Što čitate 3.

[Peterlin]

Da "Djevojčice" sam svojedobno nabavila u Beogradu, a nadam se da će se pojaviti i u hrvatskom prijevodu (mislim da ima šanse jer je dosta njezinih djela prevedeno zadnjih par godina).
Sad me čekaju njezine "Ljestve Jakovljeve", ali neću žuriti, mislim da ću si tu knjigu ostaviti za neki period da polako uživam u čitanju.

Ja sam napokon nabavila nove naočale, sa staklima za čitanje doooosta jačima nego prije. Izašla iz optike i pravac produljiti članstvo u knjižnici, nakon godine i pol samo na elektroničkoj literaturi.
Donijela doma Strah nema žensko lice Svetlane Aleksievič (čitala sam to u e-formatu i prije, ali drvena knjiga je ipak nešto drugo) i Ljestve Jakovljeve. Bingo! Naočale su super, a za knjigu sam pomislila kako bi je trebalo kupiti i imati doma. Nisam još, ali mislim da bi to bila dobra ideja... Ta se knjiga ne može pročitati samo jednom.

[Forka]

Sebastien Japrisot: Zaruke su dugo trajale

Drugi svjetski rat, petorica vojnika osuđenih na smrtnu kaznu zbog samoranjavanja, jedna djevojka koja traži svog zaručnika...
Knjiga koja nije ni povijesni, ni ljubavni, ni detektivski roman, a opet je sve u jednome.
Zanimljiv pristup i nekonvencionalan stil pisanja me privukao, ali moram priznati da mi se često činilo sve skupa dosta konfuzno i teško mi je bilo uhvatiti nit.
Kraj očekivan, a što se tiče preporuke - ne znam ni sama (a rijetko mi se dogodi da sam tako neodlučna u ocjeni knjiga...).

[anchi pp]

Ja sam tu knjigu čitala nakon gledanja filma, to mi je pomoglo da si zorno predočim s čime su se likovi susretali.
Jedan od rijetkih slučajeva da je film na razini knjige
https://www.imdb.com/title/tt0344510/?ref_=nm_knf_i4


Inače, pročitala sam prije spomenutu knjigu Ogled o sljepoći.
Da sam je čitala prije pola godine - bila bi mi na razini fantastike.
Riječ je o misterioznoj zarazi sljepilom koja polako zahvaća cijeli grad, a vjerojatno i svijet. Tko bi rekao
Obavezno pročitati.

[Forka]

Ja sam tu knjigu čitala nakon gledanja filma, to mi je pomoglo da si zorno predočim s čime su se likovi susretali.
Jedan od rijetkih slučajeva da je film na razini knjige
https://www.imdb.com/title/tt0344510/?ref_=nm_knf_i4


Inače, pročitala sam prije spomenutu knjigu Ogled o sljepoći.
Da sam je čitala prije pola godine - bila bi mi na razini fantastike.
Riječ je o misterioznoj zarazi sljepilom koja polako zahvaća cijeli grad, a vjerojatno i svijet. Tko bi rekao
Obavezno pročitati.

O, da, baš bih rado pogledala film, kad budem u prilici

A Ogled o sljepoći sam isto ja komentirala , genijalna knjiga, slažem se da bi trebala biti obavezna literatura...

[tanja_b]

Nedavno sam pročitala novi roman Javiera Cercasa (Salaminski vojnici, Brzina svjetlosti su mi bili izvrsni), oduševio me. Zove se Vladar sjena, nedavno je izašao u hrvatskom prijevodu u izdanju Frakture.

Domogla se i ja Vladara sjena. Što da kažem... Cercas je sjajan pisac, njegov tekst ne čita se uvijek lako i brzo, ponekad je malo naporan, ali redovito me na kraju oduševi svojim pristupom temi i načinom pisanja.
Konkretno, Vladar sjena je roman, ali nije fikcija - autor tu nastupa kao ravnopravan lik pod svojim punim imenom i prezimenom. I ne samo to, nego diskutira i raspravlja s prijateljem koji nam je također poznat književnik i filmaš - David Trueba. Naizmjence se nižu poglavlja Cercasove potrage za davno poginulim stricem, i poglavlja u kojima na temelju svjedočanstava i dokumenata pokušava rekonstruirati njegovo jednogodišnje ratovanje, a pokušava se i približiti načinu razmišljanja tada mladog (18-godišnjeg!) poručnika koji je u tih godinu dana spoznao više nego u cijelom dotadašnjem životu. Paralela s pričom Danila Kiša je izvrsno pogođena, a spoznaja o smislu i besmislu tog rata na kraju knjige jedna je od najljepših na koje sam dosad naišla.

[NanoiBeba]

Ja sam pak pročitala njegove Salaminske vojnike - i bome se dobrano pogubila u Španjolskoj povijesti. Al sam neke stvari i naučila.

Zadnje sam pročitala Uspavanku, autorice LeileSlimani.
I sad ne znam kaj bih napisala. Tema mi je strašna, čitatelj se odmah upoznaje s temom, odnosno krajem knjige, ubojstvom. No sama knjiga, ako izuzmemo odmah spomenutu tragediju mi je odlično pisana i zanimljiva, u formi kratkih priča. Lagano se čita, lijepo napisano. Samo kaj ja nisam tip od tragedija, mislim tko je

[Peterlin]

Tommi Kinnunen: Na križanju četiriju cesta

https://hena-com.hr/europa-iznutra-i-izvana-knjige/cijena/na-krizanju-cetiriju-cesta

[tanja_b]

Tommi Kinnunen: Na križanju četiriju cesta

https://hena-com.hr/europa-iznutra-i-izvana-knjige/cijena/na-krizanju-cetiriju-cesta

Ta mi je bila izvrsna svojedobno, sjajan izbor!

[chesil]

Francesca Melandri - Eva spava
Potvrdjujem vase dojmove, divna knjiga.
Uistinu pojma nisam imala o kompleksnoj povijesti Juznog Tirola.

[Peterlin]

Toni Morrison: Ljubljena http://www.kgz.hr/hr/procitajte/2020...jubljena/55331

Sad moram posuditi neku malo laganiju literaturu, vraćam se krimićima (a to obično ne prijavljujem ovdje, jer ih čitam za opuštanje i s pol zadnjice )

[NanoiBeba]

Francesca Melandri - Eva spava
Potvrdjujem vase dojmove, divna knjiga.
Uistinu pojma nisam imala o kompleksnoj povijesti Juznog Tirola.

Ja jesam, ali nisam bila svjesna da je baš tako jako. Mi smo tamo išli na zimski GO

[KAMI]

Hej, drage ženice koje čitate!!
Evo, da se malo i ja javim sa svojim čitalačkim izvješćem..
Meni se posrećilo tijekom korone da imam divnu prijateljicu koja a)živi u blizini, b)također voli čitati i c)ima doma bogatu knjižnicu..
Prvo sam pročitala Otok Victorie Hislop, zanimljiv veći dio romana, no završetak mi nije baš sjeo. Radnja je smještena na grčki otočić Spinalongu gdje se nalazila posljednja europska kolonija gubavaca koja je zatvorena tek oko 1960. g. To me baš šokiralo, mislila sam da je guba biblijska bolest iz filma o Ben Huru, a kad ono... Dojam većine romana ok, završetak tak-tak, očekivala sam više..
Nakon toga sam pročitala Susjeda, Otpusno pismo i Pitanje anatomije Marine Vujčić. Dobre su mi sve tri, žena lijepo i pitko piše, zadovoljna sam.
Onda je već stigao svibanj i otvorile su se knjižnice. Prvo kaj sam zgrabila bila je knjiga koju se tu na topiku puno preporučivalo, Zulejha otvara oči. I super mi je Zulejha, baš po mom ukusu..
Ako bih morala izdvojiti tri najbolje knjige koja sam pročitala ove godine, bile bi to:
Čovjek zvan Ove
Kradljivica knjiga
Zulejha otvara oči
Sad trenutno čitam roman Ljubavni život izraelske spisateljice Zeruye Shalev na preporuku gore spomenute prijateljice. Tko voli romane nabijene erotikom, ovo je za njega..ha, ha..tek sam na polovici, čitam dalje..
Pusa svima!

[ina33]

Procitala Bezvodni potop od Margaret Atwood, nastavak Gazele i Kosca, a prethodnica Ludog Adama. Davno sam citala Gazelu i Kosca pa sam malo proguglala radnju. Dojam je mixed. Zabavilo me, ali nije me uvuklo kao njena Sluskinjina prica, Testamenti ili Alias Grace.

[aleksandra70vanja]

totalno si me zbunila s Bezvodnim potopom - Godina potopa

kakvi su ti Testamenti?

[chesil]

Haha, ina, opet se poklapamo, taman uzela trilogiju kao ljetno stivo. No, jos premalo procitala da ista kazem.

[anchi pp]

Upravo čitam Gazelu i kosca, kad se nešto spomene na ovom topiku ja odmah rezerviram u knjižnici

Zanimljivo mi je što mi je to treća po redu knjiga vrlo sumornog ugođaja.
Kulo je s Ogledima o sljepoći, pa onda SF Mletački sokol Milene Benini.
Tu se radnja također dešava nakon globalnog zatopljenja i potpunog potapanja Venecije i Japana.

[tanja_b]

Ovih dana čitam jednu fenomenalnu knjigu koja je idealna baš za ovo naše vrijeme.
Laura Spinney: Blijedi jahač - kako je španjolska gripa 1918. promijenila svijet

Knjiga je objavljena prije 2 godine (hrvatsko izdanje je iz 2019.), kad još nitko nije ni pomišljao na reprizu. Čitajući je sad, sa zaprepaštenjem otkrivam kako se neke rečenice mogu doslovno prekopirati na sadašnju situaciju ili potaknuti na razmišljanje. Pa tako, između ostalog, knjiga navodi podatak da je u španjolskom gradu Zamori (osobito teško pogođenom epidemijom), u novinama na istoj stranici uz preporuke za izbjegavanje velikih okupljanja objavljen i raspored svetih misa. Ili da je jedna od ključnih protuepidemijskih mjera u New Yorku bila - nezatvaranje škola (jer su djeca kod kuće živjela u higijenski znatno lošijim uvjetima, dok su u školi bila pod nadzorom).
Osobito je interesantno porijeklo samog imena bolesti (zašto "španjolska" gripa kad bolest nije potekla iz Španjolske?), a govori nešto i o trendovima u imenovanju novih bolesti (što se jasno može vidjeti i iz imena ove "naše" pandemije).
Uglavnom, knjiga je fantastična, a pravi gušt je čitati je upravo sad (pitanje bi li me se tako dojmila da sam je čitala prije godinu dana, iako, inače volim literaturu takve vrste).

[betty blue]

Sad trenutno čitam roman Ljubavni život izraelske spisateljice Zeruye Shalev na preporuku gore spomenute prijateljice. Tko voli romane nabijene erotikom, ovo je za njega..ha, ha..tek sam na polovici, čitam dalje..
Pusa svima!

Meni su romani Zeruye Shalev bili iznimno potresni, a onaj Muz i zena nisam mogla citati. Kasna obitelj mi je bio manje potresan od Ljubavnog zivota. A Ljubavni zivot me silno rastuzio s tom samodestruktivnoscu glavne junakinje.
Davno sam to citala, mozda bi mi sada dojmovi bili drugaciji. Mozda bih mogla Muza i zenu pokusati sada.

[ina33]

totalno si me zbunila s Bezvodnim potopom - Godina potopa

kakvi su ti Testamenti?

Eto, kad napisem bez tipfelera, zeznem bitnije . Testamenti su mi odlicni.

Mene Zeruya u potpunosti zapravo nervira. Ja sam suzdrzan lik, ako do 50-te nisam otkrila takve razarajuce ljubavi, ni necu. Nervira me ta drama, autodestrukcija pa imam iste reakcije bijesa ono..kog vraga. Al, vjer. je to oklop na moju mamu koja je bila takva. Enivej, kad citam Zeruyju, kao i neku poeziju, i reference na klasicnu glazbu - to je jezik koji ne razumijem. Nek je nesto malo misaonije, ne toliko utopljeno u emocije - moze.

[ina33]

Procitala sam Njemacku kucu od Annette Hess. Meni je bila odlicna, zabavila me jako vezano za fabulu, a temu, ma kako to naopako zvucalo, 'volim' i nikad je se ne mogu zastiti - kako je vecina dopustala nacizam. Ima na momente ljubic momenata, al sam i zasuzila par puta i progutala sam je pa je preporucam:

https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...0aAr86EALw_wcB

[aleksandra70vanja]

opet ja s istim pitanjem
što da uzmem materi za preko ljeta?
voli mani gotovac, ali ne bih ovu zadnju
drakulićku je pročitala osim nevidljive žene, iz istog razloga što ne želim zadnju mani, ne želim da su depresivne
ok drakulićka je depresivna, ali s milevom se ne može poistovjetiti
za vrijeme karantene je pročitala dvije knjige drage hedla
voli juricu pavičića, i to je sve pročitala

ne moraju biti domaći autori
ali nešto zanimljivo, a ne depresivno
ne ljubići
ne krimići

odmah sam rezrevirala njemačku kuću po ininoj preporuci
mislim da bi joj se to moglo dopasti
što bih joj još mogla uzeti?

[Forka]

Elif Shafak: Majstor i ja

Ovo je prvi roman popularne turske spisateljice koji sam pročitala i baš mi se svidio, premda sam ga uzela s dozom skepse...
Ponajprije stoga jer je autorica već podosta "razvikana", a i prepadnem se tih povijesnih djela, s nekoliko stotina stranica, uvijek mislim da su teška za čitanje.
Ovo se, međutim, lako čita, vrlo je vješto napisano, a i sadržajno je, bez obzira što je radnja smještena u XVI stoljeće, jako zanimljivo.
Riječ je o graditeljstvu i arhitekturi zlatnog doba osmanske kulture, o jednom dječaku i jednom velikom majstoru. I jednom bijelom slonu.
I još svaštanešto između toga.
Preporuke.

Alex, mislim da bi se i tvojoj mami svidjelo ,

[aleksandra70vanja]

hvala Forka
budem joj i to uzela
ja sam čitala njenu Palaču buha
ne znam, dobra mi je, a opet kao da mi je nešto falilo

[tanja_b]

opet ja s istim pitanjem
što da uzmem materi za preko ljeta?
voli mani gotovac, ali ne bih ovu zadnju
drakulićku je pročitala osim nevidljive žene, iz istog razloga što ne želim zadnju mani, ne želim da su depresivne
ok drakulićka je depresivna, ali s milevom se ne može poistovjetiti
za vrijeme karantene je pročitala dvije knjige drage hedla
voli juricu pavičića, i to je sve pročitala

ne moraju biti domaći autori
ali nešto zanimljivo, a ne depresivno
ne ljubići
ne krimići

odmah sam rezrevirala njemačku kuću po ininoj preporuci
mislim da bi joj se to moglo dopasti
što bih joj još mogla uzeti?

Ksenija Kušec: Opća opasnost - pripovijetke, zgodne, lako se čitaju, duhovite, ali nisu trivijalne

Lana Bastašić: Uhvati zeca - kažu, bosanska Ferrante

Barbara Yelin: Irmina - ovo je strip, ali odličan strip! Na tragu preporuke za Njemačku kuću, govori o tome što se dešava u životu "običnog" čovjeka da od perspektivne, liberalne, kozmopolitski nastrojene mlade djevojke postane žena koja prešutno prihvaća nacizam

Imam još nekoliko friških preporuka, ali te su depresivne

[emily]

opet ja s istim pitanjem
što da uzmem materi za preko ljeta?
voli mani gotovac, ali ne bih ovu zadnju
drakulićku je pročitala osim nevidljive žene, iz istog razloga što ne želim zadnju mani, ne želim da su depresivne
ok drakulićka je depresivna, ali s milevom se ne može poistovjetiti
za vrijeme karantene je pročitala dvije knjige drage hedla
voli juricu pavičića, i to je sve pročitala

ne moraju biti domaći autori
ali nešto zanimljivo, a ne depresivno
ne ljubići
ne krimići

odmah sam rezrevirala njemačku kuću po ininoj preporuci
mislim da bi joj se to moglo dopasti
što bih joj još mogla uzeti?

Ljudmila Ulicka: Zeleni šator i Iskreno vaš, Šurik

[emily]

Iako sam prva dva dijela Ferrantičine tetralogije razvlačila i dugo čitala (Genijalna prijateljica i Priča o novom prezimenu), sljedeće dvije knjige (Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju, Priča o izgubljenoj djevojčici) sam progutala. Lockdown je taman bio počeo, pa sam imala i više vremena (rad od doma), i to sigurno ima utjecaja na brzinu mog čitanja i mogućnost posvećivanja knjigama Skidam joj kapu na držanju razine i kvalitete do kraja četvrte knjige, nije se razvodnila niti pogubila, sve je jedanko stvarno i snažno. Te zadnje dvije knjige su mi definitivno najbolje. Baš mi se sviđa i kraj gdje ustvari ne znamo što se dogodilo s jednom od prijateljica, baš mi je to životno i ne fali mi closure. Svaka čast!


Chimamanda Ngozi Adichie - Amerikana
Već sam čitala njezinu Polovicu žutog sunca, pa mi je poznata kao autorica. Amerikana je slična, ali drugačija, bio mi je interesantan i afrički dio, i onaj u USA i UK. Kako izgleda imigrantski (k tome i ilegalan) život u UK fakultetski obrazovanog Nigerijca, na koji način afrički crnci doživljavaju rasizam u Americi, te općenito o njihovom doživljaju (ili ne-doživljaju) rase. Pretjerana (ili nije pretjerana?) politička korektnost koja postaje sama sebi svrha, ilustracija je scena u dućanu kad pokušavaju identificirati koja prodavačica je poslužila mušteriju, i na sve načine izbjegavaju spomenuti da je jedna od njih crnkinja. Wtf?!?
Zanimljivo i dobro napisano, odlična mi je bila.


Damir Karakaš: Blue moon
On nikad ne razočara, malo riječi, puno rečenog, uvijek u glavu. Gledala sam ranije predstavu u Kerempuhu pa su likovi imali lica glumaca, ali nije mi smetalo jer je i predstava izvrsna. Preporuka za sve ljubitelja D. Karakaša, i za one koji to nisu, mogli bi postati


Tomislav Perko: 1000 dana proljeća
Tomislav Perko: 1000 dana ljeta
putopisi autora, koji je "patentirao" putovanje bez novaca, proputovao je veći dio svijeta trošeći u prosjeku 50 kuna na dan, bez plaćanja smještaja (couchsurfing, rad u zamjenu za smještaj, spavanje po parkovima ...). Obje knjige je izdao u vlastitoj nakladi, uz pomoć crowdfunding kampanje. Dijelovi su mi bili malo dosadni, ali to se događa i profesionalnim piscima. Živciralo me skakanje u vremenu, jer radnja ne teče od točke a do točke ž, već vrluda iz sadašnjosti u prošlost, pa malo naprijed, pa nazad, pa opet u sadašnjost ... valjda je htio biti drugačiji, pa se zato odlučio za ovaj pristup.

Dražen Lisak: Kralj hakla
Jedan novoizašli biser, roman kakvog je Zagreb dugo čekao, ne bih rekla da je nostalgičan, jer nije, ali pomalo melankoličan jest. Sjajna naslovnica. Prvijenac (autor je '63. godište), ne mogu vjerovati zašto nije ranije ništa objavio (osim kratkih priča za vrijeme studija). Tanja Tolić od portala najboljeknjige mu je partnerica, vjerujem da mu je i ona dala vritnjak u tom smjeru .


Andre Aciman: Zovi me svojim imenom
Upravo danas sam ju dogotovila. Jedna od onih koju čitam (a najrađe bih ju na pola ostavila) jer ne želim odustati, pa mi je na kraju ipak drago da sam ustrajala. Hvaljeni film nisam gledala, a sigurno je odigrao ulogu u mojim velikim očekivanjima od knjige. Jako puno pažnje pridaje dočaravanju atmosfere, talijanska rivijera, stara vila u posjedu obitelji profesora filozofije koji svako ljeto ugošćuje po jednog mladog znanstvenika, intelektualni razgovori pod ljetnim suncem, kupanje, ručkovi, posluga, ljenčaranje .... naprosto možeš osjetiti sve te zvukove, slike i mirise.

[emily]

pročitala sam i Tuđi život od Marine Vujčić
njezin prvijenac, rekla bih da se vidi da je prvi (iako nisam ništa drugo od nje čitala).
predvidiv je prilično, mada sam se ja cijelo vrijeme nadala da će se sad dogoditi nešto što ne vodi tom predvidljivom razvoju događaja .... al šipak

[Jurana]

Patricia Lockwood: Priestdaddy

Ova knjiga je autobiografska proza mlade pjesnikinje čiji je otac katolički svećenik na Srednjem zapadu u SAD-u. Ne radi se o nezakonitom očinstvu ili nezakonitom svećeništvu, već je njen otac svećenik s dopuštenjem Crkve, koji je u trenutku zaređenja već imao dvoje djece, a kasnije se rodilo još troje djece. Iako ona piše o sebi i cijeloj obitelji, tata iz naslova je centralna ličnost i pravi je američki desničar, sa svim stavovima prema manjinama koje se uz to očekuju i ljubavlju prema oružju. Iako je sama Patricia dijametralno suprotnog svjetonazora, ipak o ocu i obitelji piše s puno topline i prihvaćanja.

Kako je ona pjesnikinja, tako i ne polaže puno računa prema narativnom, priča je fragmentarna - pripovijeda neki događaj iz tog trenutka, a trenutak je takav da se zbog teške besparice nakon 12 godina odsutnosti iz obiteljskog doma vratila s mužem stanovati s roditeljima - a onda je taj trenutak sjeti nečega iz djetinjstva. Ugođaj je slatko-gorak jer je autorica dosta patila odrastajući, ali je najprije njen karakter takav da se s tim dobro nosi, a osim toga sve začinja s puno duhovitosti pa ublažava potresnost dojma.

Kad spominjem smijeh pomiješan sa suzama, ne mogu ne spomenuti pjesmu po kojoj je postala poznata - Rape Joke - a koje se dotakne i u ovoj knjizi.

Puno je pjesničkog u tekstu; književnica je svim svojim bićem pisac i doživljava svijet kao pjesnik.

Inače sam sa za nju znala da je imala i oveliku sljedbu na twitteru i baš ovih dana odem pogledati taj twitter i pročitam kako je upravo, nakon 3 mjeseca nepisanja objavila tekst na LRB o svom iskustvu s covidom. Također piše na twitteru kako se još nije sasvim oporavila od bolesti, a dijagnosticirana joj je 13. 3. :/

Knjigu sam uzela u ruke jer sam nekoliko puta u zadnjih par mjeseci naišla na preporuke i pohvale kad se o njoj govorilo, među ostalim i na onom Guardianovom popisu.

[aleksandra70vanja]

Ksenija Kušec: Opća opasnost - pripovijetke, zgodne, lako se čitaju, duhovite, ali nisu trivijalne

Lana Bastašić: Uhvati zeca - kažu, bosanska Ferrante

Barbara Yelin: Irmina - ovo je strip, ali odličan strip! Na tragu preporuke za Njemačku kuću, govori o tome što se dešava u životu "običnog" čovjeka da od perspektivne, liberalne, kozmopolitski nastrojene mlade djevojke postane žena koja prešutno prihvaća nacizam

Imam još nekoliko friških preporuka, ali te su depresivne

tnx
strip nije za nju, ali ove prve dvije bih mogla
može depresivno za mene
nek bude u skladu s mojim raspoloženjem

[aleksandra70vanja]

Ljudmila Ulicka: Zeleni šator i Iskreno vaš, Šurik

tnx

[Peterlin]

Ljudmila Ulicka: Zeleni šator i Iskreno vaš, Šurik

Još dodaj Jakovljeve ljestve - to je knjiga koju bih rado nabavila i imala trajno.

Zeleni šator upravo sad čitam ponovno (drvenu knjigu, prvo čitanje bilo je iz digitalnog formata). Uvijek se iznova divim kako Ulicka ljudske tragedije uspijeva približiti na svakodnevnu i prihvatljivu razinu.

[tanja_b]

tnx
strip nije za nju, ali ove prve dvije bih mogla
može depresivno za mene
nek bude u skladu s mojim raspoloženjem

Evo onda depresivnih preporuka:

Kyong-suk Sin: Molim te, pazi na mamu
Vrlo dobra analiza obiteljskih odnosa, uz zanimljiv uvid u korejsko društvo. Ali roman je impregniran osjećajem krivnje, koji prema kraju nimalo ne jenjava. Zato kažem da je depresivan

Darko Cvijetić: Schindlerov lift
Ovo mi je jedna od najboljih anti-ratnih knjiga koje sam ikad pročitala. Kroz priču o jednom neboderu građenom 70-tih godina, i njegovim stanarima, autor prikazuje raspad bivše države, rat u Bosni i ono što je došlo nakon rata. Pritom nema izravnih, brutalnih scena (osim jedne, koja s ratom i nema direktne veze, ili ipak ima?), sve ostaje između redaka, ali tako jasno, da ne može biti jasnije. Nije roman, prije bi to bila zbirka priča, ali sve su povezane likovima i mjestom radnje, tako da se može čitati i kao roman. Tanka knjižica, ni 100 strana, ali toliko nabijena sadržajem da je se ne može čitati na brzinu. Autor je za ovu knjigu dobio razne nagrade, potpuno zasluženo.

[tanja_b]

Generalno, pravo otkriće mi je sarajevski izdavač Buybook koji ima nekih autora koji se u hrvatskim izdavačkim kućama ne štampaju. I Bastašićka (Uhvati zeca) i Cvijetić (Schindlerov lift) su odande.

[ina33]

Puno hvala svima na depresivnim i nedepresivnim preporukama za ljeto!

[aleksandra70vanja]

Evo onda depresivnih preporuka:

Kyong-suk Sin: Molim te, pazi na mamu
Vrlo dobra analiza obiteljskih odnosa, uz zanimljiv uvid u korejsko društvo. Ali roman je impregniran osjećajem krivnje, koji prema kraju nimalo ne jenjava. Zato kažem da je depresivan

Darko Cvijetić: Schindlerov lift
Ovo mi je jedna od najboljih anti-ratnih knjiga koje sam ikad pročitala. Kroz priču o jednom neboderu građenom 70-tih godina, i njegovim stanarima, autor prikazuje raspad bivše države, rat u Bosni i ono što je došlo nakon rata. Pritom nema izravnih, brutalnih scena (osim jedne, koja s ratom i nema direktne veze, ili ipak ima?), sve ostaje između redaka, ali tako jasno, da ne može biti jasnije. Nije roman, prije bi to bila zbirka priča, ali sve su povezane likovima i mjestom radnje, tako da se može čitati i kao roman. Tanka knjižica, ni 100 strana, ali toliko nabijena sadržajem da je se ne može čitati na brzinu. Autor je za ovu knjigu dobio razne nagrade, potpuno zasluženo.

oooo
pa ovo je za mene
samokriva za sve na ovom svijetu
do sad i za ozonske grupe
možda da razmislim da bih mogla i za covid biti kriva

Nas soliter je veselo zdanje
talasa masa, ljulja ga stalno
sad je doveden u prizemno stanje
al' zamisljen je monumentalno

Takvog nema na svetu okruglom
fasada drzi, a temelji klize
nas je soliter pod izvesnim uglom
kao slavni toranj iz Pize

[aleksandra70vanja]

uhvati zeca
u 2 knjižnice u zagrebu, 3 i 5 rezervacija
i u zaprešiću

molim te, pazi na mamu, isto isposuđivano
tu knjigu sam snimala i razmišljam da je kupim


zato Ulicke koliko hoćeš, samo ne u mojoj knjižnici, nema ga uopće, vidjet ću hoću li negdje drugdje skočiti jer mi je nezgodno s ovim njihovim ljetnim radnim vremenom, rade ovaj tj. isto kao ja, a ako rezreviram moram u roku 3 dana doć po to

schindler isto kao u ulicka, ima u dalekoj knjižnici

ali svakako ću nešto uzeti od savjetovanog

hvala

[tanja_b]

Nas soliter je veselo zdanje
talasa masa, ljulja ga stalno
sad je doveden u prizemno stanje
al' zamisljen je monumentalno

Takvog nema na svetu okruglom
fasada drzi, a temelji klize
nas je soliter pod izvesnim uglom
kao slavni toranj iz Pize

Znaš da mi se ta pjesma više puta vrtila po glavi dok sam čitala Schindlerov lift
Samo što je crveni soliter iz knjige sve samo ne "veselo zdanje"...

[Peterlin]

uhvati zeca
u 2 knjižnice u zagrebu, 3 i 5 rezervacija
i u zaprešiću

molim te, pazi na mamu, isto isposuđivano
tu knjigu sam snimala i razmišljam da je kupim


zato Ulicke koliko hoćeš, samo ne u mojoj knjižnici, nema ga uopće, vidjet ću hoću li negdje drugdje skočiti jer mi je nezgodno s ovim njihovim ljetnim radnim vremenom, rade ovaj tj. isto kao ja, a ako rezreviram moram u roku 3 dana doć po to

schindler isto kao u ulicka, ima u dalekoj knjižnici

ali svakako ću nešto uzeti od savjetovanog

hvala

Zeleni šator imam ja doma upravo sad - posuđeno iz S.S.Kranjčevića, pa ako hoćeš...

[Forka]

uhvati zeca
u 2 knjižnice u zagrebu, 3 i 5 rezervacija
i u zaprešiću

molim te, pazi na mamu, isto isposuđivano
tu knjigu sam snimala i razmišljam da je kupim

Tak' ti je to kad želiš popularne knjige .

Ja sam, recimo, upravo pročitala Zašto volim Zagreb, Veselka Tenžere.
Tekstovi i feljtoni koje je seamdesetih i osamdesetih godina obljavljivao u Vjesniku, Startu...
Divota, uživala sam u svakoj rečenici.
Kakav je to bio novinar, vrhunski intelektualac od formata!
Usporedba s ovim današnjim novinarima jednostavno je nemoguća.

Zanimljivo mi je bilo i to što sam čitajući njegove opservacije Zagreba u to vrijeme, skužila da se u četrdesetak, pa i više, proteklih godina neke stvari uopće nisu promijenile .
Uglavnom, gušt na entu potenciju .

[Forka]

Leila Slimani: Uspavanka

Dosta razvikana knjiga, dobitnica Goncourtove nagrade, očekivala sam wow efekt, no on je, nažalost, izostao.
Tema mi je okej, odmah na početku saznate da je riječ o obojstvu dvoje djece, koje je počinila njihova dadilja.
Čak mi je i stil pisanja jako dobar, čita se doista s lakoćom.
Međutim, zapravo ništa nisam saznala. Ni kako se to dogodilo, ni zašto se to dogodilo.
Sve mi je nekako ostalo visiti u zraku, unatoč snažnim pokušajima karakteriziranja glavnih protagonista.
Naročito mi je kraj romana bljedunjav i neuvjerljiv.

[NanoiBeba]

Uspavanku sam i ja nedavno čitala. Sličan dojam imam. Iako se stvarno knjiga lagano čita.
Sad čitam Tirzu, Arnina Grunberga. Pokušavam sd ufurat u Nizozemsko društvo. I isto nisam nešto oduševljena knjigom.

Nadam se da mi je izbor knjiga za GO bolji. No prošle godine sam i to fulala.

[chesil]

Mark Lanegan – Sing Backwards and Weep

Autobiografija pjevača nekadašnjih Screaming Trees iz Seattlea, a danas solo pjevača s uistinu raznorodnim glazbenim suradnjama.
Kad pročitaš što je taj bivši junkie sebi radii u životu, pitaš se kako je ostao živ.
Dio knjige o ovisništvu, a o heroinu piše zapravo cijelo vrijeme, na mene je ostavio dojam kao u adolescenciji Mi djeca s kolodvora Zoo. Užasni, naturalistički opisi potrage za drogom, pucanja, kljucanja, predoziranja, kriza, narkomanskih boleština, brrrr.
Lik nije nimalo simpatičan, dapače, bezosjećajni je agresivac sklon ovisnosti o alkoholu, seksu, destrukciji. U knjizi pljuje sve koje ne voli (a, ima ih), ali kako najviše ne voli sebe, ta pljuvačina se najbolje lijepi na njega samga. U prijevodu, ne štedi se ni trunke.
Zanimljivi su opisi Seattle scene 90.-ih, prisjećanja na prijatelje Kurta i Laynea i uloge koju je imao u njihovim životima i smrtima. Knjiga završava (uspješnim) odlaskom na rehab cca 2000., nakon što je dotaknuo dno, ostavši bez stana, prihoda, dilajući po ulici i hraneći se u pučkim kuhinjama. Na kraju čitatelja pridobije na svoju stranu i navijaš da napokon prihvati ljubav i brigu onih kojima je (još uvijek) stalo do njega.
Odlično, teško štivo.

[tanja_b]

Jose Luis Peixoto: Unutar tajne (put u Sjevernu Koreju)

Putopis o najzatvorenijoj zemlji na svijetu, koju je autor posjetio u proljeće 2012., kad su iznimno bile dozvoljene dulje turističke ture u Sjevernu Koreju povodom stote obljetnice rođenja Kim Il-Sunga (iako je lik bio mrtav već godinama, ništa nije sprečavalo zemlju da slavi njegov stoti rođendan kao da je još uvijek živ).
Vrlo zanimljiva tematika, volim putopise tog tipa, ali ostala sam malo razočarana knjigom. Nešto mi je tu falilo. Vjerojatno i nije autor kriv, lako moguće da je ovo maksimum koji je smio napisati a da ne dođe u naknadne probleme (sjetila sam se sad "Pete strane svijeta" Jasena Boke gdje je opleo po kineskom tretmanu Tibeta, pa je imao okapanja s kineskim veleposlanstvom u Hrvatskoj). Svim posjetiteljima u Sjevernu Koreju zabranjeno je fotografirati, a i pisati o onome što su vidjeli. Tako je autor u knjizi više fokusiran na vlastite osjećaje u vezi s tim putovanjem (kao da je u nekoj vrsti zatvora, što i jest, iako je dobrovoljno otputovao onamo).
Osobito mi je zanimljiva teza da Sjeverna Koreja uopće nije komunistička zemlja. Pa i nije (u službenim dokumentima riječ "komunizam" navodno se vrlo rijetko spominje). Ustroj zemlje je prije nacionalistički - tim više jer još uvijek održavaju bolne uspomene na japansku okupaciju i oslobođenje od njih.
Uglavnom, koga zanima tematika - preporučujem, ovakve knjige su rijetke.

[anchi pp]

Je li tko upozat s opusom Marilene Dužman?

Vidim da ima 4 knjige izdane, u knjižnicama su po 3 primjerka sve skupa, a na goodreadsu ima brutalne ocjene - skoro pa čiste petice?

https://www.goodreads.com/search?q=M...qid=s0qdSTkEfV

[anamar]

S uživanjem čitam vaše preporuke, hvala svima na trudu. Evo nekoliko mojih.

Strip album: Irena, scenarij potpisuju Jean-David Morvan i Severine Trefouel, a crtež David Evrard.
Album donosi pet svezaka o životu Poljakinje Irene Sendlerowe - "Pravednice među narodima", koja je iz varšavskoga Geta spasila 2 500 židovske djece. U opreku temi razigran, dječji crtež, a i scenarij vode čitatelja kroz mračne godine 20. st. uključujući poratni Irenin posjet Izraelu. Stripovi o holokaustu su svijetu potrebni, a ovaj strip album je odlično štivo dostojno usporedbe s Mausom, velikana Arta Spiegelmana.

Kriminalistički serijal: Zov Kukavice, Dudov svilac, Karijera zla i Smrtonosno bijelo, Roberta Galbraitha (J.K. Rowling).
Istražiteljski dvojac Cormoran Strike i Robin Ellacott te slučajevi kojima se bave toliko su mi se svidjeli da sam sve 4 knjige pročitala jednu za drugom, a sada s nestrpljenjem očekujem i peti roman. A osim zapleta i iščekivanja razrješenja zločina uživala sam u opisima londonskih četvrti i pubova u kojima se radnja odvija, kao i dinamične britanske svakodnevice.

Još jedan strip album Jonas Fink - život na čekanju, autora scenarija i crteža Vittoria Giardina. U stripu upoznajemo Prag, 1968., u godini revolucije, godini kada je Čehoslovačku posjetio Tito, rijetki crveni vođa koji je rekao NE Rusima, godini u kojoj je jačala nada da će željezna zavjesa pasti. Iako nije ovdje riječ samo o '68moj, ta godina je srž priče, kao točka preokreta u kojoj jedno društvo odškrine vrata prema slobodi no ipak završi u diktaturi.

[roman972]

Je li tko upozat s opusom Marilene Dužman?

Vidim da ima 4 knjige izdane, u knjižnicama su po 3 primjerka sve skupa, a na goodreadsu ima brutalne ocjene - skoro pa čiste petice?

https://www.goodreads.com/search?q=M...qid=s0qdSTkEfV

Pročitala sam prve tri od te četiri knjige. To su ljubići, prava ljetna literatura, ne previše zahtjevna. Povezane su, ali labavo, pa se mogu čitati bilo kojim redom. Radnja je pretežno locirana u Istri, sa simpatijom je prikazan istarski mentalitet. Zgodno.

[Forka]

Luis Sepulveda: Starac koji je čitao ljubavne romane

Ne znam kako sam uspjela propustiti ovu knjižicu, no, eto, dogodilo se...
Kratak, ali prekrasan romančić!
Ukoliko ste ga i vi, kao i ja, propustili pročitati kad je objavljen kod nas, nikad nije kasno, preporuka!

[ina33]

Olive, iznova, od Elisabeth Strout. Jako mi svidjela. Tematika starenje, identitet, osvrt na zivot. Knjiga o starosti, prolaznosti zivota, novim nadama, odnosima s obitelji, djecom, radostima i tugama, znacenju i njegovom manjku, identitetu i njegovom manjku. Meni dosta poveznica s Nevidljiva od Drakulic (i i ovoj se spominje kako je Olive nekome nevidljiva), al je knjiga meni puno simpaticnija i optimisticnija od Slavenkine, kod Slavenke je uvijek neka high drama, kod Strout je to prilicno ublazenije, jedna simpaticna luda zbrka, nekako
si likovi ne pridaju toliko vaznosti, ili im autorica ne pridaje, zbrckani su ko zivot sam. Raznjezujuca knjiga za mene, i zabavna.

Druga je bila audio knjiga Simone de Beauvoire Drugi spol. Na dijelove super, al meni vise od polovine zamorna jer ima puno primjera koji su danas obsolete (madam ova je rekla ovo, pa u svom salonu primala ovo, pa sto u umjetnosti o zenama kazu ovi i oni, pa kako vide odnose - a sve s primjerima koje smo vecinom, hvala ti boze, prevazisli i ljudima koji su danas irelevantni, pa freud, pa penis envy). Da nije bila 'usputni' audible format mislim da bih jednom na detalje detalja zivota pariskih salona odustala. Sad slusam od Chimamande onaj epistolarni femin. manifest, mozda ce mi bolje lec jer je modernije.

[anamar]

Od mene evo još preporuka.

Daniel Mendelsohn, Izgubljeni: Potraga za šestero od šest milijuna

Autor je više od četiri godine istraživao okolnosti umorstva svojih šestoro rođaka u Bolechowu, gradiću na padinama Karpatskoga masiva. Mesar Shmiel Jäger, njegova supruga Ester i četiri kćeri Lora, Frydka, Ruchele i Bronia ubijeni su u II Svjetskom ratu kao i 6 milijuna Židova Starog kontinenta. Bez namjere da ikome sudi, u knjizi opisuje svoje traganje za istinom o njihovoj smrti, ali i tome kako su živjeli, kakvi su bili ljudi, pokušavajući žrtvama vratiti dio njihova dostojanstva. U potrazi na četiri kontinenta autor otkriva i mnogo toga o sebi i svojoj obitelji i o teretu kojeg nose preživjeli, traumama, strahu, osjećaju odgovornosti, grizodušju. Ovo je knjiga koja je vrlo intimna, ali opet univerzalna u svojoj poruci.

Olga Tokarczuk, Bjeguni

Olgine se knjige (većina njih) odupiru prepričavaju. Nedostaje mi izobrazbe i riječi kojima bi opisala svoj dojam. A taj dojam traje još dugo nakon što sam sklopila korice izdanja. Krpica nevjerojatnoga, kroj sazdan od poznatih oblika i krojač čiju ruku vodi san. Rezultat je veliki, topao i utješno poznat prekrivač- knjiga o žudnji za slobodom, nemiru koji nas tjera da lutamo, jer u okovima svakidašnjeg putovanje je izjednačeno s besmrtnošću. Tijelo tek u stalnom kretanju pripada vječnosti.

[chesil]

Wow, anamar, koji osvrt na Tokarczuk. Nadahnula te, vidim.

Ja sam upravo zavrsila Most preko burne rijeke Dalibora Talajica. Autobiografski prikaz nosenja jednog oca s dijagnozom autizma svoga sina. Dobro pise Talajic, tocno osjecate njegove nemire, sumnje, borbe, otpore, lomljena, sastavljanja. Uf.