Što čitate 3.

[emily]

Iako sam prva dva dijela Ferrantičine tetralogije razvlačila i dugo čitala (Genijalna prijateljica i Priča o novom prezimenu), sljedeće dvije knjige (Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju, Priča o izgubljenoj djevojčici) sam progutala. Lockdown je taman bio počeo, pa sam imala i više vremena (rad od doma), i to sigurno ima utjecaja na brzinu mog čitanja i mogućnost posvećivanja knjigama Skidam joj kapu na držanju razine i kvalitete do kraja četvrte knjige, nije se razvodnila niti pogubila, sve je jedanko stvarno i snažno. Te zadnje dvije knjige su mi definitivno najbolje. Baš mi se sviđa i kraj gdje ustvari ne znamo što se dogodilo s jednom od prijateljica, baš mi je to životno i ne fali mi closure. Svaka čast!


Chimamanda Ngozi Adichie - Amerikana
Već sam čitala njezinu Polovicu žutog sunca, pa mi je poznata kao autorica. Amerikana je slična, ali drugačija, bio mi je interesantan i afrički dio, i onaj u USA i UK. Kako izgleda imigrantski (k tome i ilegalan) život u UK fakultetski obrazovanog Nigerijca, na koji način afrički crnci doživljavaju rasizam u Americi, te općenito o njihovom doživljaju (ili ne-doživljaju) rase. Pretjerana (ili nije pretjerana?) politička korektnost koja postaje sama sebi svrha, ilustracija je scena u dućanu kad pokušavaju identificirati koja prodavačica je poslužila mušteriju, i na sve načine izbjegavaju spomenuti da je jedna od njih crnkinja. Wtf?!?
Zanimljivo i dobro napisano, odlična mi je bila.


Damir Karakaš: Blue moon
On nikad ne razočara, malo riječi, puno rečenog, uvijek u glavu. Gledala sam ranije predstavu u Kerempuhu pa su likovi imali lica glumaca, ali nije mi smetalo jer je i predstava izvrsna. Preporuka za sve ljubitelja D. Karakaša, i za one koji to nisu, mogli bi postati


Tomislav Perko: 1000 dana proljeća
Tomislav Perko: 1000 dana ljeta
putopisi autora, koji je "patentirao" putovanje bez novaca, proputovao je veći dio svijeta trošeći u prosjeku 50 kuna na dan, bez plaćanja smještaja (couchsurfing, rad u zamjenu za smještaj, spavanje po parkovima ...). Obje knjige je izdao u vlastitoj nakladi, uz pomoć crowdfunding kampanje. Dijelovi su mi bili malo dosadni, ali to se događa i profesionalnim piscima. Živciralo me skakanje u vremenu, jer radnja ne teče od točke a do točke ž, već vrluda iz sadašnjosti u prošlost, pa malo naprijed, pa nazad, pa opet u sadašnjost ... valjda je htio biti drugačiji, pa se zato odlučio za ovaj pristup.

Dražen Lisak: Kralj hakla
Jedan novoizašli biser, roman kakvog je Zagreb dugo čekao, ne bih rekla da je nostalgičan, jer nije, ali pomalo melankoličan jest. Sjajna naslovnica. Prvijenac (autor je '63. godište), ne mogu vjerovati zašto nije ranije ništa objavio (osim kratkih priča za vrijeme studija). Tanja Tolić od portala najboljeknjige mu je partnerica, vjerujem da mu je i ona dala vritnjak u tom smjeru .


Andre Aciman: Zovi me svojim imenom
Upravo danas sam ju dogotovila. Jedna od onih koju čitam (a najrađe bih ju na pola ostavila) jer ne želim odustati, pa mi je na kraju ipak drago da sam ustrajala. Hvaljeni film nisam gledala, a sigurno je odigrao ulogu u mojim velikim očekivanjima od knjige. Jako puno pažnje pridaje dočaravanju atmosfere, talijanska rivijera, stara vila u posjedu obitelji profesora filozofije koji svako ljeto ugošćuje po jednog mladog znanstvenika, intelektualni razgovori pod ljetnim suncem, kupanje, ručkovi, posluga, ljenčaranje .... naprosto možeš osjetiti sve te zvukove, slike i mirise.