Što čitate 3.

[tanja_b]

Nekoliko friško pročitanih:

Adam Kay: Ovo će boljeti - tajni dnevnik mlađeg liječnika
Ova knjiga me držala od prve do zadnje stranice, doslovno sam je progutala u dva dana i još se trudila da je ne čitam prebrzo. Vrlo iskren i uvjerljiv prikaz života mladih liječnika u Velikoj Britaniji. Autor je radio kao specijalizant ginekologije u britanskom zdravstvenom sustavu, a to da više ne radi kao liječnik jasno je od samog početka (uz njegov ironičan komentar: I Titanic ste gledali znajući što će biti na kraju ). Vrlo duhovita, opuštena stila kroz koji ipak sve više probija iscrpljenost i ogorčenost sustavom koji liječnike melje u žrvnju iscrpljujućeg dežuranja i prekovremenih sati.
Negdje sam pročitala komentar na ovu knjigu, da je ne bi trebale čitati žene koje tek planiraju trudnoću. Moj dojam je drukčiji. Ne bi je trebali čitati srednjoškolci koji planiraju studij medicine, a pritom nisu 200% sigurni da je medicina njihov životni poziv. Ili bi možda baš trebali?

Rumena Bužarovska: Nikuda ne idem
Još jedan neočekivan ulov u knjižnici, knjiga za koju nisam ni znala da postoji, a nisam znala jer je i ovu izdao sarajevski Buybook, pa za hrvatske književne portale i ne postoji. Uglavnom, svima koji su voljeli prve dvije njezine zbirke ("Osmica", "Moj muž"), svakako preporučujem i ovu knjigu. Sedam duljih novela koje gorko i uvjerljivo ocrtavaju posttranzicijsku Makedoniju, najviše iz pozicije žene (čak i kad je glavni lik sin povratnik iz inozemstva, ili dječak koji je s majkom upravo odselio u Ameriku). Oduševljena sam, jedna od knjiga po kojima ću pamtiti ovo ljeto.

Ondjaki: Dobar dan, drugovi
Još jedna meni nepoznata književnost - ona iz Angole. Kratak, simpatično pisan i dirljiv roman o odrastanju dječaka u Angoli krajem 20. stoljeća, gdje je vojska na ulicama, hrana se nabavlja na bonove, fotografiranje u javnosti je zabranjeno, a djeca na slobodnu temu crtaju tenkove i oružje. Usprkos tome, pripovjedač je pun dječje vedrine, neopterećen je surovom stvarnosti (može mu bit', jer očito živi u boljestojećoj obitelji ), voli svoje drugove profesore, i tuguje zbog rastanka sa školskim prijateljima po završetku škole. Jedna od onih knjiga koje veličaju radost djetinjstva, kakvo god bilo.

[Jurana]

Adam Kay: Ovo će boljeti - tajni dnevnik mlađeg liječnika
Ova knjiga me držala od prve do zadnje stranice, doslovno sam je progutala u dva dana i još se trudila da je ne čitam prebrzo. Vrlo iskren i uvjerljiv prikaz života mladih liječnika u Velikoj Britaniji. Autor je radio kao specijalizant ginekologije u britanskom zdravstvenom sustavu, a to da više ne radi kao liječnik jasno je od samog početka (uz njegov ironičan komentar: I Titanic ste gledali znajući što će biti na kraju ). Vrlo duhovita, opuštena stila kroz koji ipak sve više probija iscrpljenost i ogorčenost sustavom koji liječnike melje u žrvnju iscrpljujućeg dežuranja i prekovremenih sati.
Negdje sam pročitala komentar na ovu knjigu, da je ne bi trebale čitati žene koje tek planiraju trudnoću. Moj dojam je drukčiji. Ne bi je trebali čitati srednjoškolci koji planiraju studij medicine, a pritom nisu 200% sigurni da je medicina njihov životni poziv. Ili bi možda baš trebali?

Slažem se, duhovita i zabavna knjiga. Upozorenje za one koji imaju vazovagalni refleks, znat će o čemu govorim.
Pravi britanski crni, politički nekorektan humor.