Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Vidi se da sam bila dugo na suhom što se novih knjiga tiče, jer sam uz Claudela posudila i jednog od novijih Jergovića njegov već poslovično guslarski stil (kako je to lijepo nazvala jedna forumašica i pogodila u srž ), ali kao i epske narodne pjesme, lako se čita, rečenice samo vuku jedna drugu.
Dakle, Jergović. Roman pod naslovom Herkul. Linkala sam kritiku jer se u potpunosti slažem s njom.

Prvi i drugi dio još nekako prolaze pod roman, ali za treći dio ne znam što reći osim da je prešao u grotesku, stil koji mu baš i ne leži najbolje. Od cijelog tog dijela ne bih zapamtila ništa da nije dva nevjerojatna ulomka koja su me natjerala na smijeh.
Prvi je karakterizacija Zagreba, iz koje se opet vidi da se Jergović nije izliječio od svoje vječne frustracije Zagrebom:

(…) nije želio razumjeti, zašto baš Zagreb. Taj savršeno nezanimljivi, antipatični graduljak, erektirani palčić među istočnoeuropskim prijestolnicama, u zemlji kojom vladaju ponizni grandomani, veliki nogometni navijači i navijačice u mokrim navijačkim majicama ispod kojih nema grudnjaka...
I drugi, još bolji, u kojem je ubacio samog sebe i usporedio se s ni manje ni više nego - Balzacom

Mislila je da će pišući o njemu, i o svojim zagrebačkim piscima, jednome također Bosancu, Sarajliji, nacionalnom izopćeniku balzakovski opsežnog opusa, koji po Zagrebu glumi vlastitu sjenu i pretvara se da ga nema (…)
Kad ga ne shvaćam preozbiljno, Jergović ponekad može biti i zabavan