosi i dobru dozu originalnosti.

5. Riad Sattouf: Arapin budućnosti (sve četiri knjige) - ovaj strip bio mi je pravo otkriće, naprosto me oduševio i jedva čekam da autor napiše i peti nastavak - uopće ne sumnjam da će ga Fibra prevesti u kratkom roku

6. Fernando Aramburu: Patria - i o ovoj knjizi smo ovdje dosta pisali

7. Margaret Atwood: Vražji okot - e, ovo mi je otkriće godine. Posudila sam je bez ikakvih očekivanja, čak pomislila da je neću stići pročitati, a na kraju sam je čitala i kidala se od smijeha, uživala u svakoj rečenici. Shakespeareova Oluja ispričana u suvremenoj verziji prevarenog i razočaranog kazališnog redatelja koji snuje osvetu. Zasluge za tako dobar dojam idu i izvrsnom prijevodu Gige Gračan.

8. Mario Brkljačić: Doručak za Bič - ovo mi je otkriće godine što se tiče domaćih autora. Novele (iliti kratke priče, kako se sad voli govoriti), rahlo povezane pripovjedačem i još nekim likovima, mogu se promatrati kao roman, ali meni je draže iščitavati te priče zasebno. Majstorstvo kratke forme, rečenica, usporedbi i naglih obrata na kraju. Možda najdraža mi je ona "Hristos se rodi" i neponovljiva usporedba u rečenici:

"Ostao sam zatečen, kao kad je novoizabrani premijer, onaj Orešković iz Kanade, progovorio hrvatski"

9. Malcolm Gladwell: Kako razgovarati sa strancima - da uvrstim na listu i nešto publicistike, iako bih onda morala spomenuti i "Europu, neotkriveni kontinent" Karl-Markusa Gaussa kao izvrsne publicističke knjige na koje vrijedi potrošiti nešto više vremena jer otkrivaju mnogo o svijetu u kojem živimo.

10. Alen Mešković: Šator za jednu osobu - pisala sam nedavno o toj knjizi, dobro mi je došlo podsjećanje na "Ukulele jam", a naročito ju je korisno pročitati danas, u svjetlu svih onih priča o migrantima i izbjeglicama.

[chesil]

Hvala, tanja, jako volim top liste
Potpuno mi je neočekivan tvoj broj 1, u moru naših osvrta ovo mi je skroz promaklo, uopće se ne sjećam naslova, a sve drugo mi je poznato.

Ja sam ove godine pročitala jako malo knjiga, ni 15, ali pamtit ću je po tome da sam barem još 10-ak započela i odustala. Među njima se nalaze i neki top autori ili pak hvaljeni naslovi koji mi uopće nisu sjeli (Ulicka, Kći istoka...).

Ja bih izdvojila Edouarda Louisa i njegov Raskrstimo s Eddyjem o kojem sam najviše razmišljala. Što znači klasno društvo u navodno besklasnoj suvremenoj Francuskoj, zašto uživljavanje u stroge rodne uloge uništava obitelj, kako biti gay u takvom okruženju? Odgovora nema.

Zatim Obraćenicu Stefana Hartmansa o kojoj sam nešto više gore pisala.

S odmakom od nekoliko mjeseci moram izdvojiti i Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju Olge Tokarczuk koji me ostavio zbunjenu nakon čitanja, ali sad mogu reći da se sjećam odlično ispričane priče i fantastično dočarane atmosfere.

I na kraju, malo stariji naslov, Jim Crace - Žetva. Jako dobar roman o užasima kapitalizma kad se kapitalizam još nije tako ni zvao, o strahu od nepoznatih i drugačijih koji izvlači ono najgore u ljudima.

[tanja_b]

Hvala, tanja, jako volim top liste
Potpuno mi je neočekivan tvoj broj 1, u moru naših osvrta ovo mi je skroz promaklo, uopće se ne sjećam naslova, a sve drugo mi je poznato.

Zaboravila sam napomenuti da je redoslijed knjiga kronološki, kojim redom sam ih čitala, a ne po kvaliteti ili dojmu

[aleksandra70vanja]

nije se Marina Vujčić našla na listi?
ja bih, recimo, prije nju stavila nego Kolanović
s tvoje liste sam pročitala Divlje guske, i upravo čitam Vražji okot
budući koliko malo i sporo čitam, čak sam ponosna da sam pročitala (ili čitam) tri knjige s tvog popisa

[Forka]

Bravo Tanja! Hvala za popis...

Slijedom preporuka s ovog topica, a i nekoliko prijateljica koje nisu ovdje, sve što sam pročitala 2019. godine bilo je iznadprosječno dobro, čak izvrsno...
Tako da mi je poprilično teško izdvojiti 'top ten', ali pokušat ću.

Redoslijed će biti potpuno nasumičan, prva knjiga na popisu ne znači ni da mi je najbolja, niti bilo što drugo...

1. Olga Tokarczuk: Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju / Pravijek i ostala vremena / Dom danji dom noćni - jer je ovo nešto potpuno novo i drugačije od svih knjiga koje sam dosad pročitala, toliko odudara od svega i po stilu i po atmosferi i po sadržaju da možda i zaslužuje pravo prvo mjesto (a baš dobro, tu sam ugurala tri knjige )

2. Fernando Aramburu: Patria - jer me osvojio pričom o Baskima, u kojoj kroz rascjep između dvije obitelji pripovijeda o nekim puno većim rascjepima, no, kako reče Tanja, o tome smo već ovdje dosta pisali...

3. Michela Murgia: Accabadora - jer se događa na Siciliji, jer je accabadora ona koja okončava, jer je tema iznimno intrigantna, a napisana iznimno jasno i jednostavno...

4. Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu / Susjed / Pitanje anatomije - jer dosad nisam čitala ništa Marinino, a tooooliko je dobra!

5. Jurica Pavičić: Knjiga o jugu - jer me podsjetio na mnoge trenutke moga vlastitog djetinjstva i mladosti

6. Slavenka Drakulić: Nevidljiva žena - jer me bolno osvijestila o trenucima koji su preda mnom

7. Julijana Adamović: Divlje guske - jer to ni blizu nije SAMO roman o odrastanju

8. Mani Gotovac: Ćutim te - jer je to jedina njena knjiga koju sam pročitala ove godine; možda nije najbolja, no dok ne pročitam Rastanke (ubola na Interliberu, al' nisam stigla pročitati), ovu knjigu stavljam zbog Mani

9. Maša Kolanović: Poštovani kukci i druge priče - jer je donijela određenu svežinu u hrvatsku književnost, pa makar bila i "postferićevska", neka je...

10. Georgi Gospodinov: Fizika tuge - jer potvrđuje da stalna na tom svijetu samo mijena jest, sjajna knjiga, ukratko...

Primijetit će te da sam u top 10 prošvercala nešto više knjiga, ali s obzirom da su od istih autorica, uzmite mi to kao olakotnu okolnost .
Bilo mi je uistinu teško neke pročitane knjige NE uvrstiti u ovaj popis.

Veselim se novim čitanjima i vašim preporukama u ovoj godini, e, da, sretno vam bilo!

[Forka]

nije se Marina Vujčić našla na listi?

evo, kod mene imaš tri Marine

[tanja_b]

nije se Marina Vujčić našla na listi?
ja bih, recimo, prije nju stavila nego Kolanović

Nije, iz dva razloga. Prvo, nisam ništa njezino pročitala u protekloj godini (a pročitala sam dosad sve njezine knjige osim ove najnovije, "Pedeset cigareta", koja je u knjižnici rezervirana podosta unaprijed, pa ću je malo pričekati). Drugo je stvar subjektivne prirode jer, koliko god mi se svidjele njezine knjige, ipak mi nisu vrh vrhova. Ima mi kod nje nešto što me koči u čitalačkom doživljaju (ne znam kako bih to nazvala). Ona je neosporno jedna od naših najaktivnijih i najkvalitetnijih autorica, ali nije "moja" Priče Maše Kolanović su mi puno bolje sjele, bolje ih razumijem. Ali, ponavljam, to je zaista stvar osobnog ukusa, nekom drugom će ove autorice drukčije sjesti.

[aleksandra70vanja]

ja sam mislila da si čitala "Pedeset cigareta", zato sam to napisala
onda ništa, oprošteno ti je
(meni je Kolanović super kad počnem čitati, totalno uvrnuta, ali opet mi je nešto nedorečeno)

[Jurana]

Evo mog izbora za 2019.


1. Phillip Pullman: Divlja ljepotica
Prvi dio njegove druge trilogije. Meni je Lyrin svijet najdraži od svih fantastičnih svjetova i Pullman mi divno piše. Slike Oxforda i Temze i velike poplave su mi urezane u svijest kao da sam ih stvarno vidjela, a sviđaju mi se i njegove poruke koje prenosi (ili mi barem daju misliti).

2. Bianca Bellova: Jezero

3. Tara Westover: Educated

4. Ali Smith: Winter

5. Ali Smith: Jesen

6. Elizabeth Strout: My Name is Lucy Barton

7. Kate Atkinson: Transcription
Ovo je moja prva Atkinson i odmah mi se svidjela. Poigrava se žanrom špijunskog romana, a dovoljno je duboko da nemaš osjećaj da se samo zabavljaš. Dobitan omjer čitljivosti i misaonosti za mene.

8. Sally Rooney: Normal People
Komplicirana ljubav milenijalaca u Irskoj, uvjerljivo stvarno; jako dopadljivi likovi; vuče na čitanje.

9. Alen Mešković: Šator za jednu osobu
Ne citiram post jer sam uglavnom potpisala Tanju

10. Ali Smith: Spring
Mračnija od prve dvije, ali jednako pametna i jezično zaigrana knjiga iz tetralogije Godišnja doba. Ozbiljno i tužno, ali ne bez nade.

Ovo je kronološki redoslijed, a ako bih morala izabrati najdraže, to bi bila 3 dijela trilogije Godišnja doba Ali Smith na prvom mjestu i Educated i Šator za jednu osobu na drugom mjestu.

[anamar]

Zahvaljujem na vašim popisima.

Evo i mog;

LAINI TAYLOR Sanjar Strange - u pohvalu YA literaturi,

DAMIR KARAKAŠ Proslava - mali, ali veliki roman,

CHIMAMANDA NGOZI ADICHIE Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje - a to se uči,

LUCIA BERLIN Večer u raju - svaka je priča poput kapsule u kojoj se krije koncentrat emocija,

PACO ROCA Kuća - univerzalna priča o prolaznosti i protoku vremena,

GEORGE SAUNDERS Lincoln u bardu - ostavila me u ganuću danima pa i tjednima,

NEDJELJKO FABRIO Vježbanje života - klasik,

ALI SMITH Jesen - još zvoni u meni,

LIDIJA DIMKOVSKA Rezervni život - epsko djelo o ljudima i obiteljima na Balkanu,

FERNANDO ARAMBURU Patria - rat je najgori od svih zala.

Poredak je proizvoljan, razlozi odabira osobni.

[Forka]

Ajmo, curke, popise na sunce, baš im se veselim!

Moja prva knjiga pročitana u ovoj godini je sjajna, sjajna... stvarno dobar čitateljski početak:
Olja Knežević: Katarina, Velika i Mala

Uzela sam je po preporuci anamar, koja je o njoj već dosta lijepoga napisala, a i mene je knjiga vrlo ugodno iznenadila!

[tanja_b]

Stjecajem okolnosti ove blagdane provodim uglavnom u četiri zida pa sam u ovoj godini već stigla pročitati dvije odlične knjige koje zaslužuju da ih se tu spomene:

Alena Mornštajnova: Hana
Roman u kojem naoko slučajni detalji imaju dalekosežan učinak na članove obitelji. Isprva pripovijedan iz perspektive devetogodišnje djevojčice, kasnije se vraća u prošlost i rekonstruira povijest obitelji malog moravskog gradića i kako odluke pojedinaca mogu imati neočekivane posljedice. Ne želim ovdje ispričati više detalja, jer bih pokvarila čitanje, reći ću samo da je knjiga vrlo pedantno napisana. Autorica je doslovno mislila na svaki detalj, pa tako čak i neke nelogičnosti s početka nalaze svoje objašnjenje na kraju. Također, izvrsno je uspjela u pripovijedanju iz pozicije djeteta (što nije uvijek lako postići), sve je psihološki jako motivirano. Knjiga je na mahove vrlo teška, potresna, ali zbilja je vrhunski napisana.

Srđan Valjarević: Komo
E ova knjiga je luda ko kupus, a istovremeno odlična, oduševila me! Autor opisuje vlastito iskustvo boravka na Rockefellerovoj stipendiji na jezeru Como, pri čemu se cijelo vrijeme pita što on zapravo tamo radi. A ne radi - ništa. Jede, pije, šeće okolicom, pred ostalim gostima glumi da piše, druži se s konobarima i šankericom u lokalnom kafiću i baš mu je dobro tako. Ipak, to nije roman o pijančevanju (iako je i sam autor u jednom razgovoru priznao da je gotovo cijelo vrijeme ondje proveo u pijanom stanju), jer usprkos svoj svojoj nonšalantnosti, on uspijeva proniknuti i u međuljudsko-socijalne odnose, i upoznati bolje mjesto na kojem se nalazi, a tu su i sjajni subjektivni opisi okolne prirode (usponi na okolne brežuljke su iskreni, nepatvoreni). Autorova opuštenost upravo je zarazna, ima nečeg djetinje bezobraznog u njegovim opisima kako je provodio dane. Izvrsno, inteligentno napisano.

[andiko]

preporuka za Kristina Gavran - GItara od palisandra

[rahela]

Chiogoze Obioma - Ribari

ne znam jeste li ju već spominjali, ali ovo je mi prva ovogodišnja pročitana knjiga

radi se o dirljivo ispričanoj sudbini jedne afričke obitelji, priča o 4 dječaka, braći, njihovom odrastanju, međusobnim odnosima i kako je malo potrebno da sve pođe u krivo

[tanja_b]

Novi John Williams: Krvnikov Prijelaz
Tematski, totalno različit od slavnog Stonera. Toliko različit, a ipak se osjeća da ga je pisala majstorska ruka. Po sadržaju, to bi bio anti-vestern. Počinje sve kao u stilu vesterna, ali naravno da se događaji ne odvijaju kako bi to bilo planirano. Atmosfera je fantastično pogođena, gotovo da sam osjećala prašinu po sebi, sredinom knjige čudovišnu žeđ, a malo kasnije i hladnoću. Likova je malo, karakterizirani su minimalistički, ali sve je jasno o svakom od njih. Neke scene u knjizi upravo su brutalne, ali autor nigdje ne prelazi granicu dobra ukusa. Nema podilaženja čitatelju, očekivanjima, željama. Jedna od onih knjiga nakon kojih ostaneš bez teksta.
Negdje sam čula (ili čitala, ne sjećam se više) da je od trojca Stoner-August-Krvnikov Prijelaz ova knjiga najslabija. Ako mu je TO najslabija knjiga, onda je Williams bio pisac u rangu najboljih nobelovaca. Ne znam što bih drugo rekla.

[NanoiBeba]

MM je samoinicijativno posudio Stonera, i vratio ga nepročitanog.

Joj, kak nas dvoje imamo različite čitalačke ukuse.
tanja_b, fakat sma impresionirana kojom ti brzinom čitaš knjige

[tanja_b]

tanja_b, fakat sma impresionirana kojom ti brzinom čitaš knjige

Nemaš zašto biti, dijete je bolesno cijele praznike, ja sam s njim zatvorena u kući i nemam što drugo raditi.
A dobila sam dosta knjiga za rođendan, treba sve to pročitati

[NanoiBeba]

Nadam je da je dijete bolje.

[tanja_b]

Sad jest, osim što je preležao kompletne praznike

[Peterlin]

Sad jest, osim što je preležao kompletne praznike

Neće to još dugo potrajati - moji su obojica zadnju dulju bolest imali upravo na početku srednje škole (obojica, svaki u svojoj generaciji), a onda gotovo - kao rukom odneseno...
Isprike na offt.

[Jurana]

Čitam Olive, Again E. Strout - nastavak Olive Kitteridge.

Uživam.

Kako ta žena piše! Skoro ništa se ne događa, a ne mogu prestati čitati. I ti likovi, svi su puni mana, a opet, ne možeš ih mrziti, ma ne možeš ih ni osuditi. Osobito ta Olive. Koji lik, ljudi moji. Kažu da je više nego za samom knjigom, američka publika poludjela za samom Olive, čemu se sama književnica ne može načuditi.

U ovom članku (koji sadrži spoilere) opisuju je kao: tupu, nepredvidljivu, mrzovoljnu, beskompromisnu osobu koju je teško povrijediti, a onda, kad je ipak povrijede, čitatelja boli skoro više nego nju samu. Malo mi je smiješno kako uopće ne kuži ljude, a malo se i prepadnem kako će sve završiti i nekako mi više ne ide na živce.
Da je ne doživljavaju samo čitatelji kao stvarnu osobu, dokaz je i to kako je ova knjiga nastala. Strout ju je jedan dan jednostavno vidjela kako autom ulazi u grad i parkira i tako je nastala prva priča za ovu knjigu. Vjerojatno zbog toga ovaj nastavak i ne djeluje izforsiran, nego prirodan nastavak literarnog života likova.

Knjiga je koncipirana kao prva - nisu sve priče o Olive, ali je ona u svima njima prisutna.

Ista je neka lagano melankolična atmosfera koja odlično pristaje smještaju u mali grad Crosby i Maine.

Kome se sviđala prva Olive, neće biti razočaran.

[Nera]

Mojih 10 naj u 2019., kronološki slijed:

1. Tereza Boučkova: Godina pijetla - snažan autobiografski roman u kojem spisateljica piše o posvajanu dvoje romske djece, odrastanju sinova, pubertetu i problemima kroz koje prolazi, zadire u mnoge teme smatrane tabuima
2. Maya Angelou: Mama, ja i mama; Znam zašto ptica u kavezu pjeva - borkinja za ljudska prava progovara o svom intimnom odnosu s majkom; odrastanje u segregaciji, preživljavanje i rast, te let, vjera i optimizam u ljude
3. Paolo Cogneti: 8 planina - priča o čovjeku i prirodi, očevima i sinovima
4. Mo Yan: Žabe - fanatična zagovornica jednog djeteta slijepo je odana partiji, no u starosti se pokušava iskupiti za sve zlo koje je nanijela mnogima
6. Melania Gaia Mazzucco: Ja sam s tobom, Brigittina priča -ilegalna migrantica iz Konga dolazi na talijanski željeznički kolodvor, a zatim u migrantski prihvatni centar, usjekle su mi se njene riječi: Mi ne putujemo iz užitka kao vi. Putujemo iz nužde. Ili iz očaja.
7. Elif Shafak: Majstor i ja - roman posvećen umjetnosti, graditeljstvu i znanju, kroz priču šegrta čuvenog majstora otkrivamo veličanstveno graditeljstvo osmanske prijestolnice Istanbula
8. Tina Turner: Moja ljubavna priča - memoari rock bake, nevjerojatna jaka žena, život ju nije mazio, ali digla se iz pepela i raširila krila, nikad se nije predala
9. Ljudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve - meni do sad njen najbolji roman, ujedno i najosobniji, kroz 3 generacije obitelji Osecki Ljudmila nas vodi od vremena prije revolucije, svjetskih ratova, doba staljinizma pa sve do današnjih dana
10. Shilipi Somaya Gowda: Tajna kći - kroz iskustvo američke i indijske obitelji upoznajemo dirljivu priču o identitetu, gubitku, ljubavi, usred bijede i očaja sirotinjske četvrti prikazana je ustrajnost i snaga majčinske ljubavi

Kako još uvijek čitam maleckama, izdvojila bih par dječjih:

1. Maja Lunde: Snježna sestra - očarala i mene i djecu, čak su i veliki prisluškivali, posebna čar je čitanje u zimskim danima
2. Reanata Piatkowska: Priče iz pješčanika, Pjegaste priče
3. Kestutis Kasparavičius: Kratke priče - predivne ilustracije i divne priče

[chesil]

Monika Herceg - Lovostaj

Moj prvi susret s poezijom nakon fakulteta, a ni tad nisam bila fan ni poznavatelj, čitala sam tek Carvera i Gromaču. Ni nakon ove knjige ne kužim baš puno, a da budem iskrena, nisam se dovoljno ni potrudila. Za ovakvu hermetičnu poeziju s prekonekoliko tumačenja baš treba koncentracije i strpljenja. Skroz površno mogu reći da su mi naslovi pjesama odlični :D

Edouard Louis - Povijest nasilja

U jednoj noći između preseljenja u Pariz i objave romana koji ga je proslavio (Raskrstimo s Eddyjem) Louisa napada i siluje nepoznati muškarac koji ga je isprva snažno privukao i kojem je vjerovao. Louis rekonstruira tu noć kroz razgovor svoje sestre s njenim mužem. Slabije od prvijenca.

Kazuo Ishiguro - Pokopani div

Progutala u dva dana, a opet, nisam oduševljena. Hm. Može biti da je do unutarnjeg otpora jer jako jako ne volim fantasy nit' mitologiju pa me valjda sve u romanu na to podsjećalo. A, objektivno, roman je mnogo više od toga.

[Forka]

Mario Brkljačić: Doručak za Bič
Odlično, još jedno posve slučajno otkriće!
Kratke crtice, naoko nepovezane, s puno malih životnih epizoda, često ne baš lijepih i blistavih, sjajno ispripovijedanih, koje su ipak sve međusobno povezane u jednu ("luzersku") cjelinu...
Ne biste ništa izgubili ni da ih čitate s kraja prema početku...
(A Bič je mačka...)

Ako vas zanima nešto više, prilažem dobar tekst o knjizi, napisala ga je tanja Tolić:
http://www.najboljeknjige.com/conten...kID=6424&tab=2

[tangerina]

2. Reanata Piatkowska: Priče iz pješčanika, Pjegaste priče

Upravo sam Piatkowsku preporučila na slikovnicama, mislim da smo čitali i Priče iz pješčanika i one su mi bile zgodne, ali još mi je bolja Što će biti sutra

[Angie75]

Margaret Atwood, Aliace Grace i Vražji okot. Obje odlične.

[Forka]

Ugledala sam je na polici u knjižnici dok sam malo sama bauljala i pomislih kako to nisam nikad pročitala:
Bohumil Hrabal: Strogo kontrolirani vlakovi.
Zgodno, a nisam ni film gledala...

[Peterlin]

Ugledala sam je na polici u knjižnici dok sam malo sama bauljala i pomislih kako to nisam nikad pročitala:
Bohumil Hrabal: Strogo kontrolirani vlakovi.
Zgodno, a nisam ni film gledala...

Joj, ja nisam puno toga pročitala ni pogledala, ali ovo mi je u neko doba bila kultna literatura... Čak ni film nije loš, iako ima Jerzy Menzel i boljih, npr. Selo moje malo. Sorry na offt. Hvala na podsjećanju na ovo.

[tanja_b]

Ugledala sam je na polici u knjižnici dok sam malo sama bauljala i pomislih kako to nisam nikad pročitala:
Bohumil Hrabal: Strogo kontrolirani vlakovi.
Zgodno, a nisam ni film gledala...

Hrabal je i inače genijalan (uz njegov roman Prvo šišanje doslovno sam se kidala od smijeha), a film Strogo kontrolirani vlakovi se naprosto mora pogledati, to je antologija. Jedan od meni najboljih filmova koje sam gledala (doduše, nisam ih tako puno gledala u životu ali ostajem pri tome da je film vrhunski).
80-tih je u HNK išla i predstava Strogo kontrolirani vlakovi, gdje je glumio tada još mladi Sven Medvešek, a Ena Begović je imala malu, ali efektnu komičnu ulogu.
I sad si mislim, što bi mojoj mami da me u višim razredima OŠ vodila na predstavu s takvom tematikom ja naravno pod milim bogom nisam ništa kužila, ali mi je bilo zgodno ono štambiljanje po guzici pred kraj

[Peterlin]

Joj da - Prvo šišanje

Postoji i film, isto Jerzy Menzel.

[tanja_b]

Joj da - Prvo šišanje

Postoji i film, isto Jerzy Menzel.

Da, Jaromir Hanzlik igra onog ludog strica Pepina koji se cijelo vrijeme dere i lupeta neke bizarne priče

[rahela]

pročitane: Druga obala, Mirjana Buljan
"Roman Druga obala započinje dramatičnim činom – slučajni prolaznik spašava djevojčicu od skoka s mosta u zimskoj noći – nakon čega slijedi djevojčičin tok svijesti koji se izmjenjuje s dijalozima roditelja i liječnika..."

meni je knjiga vrlo zanimljiva tematikom, ali mislim da je mogla biti bolje napisana
u dijelovima kada djevojčica iznosi svoje misli vidi se da piše odrasla osoba, to nije dječji jezik, ni dječje razmišljanje, a obzirom da stoji u knjižnici na dječjem odjelu i namijenjena je djeci, očekivala sam više

i druga je Will Grayson, Will Grayson, Johna Greena

Johna Greena čitam uvijek nakon nekih "težih" knjiga, a Ribare bih svrstala na tu policu, a dijelom čak i ovu Drugu obalu, čisto zbog tematike

John Green mi je apaurin i nije me iznevjerio ni ovim naslovom

[ina33]

Ja sam se zapravo navukla na Audible aplikaciju za audio knjige koju sam skinula na mob i zasad na to trošim novce. Puno lakše podnosim promet, a i osvijestila sam više koliko sam sati dnevno u prometu. Meni je to fora i jer sam jezičar, pa mi je super slušat izvorne govornike, slušam na engleskom, iako ću se sad maknut možda malo i na nešto iz njemačkog da vidim kako mi to ide. Isključivo sam na publicistici jer to je ipak manje koncentrirani način "čitanja" knjiga, evo što sam odslušala:

Rutger Bergman "Utophia for Realists" - zainimljive ekonomske ideje univerzalnog dohotka, kako osmisliti čovjekov rad u vrijeme proliferacije, uvjetno rečeno, poslova koji nemaju puno intrinzičnog smisla (osim love) i koji, da se prestanu radit sutra na tipa cirkularnom štrajku, ne bi nitko ni trepnuo - lobisti, ekipa iz digitalnog marketinga, financijeri raznih vrsta, PR stručnjaci itd. Bio je zgodan primjer sa 6-dnevnim štrajkom njujorških smetlara nakon čega su odmah dobili povišicu, pa sa štrajkom bankara u Irskoj koji je izdržao... ako se dobro sjećam, više mjeseci bez nekog većeg beda za ljude. S druge strane, malo ponavljajuće, samo taksativno navodi tipa trebamo sanjati i smišljati i biti utopisti jer ljudima treba vjera u nešto, a ne samo bilanca, robotizacija itd.

Lorrie Gottlieb "Maybe You Should Talk to Someone" - ova mi je bila ludilo zanimljiva. To je kompilacija nekakvih slučajeva psihoterapije plus što je Gottlieb (koja je psihoterapeutica) i sama odlazila na psihoterapiju u nekoj krizi. Užasno zanimljive priče, pravi suspense, nemam pojma kako je to uspjela, vjerojatno je dijelom izmišljeno jer nemoguće da tako baš iznosi slučajeve, ali sigurno među brojnim slučajevima se nađu slični pa je nešto izmiksala. Zanimljivo je kako je prikalala proces psihoterapije - od osvješćivanja problema, prihvaćanja toga da je osobi potrebna pomoć, laganog početka nošenja sa situacijom, i rastanka s psihoterapeutom. Individualni slučajevi su luda napetica pa mi je bed spoilati ako će to netko možda ići slušati. Neke stvari su nama kulturološki totalno strane (npr. ta Gottlieb najnormalnije svoju želju s djetetom rješava s bankom sperme, pa kad ponestane poželjnog donora, pita poznanika bi li on, ali onda oni ne spavaju zajedno, nego sastavljaju ugovor kao da će joj on donirati spermu, luda kuća). Kad odmakneš taj nama strani dio, i dalje je dobro i univerzalno.

Blink "Malcom Gladwell" - zanimljivi uvidi kako su važno koji put brze procjene, ali i koja su njihova ograničenja. Npr. u prevođenju mi se čini to dosta važno - što više dumaš i važeš, to ti je teže, koji put je prvo ili drugo čitanje to, a u svakom idućem čitanju vlastitog teksta radiš sve lošije rečenične kombinacije sve su lošije.

Sapiens "Yuvel Noah Harrari" - tko nije čitao, to je ludo zanimljivo, to je prevedeno i na hrv. - povijest čovječanstva. Od njega i 21st lessons for the 21st century - tu mi se čini da se malo ponavlja, ali fora je to slušati.

Na Audibleu su odlični čitači, Harrarija čita Britanac, Gladwell sam sebe čita, ostali su svi kvalitetni, pa je to živi gušt. Besplatne aplikacije su puno lošije, tu čitaju laici i točno se osjeti.

Tiskano sam sad slabo čitala, samo skupljam knjige i reference od tanje_b, chesil, forke, anchie itd. :

[ina33]

Ako još netko brije po Audibleu i publicistici - preporučite .

[emily]

ina, ovo zvuči baš zanimljivo!
i ja puno vremena trošim na putovanje, baš si me zainteresirala
koje su besplatne audio aplikacije?

[emily]

jako malo sam pročitala novog ove godine (svega 20-ak naslova), izdvajam
Ništa se ne opire noći
Iskreno vaš Šurik
Rasjedi

[ina33]

ina, ovo zvuči baš zanimljivo!
i ja puno vremena trošim na putovanje, baš si me zainteresirala
koje su besplatne audio aplikacije?

Ova moja nije besplatna, parsto kuna meni mjesečno ode ovom brzinom kojom slušam - ja to i doma, kod dosasnih poslova - čišćenje, peglanje, vježbanje itd., imam bežične slušalice pa onda slušam. Ne znam koje su besplatne, nabasala na par guglajući, ali ni na jednoj se nisam zadržala - premalo sadržaja, čitatelji loši, pa sam odustala od tih.

[chesil]

Ina, zvuci kul. Ja vise volim glazbu pa placam deezer i onda si to pustam u situacijama koje opisujes.

Emily, bome si dobra ako si ove godine vec procitala 20 naslova :D zekam te, znam da si mislila lani

Ja zavrsila U vrtu cudovista Leile Slimani. Roman o seksom opsjednutoj mladoj majci s dobrim suprugom. Meni je bio malo too much, malo me sve podsjeca na Amelie Nothomb. S tim da je Nothomb suptilnija i zacudnija. Zanimljivo mi je da je roman ovakve tematike Slimani posvetila svojim roditeljma, haha

[emily]

Emily, bome si dobra ako si ove godine vec procitala 20 naslova :D zekam te, znam da si mislila lani

još se očito nisam prebacila u 2020.

[tanja_b]

Robert Menasse: Glavni grad
Roman o Europskoj Uniji s krimi-zapletom koji je malo šeprtljavo razriješen. Zapravo, prati više likova, totalno različitih, i svima se putevi isprepliću u Bruxellesu. Po meni, najbolji su upravo dijelovi koji opisuju naličje europskih institucija i kuloarske intrige, zatim su izvrsne osobne priče nekih od likova, dok mi se krimi-zaplet s ubojstvom i istražiteljem čini nepotrebnim.
Roman je na mahove pomalo dosadan, ali zapravo je vrlo dobro napisan, vrijedi doći do kraja ako ste ga počeli čitati. Samo nije od one literature koja osvaja i u kojoj se uživa.

[Angie75]

Aleksandra Orlić, Bio jednom kraj
Roman u 9 priča o odrastanju, odlasku od kuće na fakultetu, zaljubljivanju i protraćivanju godina na lika koji to ne zaslužuje. Nije loše pisano, što god mislila o životnim izborima i odlukama protagonistice.

[rahela]

Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu

knjiga mi je bila ok,
odnosno pisana je lijepim jezikom i ima dosta dijelova koje bih kao citate mogla pojedinačno izdvojiti,
ali nisam toliko oduševljena koliko sam očekivala od knjige