 |
|||
Ja čitam Zeleni šator od Ljudmile Ulicke, stoji mi u polici već dugo, ali kako je debela i teška, a ja inače knjige volim nosit sa sobom u torbi pa čitat kad se ukaže prilika, nisam je počinjala. Kad je krenuo rad od doma, rekla sam: sad je čas!
Trebalo mi je malo da se ufuram, još i od Šurika imam problem s Ulickom što ima tako puno likova, stalno netko novi ulazi.
Ali je stvarno izvrsna, i dirljiva, i informativna, i duhovita.
Ja čitam vijesti
Na eng?
Ja se puno bolje osjećam otkad ih izbjegavam.Peterlin prvotno napisa
Ja čitam vijesti
I dalje čitam knjige Kate Atkinson, sad sam na 3. romanu o Jacksonu Brodieju.
Baš ti zavidim.... Ja to ne mogu, ja sam u timu za ovakve situacije.
Ovako i ja... čitam, očekujem izvješća kriznog stožera, osluškujem, drhtim kad osjetim da sve oko mene podrhtava... teško mi se koncentrirati na čitanje.Ja čitam vijesti
Ipak, uspjela sam...
Pročitala sam (premda s prekidima) Rastanke, prekrasnu knjigu koju je, u svom prepoznatljivom stilu, napisala meni jako draga Mani Gotovac.
Pročitala Patriu. Što reći, što već niste rekle... Na kraju sam zahvalna Coroni što sam bila doma dovoljno dugo da se praktički ne moram odvajati od knjige
Velika preporuka i od mene.
E da, ne znam jesam li prijavila Rastanke, i ja sam nedavno pročitala tu knjigu. Jako sam slaba na Mani, a ova mi je, uz Fališ mi, njezina najbolja.
Slažem se...
Nadam se da se svi drzite...
Evo malo o karanteni u Italiji iz pera ovdje hvaljene Francesce Melandri:
https://www.theguardian.com/world/20...ut-your-future
Bilo je jucer na jutarnjem, prevedeno, hvala na imenu autorice
Pa ona je autorica ovdje hvaljene knjige Eva spava
odličan je tekst!
nasmijala me na dijelu "dogovarat ćete sastanke sa prijateljima u redu ispred trgovine", baš sam jučer stajala u redu ispred dućana pored zgrade jedne kolegice, i pomislila da se moramo dogovorit da idemo skupa po kruh jedan dan
Ja sam se najviše prepoznala u onom you'll eat again
Ja sam se najviše prepoznala u onom you'll eat again
I ja
Ono je bilo pismo iz budućnosti, a ovo je iz prošlosti, pravi biser:
https://m.facebook.com/photo.php?fbi...2263&source=48
Hvala, Nanoibeba, promakla mi je. U ovim vremenima mi dobro dodje svp to pracenje knjiga, imam ih dosta spremnih za citanje po preporukama s ovog topica.
Jedna od nji je bio i triler Uspavanka od Leile Slimani, bas sam uzivala. Super mi je bilo sociolosko portretiranje likova, podsjetilo me na Parazita. Bas pravi citacalacki gust za mene.
ina, tebi će se Eva spava sigurno svidjeti, ako zbog ničega onda zbog njemačkog
Ja sam taman završila Evu. Tko je rekao da nije plakao? Bome ja jesam
Hvala!!! Nadam se da je ima na Kindlu u nekoj kombo jezika koje mogu citati. Zgog njem. malo odslusala sad Weltsystemcrash. Sto reci...korisno za terminologijuina, tebi će se Eva spava sigurno svidjeti, ako zbog ničega onda zbog njemačkog
Zatvorilo mi knjižnice pa nemam baš novih knjiga na lageru
Dospjela sam, od novijih naslova, pročitati dvije knjige koje vrijedi spomenuti:
Silvio Mirošničenko: Kuda idu divlje svinje - subverzivna poetika Ive Štivičića i Ivana Hetricha
Vrlo interesantna tematika, dokumentarna knjiga, ali, na žalost, vrlo šlampavo napisano, s gomilom tipfelera, jezičnih grešaka i ponavljanja sadržaja. Šteta, jer je sadržajno zaista zanimljiva, dobila sam volju i da ponovo pogledam, ako ne cijelu seriju, onda barem neke dijelove.
Amos Oz: Fima
Ozov stil je vrhunski, on ne može napisati lošu knjigu, ali naslovni lik mi je toliko išao na živce da sam knjigu jedva privela kraju. Negdje sam našla bilješku da je Fima "Oblomov 20. stoljeća". Točno tako, jer mi je i Oblomov svojedobno užasno išao na živceinače, kako sam već dosta Ozovih knjiga pročitala, tako je i u ovu upleo samog sebe na razne profinjene načine - od ideja o rješavanju arapsko-izraelskog sukoba, do glavnog lika koji je rano ostao bez majke.
U nedostatku novih naslova, čitam ponovo neke stare. Ponovno čitam Jaumea Cabrea, Ispovijedam, i divim se ponovo toj knjizi, stvarno je genijalna.
Naletjela na PDF bazu knjiga za čitanje u doba Corone
ovo je superNaletjela na PDF bazu knjiga za čitanje u doba Corone
Naletjela na PDF bazu knjiga za čitanje u doba Corone
Zašto ja ovo ne mogu otvoriti?
Nemrem ni ja.
Čitam Vlak za Lisabon, tek sam počela i za sada mi se sviđa
Ni ja, a jučer sam još mogla (???)Zašto ja ovo ne mogu otvoriti?
I ja sam mogla a vise ne mogu. Al ne žalim, nije bilo novijih naslova.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Noćni vlak za Lisabon... joooj to imam negdje doma, moram pronaći, kupila davno i nisam (još) pročitala...
Ja sam posudila id frendice, jer sam ostala bez knjiga
Ja sam se za karantenu pripremila
najprije Patrija, a sad Svete igre od Vikrama Chondre (ali sam se bome nateglila iz knjižnice, Svete igre skupa imaju oko 1000 stranica)
Svete igre su stvarno za preporuku, iako treba vremena da se popamte imena i razni pojmovi, no nazivaju ih epohalnim djelom suvremene indijske književnosti iako je zapravo samo krimić. No osvojio je brojne nagrade i proglašen knjigom desetljeća u Indiji.
Nisam stigla čitati jer sam radila i vikend. Kad je krenula zabrana kretanja, pomislila sam: Savršeno! Napokon ću stići čitati. Lastane, jesam li normalna?
Mi smo ovako komentirali prije nego su krenula ograničenja: Da nam je barem karantena cca 2 tjedna, pa da se naspavamo...
Ali ispalo je drugačije - mm i ja na poslu, a djeca na računalima doma. Teško mi je čitati popodne, jer kad dođem s posla oči su mi umorne i ne vidim čitati s papira, a čitač mi je krepao negdje oko Božića. Moram investirati u novi.
Ne čitam po cijele dane. Kad bi stigla?
Ali kako ne radim po cijele dane na svježem zraku, navečer nisam umorna ko nekad pa uspijem ne zaspati uz knjigu.
Trenutno: MARGARET ATWOOD: ALIACE GRACE
Taman sam vidovito odabrala zatvorenicu dok smo u karanteni. Ne bi ju stigla pročitati jer mi istekao dupli rok posudbe, al dobila sam dodatnih 30 dana.
Družba Pere Kvržice. Zašto ne?
Stvarno je dosta malo više od pola sata sjedeći na suncu u dvorištu.
Da krenem dalje sa dječjim knjigama, imam ih gomile. Imam i cijelog M. Lovraka, svaku sam u djetinjstvu pročitala nekoliko puta.
Meni je muž za rockas kupio e reader i, iako mrzim čitati sa ekrana, moram reći da ima svojih benefita.
Trenutno imam desetak Patricia Macdonald na njemu, a tri sam pročitala, jako volim njene zaplete, iako su, kad više knjiga njenih pročitaš, svi nakraju slični.
Ali lijepo razvija sve i užitak mi je.
Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk
Ja se ježim od pomisli na čitanje s monitora. Za mene je knjiga, knjiga, papir, tiskana slova, "uši" na posuđenim knjigama.... al možda se predomislim u ovoj izolaciji.
Jel netko slučajno naišao na link za knjige znanstvene fantastike i fantasy. To su moje domene.
Posljednje uređivanje od VeraM : 05.04.2020. at 10:41
E citaci i "monitori" nisu usporedivi.
Na hrvatskom ili engleskom?
Ali što će ti link ako voliš samo papir... ?
Brw i ja više volim drvene knjige tj papir, ali nakon pedesete vid mi više nije kao prije, a na čitaču mogu podesiti veličinu slova ...
Charles Bukowski Nema više heroja
ah, dosada ...
- 40 % kenjanje po drugim piscima
- 30 % plošno opisivanje američkog white trasha
- 20 % kontemplacije o životu
- 10 % seks
U ovom indijskom krimiću koji čitam, a autor je inače profesor kreativnog pisanja na jednom američkom sveučilištu (Berekeleyu), ovako je kroz usta jednog lika opisao pisce, umrla sam od smijeha
"Pisci su jadno osjetljivi na hvalu. Radio sam s političarima, gangsterima, svetim ljudima, i reći ću vam, nitko se od njih ne može natjecati s piscem što se tiče goleme napuhanosti ega i mišolike nesigurnosti duše".
i da, u postu gore gdje spominjem tu knjigu imam tipfeler u prezimenu pisca, zove se Vikram Chandra
Edmund de Waal - Zec jantarnih ociju
Zanimljiva knjiga u kojoj Edmund, inace keramicar po zanimanju, krece u proslost kako bi otkrio povijest japanskih figurica koje je dobio u naslijedje. Samim time istrazuje povijest svoje obitelji, bogatih Zidova prezimena Ephrussi. Od zitnica Odesse do bankarskog carstva u Becu i Parizu do raspada svega u 2.svjetskom ratu.
Prvi dio, do pocetka 20.stoljeca mi je malo isao na zivce, ali to je do mene i socijalista koji ocito cuci u meni.
Neil Young - San jednog hipija
Autobiografija. Ajme, lik je ociti pain in the ass. Preskociti.
Zbog okolnosti i zatvorenih knjižnica, okušala sam se ovih dana u čitanju e-knjige, preko aplikacije KGZ-a (Zaki book). Skinula sam posuđenu knjigu na sinov tablet pa sam tako čitala. Nisam baš sretna s čitanjem s ekrananije to isto kao i držanje knjige fizički u ruci, i listanje naprijed-natrag. Još su me i oči pekle nakon duljeg čitanja (kod čitanja papirnate knjige nikad s tim nemam problema). A možda mi samo treba vremena za prilagodbu.
Uglavnom, pročitala sam u e-izdanju roman Lise Wingate: Dok još nismo bile vaše - roman koji otkriva mračnu stranu američkih "domova za nezbrinutu djecu", u stvari mjesta gdje se trgovalo djecom otetom iz njihovih bioloških (mahom siromašnih) obitelji. Likovi su izmišljeni, ali podloga romana je stvarna.
Roman je zanimljiv i lako se i brzo čita, ali je predvidiv do krajnosti. Na pola romana sam već slutila rasplet (i točno sam ga naslutila).
Druga knjiga koju trenutno čitam je papirnata, roman mlađeg hrvatskog autora Andrije Škare Dva prsta iznad gležnja.
Moram primijetiti, izuzetno je hrabro od autora da mu prvi roman (jer dosad je objavljivao zbirke priča) bude o odrastanju djevojčice u djevojku i mladu ženu. I prilično je uvjerljiv u prikazima djevojačkog odrastanja, unutarnjih previranja, snalaženja u raznim osobnim i obiteljskim okolnostima. Roman ipak pati od nekih početničkih boljki - sam početni motiv (tetovaža) mi je jaako nevjerljiv, na više mjesta koristi istu usporedbu, motiv glazbe je često isforsiran (stvara se dojam da je priča tu zbog glazbe, a ne obrnuto), dijalozi su mu slaba točka (trebao bi učiti od Tanje Mravak, ta žena je majstor dijaloga!). Ali to nisu veliki minusi. Zapravo mi je roman ugodno iznenađenje, iako, nisam još došla do kraja.
Posljednje uređivanje od tanja_b : 05.04.2020. at 23:24
Tanjab, nece.. tablet je tablet. I nije ugodno citati.
Zaki book nazalost nema opcije za e citace pa ga ignoriram.
Ovo sa ZAKI-jem je jedan od razloga zbog kojeg ja još nisam nabavila novu napravu za čitanje... Idealno bi bilo da mogu imati i e-čitač i tablet, a nemam tih para... Još se nisam odlučila, pa sve češće posežem za audio formatima, ali i to mi nije baš idealno rješenje... Dodatno, potrgala sam si naočale neki dan (užas). MM ih je uspio osposobiti, ali moram biti jaaaako oprezna, jer bez njih sam bespomoćna, ne za čitanje nego za posao i vožnju...Zbog okolnosti i zatvorenih knjižnica, okušala sam se ovih dana u čitanju e-knjige, preko aplikacije KGZ-a (Zaki book). Skinula sam posuđenu knjigu na sinov tablet pa sam tako čitala. Nisam baš sretna s čitanjem s ekrana
Uglavnom, pročitala sam u e-izdanju roman Lise Wingate: Dok još nismo bile vaše - roman koji otkriva mračnu stranu američkih "domova za nezbrinutu djecu", u stvari mjesta gdje se trgovalo djecom otetom iz njihovih bioloških (mahom siromašnih) obitelji. Likovi su izmišljeni, ali podloga romana je stvarna.
Roman je zanimljiv i lako se i brzo čita, ali je predvidiv do krajnosti. Na pola romana sam već slutila rasplet (i točno sam ga naslutila).
Druga knjiga koju trenutno čitam je papirnata, roman mlađeg hrvatskog autora Andrije Škare Dva prsta iznad gležnja.
Moram primijetiti, izuzetno je hrabro od autora da mu prvi roman (jer dosad je objavljivao zbirke priča) bude o odrastanju djevojčice u djevojku i mladu ženu. I prilično je uvjerljiv u prikazima djevojačkog odrastanja, unutarnjih previranja, snalaženja u raznim osobnim i obiteljskim okolnostima. Roman ipak pati od nekih početničkih boljki - sam početni motiv (tetovaža) mi je jaako nevjerljiv, na više mjesta koristi istu usporedbu, motiv glazbe je često isforsiran (stvara se dojam da je priča tu zbog glazbe, a ne obrnuto), dijalozi su mu slaba točka (trebao bi učiti od Tanje Mravak, ta žena je majstor dijaloga!). Ali to nisu veliki minusi. Zapravo mi je roman ugodno iznenađenje, iako, nisam još došla do kraja.
Btw. Knjigu Lise Wingate imala sam prošle godine u audio formatu i slažem se s mišljenjem. S druge strane, imala sam dojam da ideja autorice nije literarno dostignuće, nego težnja da se ljudima kaže istina.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 06.04.2020. at 09:30
Citam Patriu, ajme koji gust
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.04.2020. at 00:15
Ili dobar odabir.Citam Patriu, ajme koji gust
Citam Patriu, ajme koji gust...ili dobre preporukeIli dobar odabir.
Ma, ja sam birala i ove za ljeto, sve je ista transa nabavke. Hvala na preporuci za Factfulness, to slusam dok kuham / vjezbam i dobro jeIli dobar odabir.
Posljednje uređivanje od ina33 : 08.04.2020. at 20:55
Iz nekog razloga mi odmah Jergovic pade na pametU ovom indijskom krimiću koji čitam, a autor je inače profesor kreativnog pisanja na jednom američkom sveučilištu (Berekeleyu), ovako je kroz usta jednog lika opisao pisce, umrla sam od smijeha
"Pisci su jadno osjetljivi na hvalu. Radio sam s političarima, gangsterima, svetim ljudima, i reći ću vam, nitko se od njih ne može natjecati s piscem što se tiče goleme napuhanosti ega i mišolike nesigurnosti duše".
A sad fakat me nemojte draziti nego mi posaljite tu Patriu u online izdanju kao i 6.tom Knausgaardove "Moja borba"
Pravila pisanja postova
