Dočekala i ja u knjižnici "Pedeset cigareta za Elenu" koje su se ovdje već spominjale.

Isprva mi se knjiga svidjela, kako sam odmicala prema kraju, bila mi je sve predvidljivija, završila sam je s osjećajem da je toliko slična ranijim romanima M. Vujčić i da mi nije donijela baš ništa novo.
Uvijek isto, o likovima koji teže za radikalnom promjenom u svojem životu, i tijekom romana nalaze ili ne nalaze poticaj za nju. I sve je tako ukočeno, nekako uštogljeno, ne znam kako bih to opisala. Nedostaje mi spontanosti. Jedan mali, beznačajni "jebiga" mi je izmamio osmijeh, pomislila sam, dobro je, autorica je živ čovjek, nije robot.

Osim toga, povezanost glavnog lika (koji puši tih famoznih pedeset cigareta) s ostalim likovima (osim jednog) mi je prilično slabo motivirana, pa samim tim ostaje dojam nategnutosti u fabuli.

Ali moram primijetiti, Vujčićka besprijekorno piše, kompozicija joj štima, rečenice su jasne, čak i faktografija štima (15.5.2015. zaista je bio petak, odmah sam to izračunala u glavi )