Zbog okolnosti i zatvorenih knjižnica, okušala sam se ovih dana u čitanju e-knjige, preko aplikacije KGZ-a (Zaki book).
Skinula sam posuđenu knjigu na sinov tablet pa sam tako čitala. Nisam baš sretna s čitanjem s ekrana
nije to isto kao i držanje knjige fizički u ruci, i listanje naprijed-natrag. Još su me i oči pekle nakon duljeg čitanja (kod čitanja papirnate knjige nikad s tim nemam problema). A možda mi samo treba vremena za prilagodbu.
Uglavnom, pročitala sam u e-izdanju roman
Lise Wingate: Dok još nismo bile vaše - roman koji otkriva mračnu stranu američkih "domova za nezbrinutu djecu", u stvari mjesta gdje se trgovalo djecom otetom iz njihovih bioloških (mahom siromašnih) obitelji. Likovi su izmišljeni, ali
podloga romana je stvarna.
Roman je zanimljiv i lako se i brzo čita, ali je predvidiv do krajnosti. Na pola romana sam već slutila rasplet (i točno sam ga naslutila).
Druga knjiga koju trenutno čitam je papirnata, roman mlađeg hrvatskog autora
Andrije Škare Dva prsta iznad gležnja.
Moram primijetiti, izuzetno je hrabro od autora da mu prvi roman (jer dosad je objavljivao zbirke priča) bude o odrastanju djevojčice u djevojku i mladu ženu. I prilično je uvjerljiv u prikazima djevojačkog odrastanja, unutarnjih previranja, snalaženja u raznim osobnim i obiteljskim okolnostima. Roman ipak pati od nekih početničkih boljki - sam početni motiv (tetovaža) mi je jaako nevjerljiv, na više mjesta koristi istu usporedbu, motiv glazbe je često isforsiran (stvara se dojam da je priča tu zbog glazbe, a ne obrnuto), dijalozi su mu slaba točka (trebao bi učiti od Tanje Mravak, ta žena je majstor dijaloga!). Ali to nisu veliki minusi. Zapravo mi je roman ugodno iznenađenje, iako, nisam još došla do kraja.
tanja_b prvotno napisa
Zbog okolnosti i zatvorenih knjižnica, okušala sam se ovih dana u čitanju e-knjige, preko aplikacije KGZ-a (Zaki book). Skinula sam posuđenu knjigu na sinov tablet pa sam tako čitala. Nisam baš sretna s čitanjem s ekrana
