Pa nemaaaaaaa!!!
Ako slučajno ima, molim i meni! Imam patriu papirnatu ali draže mi je na Kindle!
Sent from my iPhone using Tapatalk
 |
|||
|
|
|||
Pa nemaaaaaaa!!!
Ako slučajno ima, molim i meni! Imam patriu papirnatu ali draže mi je na Kindle!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ako netko ima, biljezim se i ja!
*mamica* prvotno napisa
Iz nekog razloga mi odmah Jergovic pade na pamet
A ako imate bilo što dobro za Kindle, bilježim se i ja
(Patriu sam pročitala)
Joj ako nadjete patriu za kindle i ja bih da je procitam! Vec dugo sam u potrazi za njom!
Ako znaš neku knjižnicu koja dostavlja na otok knjige i onda ih skupi i donese druge, javi. Volim papir, al ne mogu sad prosuđivati knjige, jel da. Pa onda ću se prilagoditi i čitat na laptopu. Imam hibrid laptor/tablet.
Čitam Kako sam preživio Vukovar i Ovčaru Vilima Karlovića. Kaže u jednom dijelu da se nadao da će neprijatelju ratovanje dosaditi.
Nadjoh na eknjiga.hr i Patriu i jos nekoliko izvrsnih knjiga koje odavno prizeljkujem i bila sam spremna kupiti i platiti, ali... nije moguce citati ih na Kindleu, samo na ios/Android uredjaju pomocu njihove aplikacije. Fakat mi se ne da cijediti oci na mobitelu ili tabletu. Je li itko isprobao tu njihovu aplikaciju, valja li to ista?
Igor Rudan: Zao zrak, Razmišljanja o zdravlju i bolesti u 21. stoljeću
Vrlo primjerena knjiga za ovo zlo razdoblje u kojem se nalazimo.
Igor je sjajan znanstvenik, a k tome izvrsno i zanimljivo piše.
Prvi dio knjige je popularizacija suvremene medicine i javnog zdravstva, kao i pregled Nobelovih nagrada za medicinu s kratkim osvrtima. U drugom dijelu su intervjui koje je Rudan dao za brojne inozemne i hrvatske medije, tu se dosta stvari ponavlja, ali nije naodmet, a treći dio prati njegov osobni životni put i udio u svjetskoj medicinskoj znanosti.
Sve skupa, vrlo zanimljivo i za svaku preporuku.
Igor Rudan: Zao zrak, Razmišljanja o zdravlju i bolesti u 21. stoljeću
Vrlo primjerena knjiga za ovo zlo razdoblje u kojem se nalazimo
Igor je sjajan znanstvenik, a k tome izvrsno i zanimljivo piše.
Prvi dio knjige je popularizacija suvremene medicine i javnog zdravstva, kao i pregled Nobelovih nagrada za medicinu s kratkim osvrtima. U drugom dijelu su intervjui koje je Rudan dao za brojne inozemne i hrvatske medije, tu se dosta stvari ponavlja, ali nije naodmet, a treći dio prati njegov osobni životni put i udio u svjetskoj medicinskoj znanosti.
Sve skupa, vrlo zanimljivo i za svaku preporuku.
Je. I meni se svidjelo.
Stavila sam si ga na popis kad sam ga slušala kod Stankovića.
Richard Powers, The Overstory
kupljena na nekom aerodromu, nisam čula prije ni za pisca ni za knjigu no privuklo me što je 2019. dobila Pulitzera i bila u užem izboru za Man Booker Prize.
Nisam baš daleko došla s njom ali zasad me nije baš oborila s nogu...
Uh, divno...
Je li pripovijest "Prozor" dio ove knjige:
https://fraktura.hr/bjeguni.html?gcl...BoCvi8QAvD_BwE
Mislim da nije.
No Bjeguni su mi jedna od knjiga čije hrvatsko izdanje s nestrpljenjem očekujem.
Inače od uvođenja korona ograničenja radim u ciklusima i duuugim smjenama, ali skoro svaki dan čitam. Tempo nije toliko fizički, koliko psihički zahtjevan, pa teško sabirem misli o pročitanome. A neke knjige ovdje makar naslovima želim spomenuti jer su odlične. Primjerice Pavičićeva zbirka eseja Knjiga o jugu, ili 'bildungsroman' sjajne mlade spisateljice Sally Rooney, Normal People. U red zabavnih, pak, svrstala bi Kevin Kwanov 'chick lit' Suludo bogati Azijci i Deliu Owens i njenu knjigu-posvetu divljini Djevojku iz močvare.
Jurica Pavičić: Kuća njene majke
Hm, onako...
Melodramatična pripovijest, ne skroz bez šarma, ali poslije Knjige o jugu ovo mi je bilo dosta lošije i predvidljivo.
Veliki minus nepoznavanju uporabe i deklinacije imenice "kći".
Ajoj, Forka, pa danas više autora ne zna tu deklinaciju, nego što je zna
Zadnji primjer: nedavno spomenuti roman Andrije Škare "Dva prsta iznad gležnja", gdje autor uporno koristi "kći" u nominativu (inače mi se obrnuta varijanta - kćer u akuzativu - čini češćom).
Pa ni sveprisutni Miljenko Jergović na prvoj stranici jednog od svojih romana ima - ravno u glavu! kćer u nominativu.
Već sam došla do faze da ću hvaliti pisca koji pravilno deklinira tu imenicu.
Ajoj, Forka, pa danas više autora ne zna tu deklinaciju, nego što je zna
Zadnji primjer: nedavno spomenuti roman Andrije Škare "Dva prsta iznad gležnja", gdje autor uporno koristi "kći" u nominativu (inače mi se obrnuta varijanta - kćer u akuzativu - čini češćom).
Pa ni sveprisutni Miljenko Jergović na prvoj stranici jednog od svojih romana ima - ravno u glavu! kćer u nominativu.
Već sam došla do faze da ću hvaliti pisca koji pravilno deklinira tu imenicu.
Ma znam, al' svaki put mi ubode oči...
Ono, pisac je završio komparativnu književnost, knjiga je još k tome i lektorirana, wtf...
Odmah mi je lakše, ja isto pojma nemam . Ok, nisam ni završila komparativnu.
Ja se i dalje mučim s onim Vlakom za Lisabon. A kaj je najbolje, od samog početka mi se čini kao da sam tu knjigu nekad davno čitala
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 19.04.2020. at 17:22
O toj lekturi bi se isto dalo svašta ispričati.Ma znam, al' svaki put mi ubode oči
Ono, pisac je završio komparativnu književnost, knjiga je još k tome i lektorirana, wtf
Pokojni knjiški moljac je svojedobno opisao svoje iskustvo u jednoj našoj uglednoj izdavačkoj kući, gdje su od njega kao urednika tražili da izmisli ime lektora i korektora, a knjige nije lektorirao nitko
Jednako kao što je i moju mamu svojedobno angažirala kolegica koja je pisala udžbenike iz hrvatskog, da joj recenzira udžbenik. Trebam li spomenuti da naznačene ispravke u recenziji nikad nisu uzete u obzir?
tanja ne razumijem te, zar kći u nominativu, a kćer u akuzativu nije ispravno?
Tako je. Krivo sam napisala
Dakle, ispravak prethodnog posta: autor Andrija Škare koristi "kći" u akuzativu, a meni se čini da je još češća druga greška - da pišu "kćer" u nominativu.
Ajde dobro, čitam i ne shvaćam.
Meni se čini da su neki ljudi u zadnje vrijeme shvatili da je nominativ kći, ali sad misle da je onda tako u svim padežima.
E, i meni se čini isto
Citat s kraja knjige: "Lijepo je kad ima kći na koju može biti ponosan." (Ovo mi je bilo najlakše pronaći, ali ima toga još
Mislim da ni ja ne znam deklinaciju te imenice. Moram guglati.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.04.2020. at 09:57
Našla sam na svom hd ovo: https://citajknjigu.com/prije-pada-noah-hawley/
Nakon guglanja sam shvatila - možda je kod J. Pavičića bio dijalektalni govor? Nominativ kći se percipira kao ultra hiper književno što para uši prosječnom Dalmatincu. Ono, "ribara starog kći" - nešto iz 19. stoljeća, iz bajki i naftalina. Isto kao što u ZG ne postoji vokativ - hej, Goran, dođi (a di ti je "e", lipi moj Gorane?). Uvijek sam bila za deskriptivnu gramatiku, i ako većina pisaca ne zna koristiti imenicu "kći", ja bih tu bila relaksiranija (sva sreća da nisam lektor
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.04.2020. at 10:03
Ma nije to dijalektalno, ina
Goran Tribuson: Otac od bronce
Najnoviji Tribusonov roman. Nije loš, ali nije ni nešto spektakularno, onako... čitanje za odmor mozga (ne i očiju jer mi je baš naporno čitati s tableta). Kao i kod Pavličićevih novijih stvari, i kod Tribusona se može primijetiti da je ostario jer ima potrebu sve detaljno objašnjavati, svaku foru, svaku asocijaciju, kao je čitatelj tutlek koji ništa ne zna
A propos kci/kcer, kad narastem imat cu punk band i zvat ce se "ZATO JER" :D
Chesil kad god te vidim na forumu frustrirano frknem da još nisam nabavila "Na plaži Chesil".
Ima netko možda u nekom pdf-u?
Nakon guglanja sam shvatila - možda je kod J. Pavičića bio dijalektalni govor? Nominativ kći se percipira kao ultra hiper književno što para uši prosječnom Dalmatincu. Ono, "ribara starog kći" - nešto iz 19. stoljeća, iz bajki i naftalina. Isto kao što u ZG ne postoji vokativ - hej, Goran, dođi (a di ti je "e", lipi moj Gorane?). Uvijek sam bila za deskriptivnu gramatiku, i ako većina pisaca ne zna koristiti imenicu "kći", ja bih tu bila relaksiranija (sva sreća da nisam lektor
Ma, ne, nije dijalektalno...
Ja sam prva koja obožava dijalektalnu književnost i tu ne bih vjerojatno imala nikavih promjedbi...
A mene, posve neopravdano, pretpostavljam, svaki put iznova podsjeti koliko me dotična knjiga iznervirala...
Uf, Kosjenka, nadam se da ćeš, kad pročitaš, imati ljepše asocijacije od Forke, haha
Prijavljujem Mašu Kolanović, Poštovani kukci... Nisam oduševljena, ali definitivno je do mene, nisam sklona formi kratke priče.
Evo, stiže Rooney na hrvatskom, ponadala sam se da je Normal people, ali nije. Jel' čitao tko ovu?
https://fraktura.hr/razgovori-s-prijateljima.html
'Može se dogoditi da je netko svjestan da ne zna dobro govoriti standardnim jezikom, pa se, ako želi, može potruditi da bolje nauči, ili može dati svoje tekstove lektoru da ih uskladi s normom standardnoga jezika. Ali odluka je uvijek na govorniku, i on može odbiti preporuke lektora ako mu se čine pretjeranima ili neopravdanima.' Kci se jergovicu i paicicu vjer. cinila pretjerana, isli su vjer. za prirodnoscu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 21.04.2020. at 10:23
Kapović zastupa pomalo radikalno mišljenje, zanimljivo ga je čitati. U nekim stvarima ima pravo, ali vjerojatno ne uvijek i svugdje. Što se tiče oblika "kći-kćer", mogu još shvatiti da u nekim krajevima zvuči "prirodnije" da kažu kćer u nominativu (usp. oblik mater), ali zaista ne mogu zamisliti kome bi to bilo prirodno da u akuzativu kaže "kći"naročito ako se radi o piscu koji i inače piše strogim standardom.
Julian Barnes - Buka vremena
Već sam jednom počinjala čitati ovaj roman o životu ruskog skladatelja Šostakoviča, i odustala zbog niza imena iz političkog i kulturnog života SSSR-a, o kojem ne znam gotovo ništa.
Sad sam malo uprla, jer volim Barnesa, pročitala sam do kraja i shvaćam da je riječ o jako dobrom romanu koji mi nije bio gušt čitati.
Prvo, jako malo poznajem klasičnu glazbu, gotovo nikako. Drugo, kao što rekoh, slabo poznajem SSSR.
Ali, Šostakovičeva je priča univerzalna, kako živjeti sa sobom samim gazeći svoja uvjerenja. Jer, skladati za vrijeme Staljina značilo je stvarati glazbu za narod, za široke mase, svaki avangardni tonalitet mogao je biti put za gulag.
Šostakovič se tome povinuo, citirajući stihove koji, po meni, savršeno sažimaju poruku romana:
U vrijeme Galilea, živio je znanstvenik
Koji nije bio gluplji od Galileja.
Znao je i on dobro da se Zemlja vrti,
Ali morao je prehraniti brojnu obitelj.
Uf kako je ovo bolno
Vrlo primaljiv sažetak, Chesil! I ja od nekih knjiga možda prebrzo odustajem jer mislim da će mi to bit tlaka, nekad se tako i pokaže - ako ima previše teoloških razmatranja (Ulicka, Daniel Stein, prevoditelj - mislim da je ta bila s jako puno teologije), ako je neka knjiga koja je puno prožeta klasičnom glazbom, ali i rok glazbom - ako je sadržaj dobrim dijelom glazba, i koji put me odbija ako ima masu likova, pogotovo ako svi imaju 2 prezimena (Rusi i Latinomerikanci). Ali, možda gubim, recimo na Llosu sam mogla za Jarčevo slavlje odustat, a bio mi je super. Te moram onda uzimati tijekom GO ili ovako... karantenski uvjeti.
Izvrstan roman, a koliko se sjećam svog dojma nakon čitanja, u stvaranju atmosfere straha i iščekivanja Barnes je bio i previše uspješan.
Šostakovič je inače autor najanksioznije glazbe koju sam u životu čula. Njegova glazba je stvarno ogledalo vremena u kojem je živio - a da pritom može biti i dopadljiva, i pjevna, i živa, ponekad i agresivna. Genijalan skladatelj!
Uh, sad ste me zainteresirale, jedva čekam da otvore knjižnice!
Uh, sad ste me zainteresirale, jedva čekam da otvore knjižnice!
već u ponedjeljak!
Ne znam kako će izgledati te otvorene knjižnice, hoće li se uopće moći slobodno prebirati po knjigama. Meni bi za početak bilo dosta da ponovo otvore mogućnost online rezervacije knjige, pa da je samo dođem fizički preuzeti kad bude dostupna.
meni će biti sasvim ok i da dođem s par naslova, pa mi ih knjižničarka donese
evo kako su zamislili posuđivanje knjiga u knjižnicama, danas rečeno na presici, tportal prenosi
Dodao je da postoji posebna uputa za knjižare i knjižnice. 'Preporuka je da knjige budu obučene u najlon da se mogu dezinficirati.
Posljednje uređivanje od emily : 24.04.2020. at 15:00
Kako će se iznutra dezinficirati?
Ovi kao da nikad nisu bili u knjižnici. Pa knjige se uvijek zamataju u nekakvu zaštitnu foliju
Može ih knjižničarka i staviti u mikrovalnu, ili zagrijati fenom.
Na stranicana kgz piše da počinju raditi 4.5.
Pravila pisanja postova
