Ovisi koliko su ove knjige koje si prije čitala bile loše
Skupa s "Volginom djecom" posudila sam i novi roman Roddy Doylea "Paddy Clarke ha ha ha" - počinje zgodno, ali roman ubrzo potpuno gubi tempo, samo se nižu scene bez ikakvog reda i strukture, i odustala sam od ideje da se probijam kroz svih 200 stranica pisanih u tom stilu. Nakon toga sam odustala i od najnovije Vedrane Rudan (jednostavno njezin stil nije za mene). Pa sam se kod "Volgine djece" zainatila, evo, sad sam već pri kraju. Čitljivo je, u svakom slučaju, meni privlačnije od ove prethodne dvije knjige. Ali imam puno zamjerki.